Nekoliko mjeseci nakon što je u povodu 30 godina od osnivanja Denis&Denis s Davorom Toljom i Edijem Kraljićem održala koncerte u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, Marinu Perazić srećemo na novosadskom Štrandu, gdje voli provoditi svoje slobodno vrijeme. Prvo pitanje koje se nameće jest kakvi su planovi grupe koja je 80-tih godina u bivšoj Jugoslaviji bitno utjecala na razvoj elektronske-dance glazbe.
“Kada smo se ponovno okupili, bili smo potpuno otvoreni za sve mogućnosti. Zasad se dogodilo pet, šest koncerata… Davor je shvatio da ja u glazbenom smislu više ne razmišljam kao on… Imali smo 80-tih godina nekoliko dobrih poteza… Uvijek sam za da održimo još neki koncert, ali to je Davorov bend, s obzirom na to da je on kompozitor svih pjesama. On sada ima neke nove projekte… Presretna sam što se to dogodilo, što sam zatvorila krug, zato što će mi se možda sada dogoditi nešto novo”, kaže Marina.
Iako je nedavno snimila spot “Tišina” s mladim novosadskim glazbenikom Dimitrijem Srećkovićem – Bluegrayem nastavak glazbene karijere nije jedino što je privlači. Slično kao u vrijeme najveće slave ne teži popularnosti.
“Živim drukčije. Ne uklapam se u estradne klišeje. Kad sam počela pjevati, krenula sam iz jednog drukčijeg motiva. Nije mi bio motiv postati slavna. Voljela sam pjevati i taj kreativni dio, taj rad u studiju mi je uvijek mnogo više odgovarao…”, objašnjava Perazić.
Tuđi san
Mnogi nisu mogli razumjeti njezinu odluku da 1988. godine, u vrijeme najveće slave, napusti karijeru i preseli se u New York gdje je provela devet godina. “Imala sam više nego što sam htjela od svoje karijere. Slave i popularnosti mi je bilo preko glave. Živjela sam san, ali to nije bio moj san. Jedino što sam željela jest da ne moram početi raditi kao inženjer građevine… “, objašnjava Marina i naglašava da ju je svako putovanje, pa i boravak u New Yorku, u duhovnom smislu u velikoj mjeri obogatio.
Neprestana želja za promjenom djelomično je odredila njezinu odluku da 1996. godine napusti i New York i dođe u Beograd, gdje je snimila samostalni album “Ista kao more”. Potom ponovno odlazi u Rijeku gdje provodi 11 godina, ali ni tamo ne nalazi svoje definitivno mjesto za život.
U rodnoj Rijeci nikada se nije osjećala prihvaćeno, ne želi biti dio estrade, a svi gradovi u kojima je do sada živjela pokazali su se samo kao privremena mjesta njezinog boravka. Sve navodi na zaključak da ne želi pripadati nikome. “Ne pripadam nikome osim sebi. Mnogo puta mi se upravo to isplatilo, što sam bila dosljedna sebi. Ne pokušavam se svima dopasti jer je to jednostavno nemoguće… Pa sam odlučila biti svoja”, zaključuje Marina Perazić.