Zadarska Kalelarga ovoga ljeta miriše na peciva i pizzu. U svakom dijelu Poluotoka, u krugu od samo sto metara može se pronaći i po nekoliko prodavaonica brze hrane. Restorani s domaćom kuhinjom, malobrojni su, a projekt brendiranja Hrvatske autohtone kuhinje, na kojem je, uz Ministarstvo turizma sudjelovala i Hrvatska obrtnička komora putem Ceha ugostitelja, nije zaživio.
Danas, dvije godine nakon što je osmišljena standardizacija objekata koji pripremaju hranu, tek je desetak nositelja oznake autohtona kuhinja – i to u cijeloj Hrvatskoj.
Propisani su posebni standardi za promidžbeni znak – bijeli tanjur na crveno – plavoj podlozi s natpisom Croatia. Gosti bi tako znali da restorani s istaknutom pločicom Hrvatska autohtona kuhinja na svojim jelovnicima nude 70 posto domaćih jela.
Koju će hranu pripremati, s obzirom na podneblje, restoraterima je ostavljeno na izbor sa zadanog Popisa od 5 stotina jela gastronomske baštine. Zašto, ova inicijativa nije zaživjela pitali smo podpredsjednika Hrvatske obrtničke komore Stipu Kneževća.
“Neki ugostitelji nisu radili onako kako bi trebali. Čim su dobili certifikat, podigli su cijene”
Knežević i sam restorater upozorava:
“Ima više restorana i stolica na poluotoku, nego gostiju koji su spremni dobro pojesti i potrošiti za ručak
a najprodavanija je paštašuta, plodovi mora, škampi. Nema ponude, pa nema niti potražnje za domaćim jelima.”
Najjednostavnije je preliti paštu nekim šugom ili na plinskoj ploči na brzinu okenuti čevape, u fritezi kolutiče lignje. Juhu od leće, slanutka ili druga zapravo jednostavna jela iz bakine kuharice možete pojesti u restoranima koje možemo nabrojati na prste ruke.