“Dok smo mi ratovali oni su nas potkradali!” – riječi su to nekolicine prosvjednika, odnosno radnika uništenih zadarskih poduzeća koji su u pretvorbi i privatizaciji ostali bez radnih mjesta, a koji su se jutros okupili ispred Županijskog suda kako bi postavili pitanje pravosuđu i DORH-u zašto ne počinje progon sudionika privatizacije i pretvorbe zadarskih poduzeća, i zašto to nije učinjeno proteklih godina.
Premda je iz Udruge bivših zaposlenika “Solidarnost” najavljeno stotinjak sudionika skupa pod nazivom “ŠTO SE ČEKA?”, okupilo se tek njih 20-ak iz propalih poduzeća, kao što su: Vlado Bagat, Vinil-plastika, mljekara, Boris Kidrič, Tvornica duhana, Trio Obrovac i drugih.
Slučaj “Veletržnice Benkovac”
U obraćanju javnosti te prvenstveno nadležnim državnim institucijama, sudionici skupa su prozvali tadašnju, ali i sadašnju vlast koja je zatvarala oči pred kriminalom. Pojedinačno su prozvali i tadašnje direktore poduzeća, kao i stečajne upravitelje koji su pogodovali pretvorbi i privatizaciji. Tako su za zloupotrebu položaja i ovlasti prozvali i Željka Lončara, u slučaju Veletržnice Benkovac koji je obnašao funkciju predsjednika Nadzornog odbora, ali i za slučaj Vinilplastike zbog privatizacije i pretvorbe koja nije bila u skladu sa zakonskim odredbama. No na meti se našao i Davor Lončar, načelnik Općine Poličnik kojeg krive što je dopustio da poljoprivredno imanje Lug, koje je moglo zapošljavati 100-tinjak radnika u proizvodnji voća i povrća, danas stoji neobrađeno. Međutim još su tu spomenuti i direktori, odnosno upravitelji poduzeća/zadruga – Jadera d.d., Zadarkomerc, Zadranka, Dalmatinska banka, Poljoprivredna zadruga Vukšić…
– Mi radnici uništenih zadarskih poduzeća koji smo ostali bez radnih mjesta u pretvorbi i privatizaciji pozivamo Županijsko i Državno odvjetništvo da konačno nešto naprave. Tražimo da se ispitaju svi članovi upravnih odbora koji su skrivili uništenje zadarskih tvornica, odvodeći ih u stečaj i likvidaciju. Državni ured za reviziju utvrdio je pretvorbe i privatizacije većine poduzeća nisu po zakonu obavljene. Tijekom pretvorbe bivših društvenih poduzeća u RH, njihove milijunski vrijedne nekretnine prodavane su kreditnim i fiktivnim pokrićima, istaknuli su okupljeni prosvjednici, te dodali:
– Osjećamo se kao prosjaci koji lutamo ulicama i tražimo koru kruha. Otkad su naša poduzeća prestala s radom i kada samo nakon stečaja završili na Zavodu za zapošljavanje podignuli smo niz prijava za gospodarski kriminal i tražimo da se ispitaju svi članovi upravnih i nadzornih odbora koji su skrivili propast zadarskih tvornica. Uprave poduzeća često su se mijenjale, a sve s ciljem da se prekrije pljačka poduzeća. Svima nam je poznato jedno – kada se ruši ekonomija ruši se i država. Kriminalne skupine u Zadru, naročito preko bankarskog sustava preuzeli su sva bivša društvena poduzeća i nekretnine i sada ih skupo prodaju. Koristi su imale banke i određeni pojedinci koji su velike svote novca prebacili na svoje račune. U Zadru i Zadarskoj županiji nemamo niti jednu presudu za privatizacijski kriminal. Ako Državno odvjetništvo ne započne progon sudionika privatizacije i pretvorbe zadarskih poduzeća u narednom razdoblju, planiramo izvijestiti i nadležne europske institucije!
50 uništenih poduzeća
Kao klasičan primjer tome naveli su slučaj Transport Zadra čiju privatizaciju i pretvorbu smatraju velikom mućkom. Podsjetili su također još jednom i na brojku od 15 tisuća zaposlenika tadašnjih poduzeća koji su ostali bez posla u razdoblju od 20 posljednjih godina, To se odnosi na 45 do 50 poduzeća koja su se jednostavno “ugasila” ili su ostala na svega 50-ak radnika. Oni koji su “pali” pod tehnološki višak dobili su tek mizerne otpremnine. Jedan od njih je i Slavko Burčul, bivši zaposlenik Auto Hrvatske.
– Radio sam vrlo dobrom poduzeću, ali je došlo nekoliko ljudi, na čelu sa Serdarevićem i odlučili su većinu zaposlenika proglasiti tehnološkim viškom. Od 2002. do 2008. sam praktički bio na ulici. Što se tiče otpremnine, dobio sam 4 tisuće kuna za 33 godine radnog staža, rekao je Burčul.
O prevari i izdaji nije mogao šutjeti ni Miro Jurić koji je većinu svog radnog vijeka proveo u Zadranki, a danas poput većine njih bez posla jedva spaja kraj s krajem.
+ Već nekoliko godina se na sudu u Splitu i u Rijeci vodi spor, ali spis o tome posjeduje Galović i ne možemo do njega. I Uranija nas je izdao! Ako ne pobijedimo u sporu koji se vodi u Rijeci idemo na sud za ljudska prava u Salzburgu. Nas je u Zadranki bilo 850 zaposlenih radnika, plus još trgovačkih putnika. Prehranjivale su se obitelji od Vodica do Svete Magdalene, a danas smo praktički na ulici, odbačeni, zaključio je Jurić.