Konzervatori su odobrili da križ na Marjanu bude visok deset metara. Na prvi pogled izgleda kako je time skresana Kerumova megalomanija o betonskom križu od 21 metra. Međutim, odluka konzervatora, koji su propisali križ od deset metara, zapravo je dopustila da se napravi četiri metra veći križ od onoga koji je bio planiran da se obnovi 1927. godine, a koji je na traženje Crkve odobrilo tadašnje Općinsko upraviteljstvo. Po sačuvanom nacrtu, križ je trebao imati šest metara bez postolja, koje je, pak, trebalo imati dva metra.
S postoljem 12 metara
U materijalima koje je izradila tvrtka “Lokošek projekt” d.o.o., na osnovi kojih su gradski vijećnici izglasali postavljanje 10-metarskog križa koji bi s postoljem iznosio kojih 12 metara, možemo pročitati kako se ništa ne zna o originalnom križu iz 1900. koji su Austrijanci uklonili 1917. godine. Naime, ne znaju se dimenzije srušenoga križa, čak ni materijal od kojeg je bio izrađen, ali se pretpostavlja da je bio napravljen od kamena iz nekog obližnjeg kamenoloma.
Kad se 1927., deset godina nakon rušenja, tražila obnova križa, on je trebao iznositi šest metara u visini i četiri u širini. Zašto konzervatori, kad su već zatražili da se novi križ stavi točno na mjesto na kojem je trebao biti onaj iz 1927., nisu inzistirali na dimenzijama koje je prihvatilo ondašnje vodstvo Splita, a koje su jedine poznate dimenzije vezane uz taj marjanski križ? U posebnim uvjetima koje su izdali konzervatori stoji: “Dimenzije križa moraju biti približno proporcionalne dostupnim podacima o nekadašnjem izgledu križa.”
No, onda se dodaje “uz ukupnu visinu (bez postolja) od 10 metara”. Ali, razlika u visini od šest do deset metara nije “približno proporcionalna dostupnim podacima o nekadašnjem izledu križa”. Jasno je da Kerumu treba što veći križ, jer je još njegova sestra Nevenka objasnila da je priča s 30-metarskim Isusom na Marjanu bila spin. No, zašto Konzervatoski odjel nije inzistirao na onome što je 1927. bilo dovoljno dobro Crkvi i Općinskom povjerenstvu?
‘Ne radi se o rekonstrukciji’
– Ne radi se o restituciji povijesnoga križa. Kao što vam je poznato, odluku o postavljanju javnih spomenika i obilježja te o njihovoj lokaciji donose tijela lokalne samouprave – stoji u kratkom odgovoru koji smo dobili od pročelnika Radoslava Bužančića. Međutim, iz materijala “Lokošek projekta” d.o.o. koji su bili na Gradskom vijeću, ispada da su upravo konzervatori bili ti koji su precizno odredili, kako nam je prošli put i potvrdila arhitektica Nives Lokošek, položaj i dimenzije križa te ostale uvjete uz koje ga se smije projektirati.