Poticaji u poljoprivredi, stanje (ne)zadovoljstva seljaka i ribara u općim kriznim kretanjima u zemlji, moć i nemoć države, prijetnje i blokade cesta, odustajanje i traženje pravne borbe, sve su to intrigatne teme koje živo zanimaju Hrvatsku, ali i Zadarsku županiju. U temeljnom pitanju kamo ide naše poljodjelstvo i ribarstvo, potencirano sada ulaskom u EU.
Gdje je u svemu tome Zadarska županija? Jesu li isplaćene potpore opravdane ili ne, te kakvi su im efekti. Tko profitira, ili svi na tom poslu gubimo?
Pitanja je tisuće kao i različitih tumačenja i odgovora.
Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva, odnosno Agencija za plaćenje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je zbirne podatke o svim isplaćenim potporama u formi izravne potpore te ostalih potpora. Pretraživanje obimnog materijala, više od 2.1000 stranica, za vašeg bi novinara bilo nemoguće. Na sreću imali smo pomoć i izvor koji je sve te milijune podataka “prežvakao” i stavio u računalnu formu koja omogućuje pregledno i lako pretraživanje. Zahvalnost dugujemo ing. Vedranu Stipiću, odnosno Agroklubu koji nam je omogućio da jednostavnim klikom pregledamo ukupne isplate po iznosima, ali i po županijama.
U Hrvatskoj je lani za evidentiranih 121.000 subjekata (ima ponavljanja, jer su neki dobili poticaje po dvije osnove) isplaćeno je za 2012. godinu 2.999.895.844 kuna, od toga u Zadarsku županiju za oko 3.600 subjekata poljoprivrednog i ribarskog gospodarstva oko 86 milijuna kuna.
U kontekstu pobune dijela seljaka zbog neisplaćenih poticaja značajna je informacija da se u posljednih 15 godina za ovu namjenu isplatilo oko 30 milijarda kuna, a sada imamo ukupno manju proizvodnju nego prije početka isplate poticaja.
Podaci o potporama i njihova analiza kažu kako je pao ukupan iznos potpora od 3,4 milijarde prethodnih godina na tri milijarde za 2012. godinu. No upozoreno je da je za 10 posto pao i broj gospodarstva u sustavu poticaja pa time i angažiranih, odnosno uposlenih, što znači da se od poljoprivrede – bježi.
U Zadarskoj županiji najvećim dijelom s neobrađenim poljoprivrednim površinama (obrađuje se manje od 40 posto), imamo na drugoj strani kontroverzu. Dio imućnijih, uglednih građana ulaže značajna sredstva da bi se krš i neobrađeno tlo pretvorilo u poljoprivredno, mahom s trajnim nasadima. Na jednoj je strani pohvala ljudima koji su uložili novac u proizvodnju i nešto korisno, a na drugoj nagađanja da se sve to radi da bi se zgrabili poticaji, pa opet nemamo nedvosmisleno mišljenje.