NAKON hladnog (u nekim krajevima i vrlo hladnog) ožujka u većem dijelu Europe, travanj nije donio veće temperaturne ekstreme. Samo u pojedinim manjim područjima sjeverozapadne i sjeverne Europe travanj bio hladniji od prosjeka. To se odnosi na baltičke zemlje, jug Norveške, zapadnu polovice Škotske te još neka manja područja uključujući i središnji dio Španjolske. Toplije od prosjeka (za 1 do 3 °C) bilo je na jugoistoku kontinenta, južnom dijelu srednje Europe, na Apeninskom poluotoku te u južnoj polovici Portugala. Veći dio jugozapadne i zapadne Europe, sjeverni dio srednje Europe te sjeverni dio istočne Europe imali su temperaturno prosječan travanj, piše Crometeo.
Prema raspodjeli oborina, koja je uobičajeno vrlo raznolika, prevladavaju sušnija područja u kojima je palo manje oborina od prosjeka za travanj, uključujući i veći dio naše zemlje, osim dijela srednjeg Jadrana i juga Jadrana. Najsušniji je bio dio središnje i istočne Engleske. Više oborina od prosjeka je bilo na jugoistoku Španjolske, u središnjem dijelu Francuske, na sjeveru Italije, na Siciliji, na sjeveroistoku Europe, jugozapadu Norveške te u većem dijelu Irske. Klimatsku analizu ožujka u Europi je objavila američka Državna uprava za oceane i atmosferu (NOAA).
Svibanjski “Ledeni sveci”: 1957. u Gorskom kotaru palo 80 cm snijega
Sredinom prvog svibanjskog tjedna često se podsjećamo ekstremnog zimskog udara koji se u našim krajevima dogodio početkom svibnja 1957. godine. Najviše snijega je, od 5. do 8. svibnja 1957. godine, palo u Gorskom kotaru – od 50 do 80 cm. Snijega je bilo i u nizinama, pa je padao i u Zagrebu. Nakon snijega uslijedio je jaki mraz koji je počinio veliku štetu. Temperatura se u Ravnoj Gori spustila na -11 °C, a u Gospiću na -7 °C. Mraza je bilo mjestimice i na sjevernom i srednjem Jadranu. Iz tog razdoblja, po podacima DHMZ-a, potječu i dva podatka o minimalnim svibanjskim temperaturama. U Šibeniku je 6. svibnja 1957. izmjereno 2.3 °C, a u Zagrebu -1.8 °C.
Pored te svibanjske zimske epizode zabilježeno je još nekoliko takvih “iznenađenja”. Zapisi iz daleke 1723. godine bilježe da je 12. svibnja, u Gorskom kotaru pao snijeg do koljena lomeći drveće, piše Crometeo. 20. svibnja 1952. snijeg je zabijelio Medvednicu (3 cm), a 20. svibnja 1969. godine na Medvednici je palo 10 cm snijega. Te je godine snijega bilo i u drugim gorskim krajevima Hrvatske. Od 15. do 18. svibnja 1991. snježna oluja zahvatila je Gorski kotar i Liku. U Gospiću je izmjereno 10 cm snijega. 30. svibnja 2006. je u Gorskom kotaru padao gusti snijeg, te ga je palo i do 40 cm (Begovo Razdolje).
I prošle je godine sredina svibnja donijela kratkotrajni povratak zime. U noć od 12. na 13. svibnja 2012. nastupila je dramatična promjena i skok iz ljeta u zimu. Izražena hladna fronta (ciklona Ranko) je te noći doslovno otpuhala ljetno i u većem dijelu zemlje do jutra donijela jesenski, ali i zimski ugođaj. Na prijelazu od subote 12. na nedjelju 13. svibnja 2012. u sjeverozapadnim krajevima unutrašnjosti zapuhao je jak sjeverni vjetar. Istovremeno se jaka i olujna bura s orkanskim udarima sa sjevernog Jadrana širila dalje prema Dalmaciji. U Istri je bura trgala grane s drveća, a kod Višnjana je stablo palo na teretno vozilo. Štete od vjetra bilo je i u unutrašnjosti. Jak vjetar oštetio je u subotu oko 22 sata krovište Osnovne škole Prelog. Bura je stvarala velike probleme u prometu. Dijelovi autocesta A1 i A6, te krčki most su bili zatvoreni za promet. Na Krčkom mostu su zabilježeni udari bure od 170 km/h.
Tijekom te noći temperature su u unutrašnjosti i na sjevernom Jadranu brzo padale. U gorju, na visinama iznad 600 do 700 metara je počeo padati snijeg. U 8 sati 13. svibnja Zavižan je mjerio 3 cm snijega uz temperaturu od -3°C. Navečer je na Zavižanu mjereno 19 cm snijega, a u ponedjeljak 14. svibnja navečer mjereno je 24 cm snijega. Izvještaji iz Begova Razdolja govorili su o dvadesetak centimetara snijega i pravoj zimskoj idili.
Svibanjske zimske posjete sa zahlađenjima, jačim mrazevima i snijegom su (na sreću) rijetki događaji , a često se povezuju sa tzv. “ledenim svecima”. Tim se terminom opisuje jako pogoršanje vremena u svibnju sa osjetnim zahlađenjem koje ponekad donese snijeg i mraz i u nizinama.
Najčešće se u narodnim kalendarima spominju tri sveca (Pankracije, Servacije i Bonifacije, od 11. do 13.svibnja), budući da je zapaženo da se u mnogim krajevima Europe oko početka druge dekade, pa do polovice svibnja dogodi naglo svibanjsko zahlađenje. U “ledene svece” se ubrajaju i Filip (1. svibnja), Sofija (15. svibnja) i Jelena (22. svibnja). Sveta Sofija se čak naziva i “ledena Sofija” zbog činjenice da katkad mraz dođe oko 15. svibnja.