U Hrvatskoj je lani zabilježeno 714 slučajeva samoubojstava te 628 samoubojstva u pokušaju, ukupno 1.342. U odnosu na 2011. s 1.309 slučajeva prošle je godine evidentiran novi trend porasta broja osoba s namjerom oduzimanja vlastitog života. Crna je to statistika o kojoj se malo piše u medijima, a riječ je o iznimno teškim slučajevima za koje policija također provodi kriminalistička istraživanja iako se ne radi o kaznenom deliktu.
Prema izvješću MUP-a koji dovršava statistiku za tekuću godinu u razdoblju od 2003. do 2012. godine život je sebi oduzelo čak 7.528 osoba dok je 6.009 građana pokušalo samoubojstvo, ukupno 13.537. Najviše je ljudi sebi oduzelo život 2003. godine – 835, no, činjenica da je 2008. godine evidentirano najviše dovršenih i pokušanih suicida od 2003. do 2012. – 1465 (766 izvršeno) nakon čega slijedi kontinuirani pad koji je potrajao sve do 2011.godine.
Iako se po brojkama može zaključiti da je najveći broj suicida u većim gradovima, treba uzeti u obzir da i područja s manjim urbanim središtima i seoskim stanovništvom imaju nezanemariv broj tragičnih događaja. U određenim koleracijama, Varaždinska županija koja slijedi zagreb i Osjek po broju osoba koje su digle ruku na sebe, zabrinjavajuća je činjenica s obzirom na relativno mali broj stanovništva. Statistički gledano, područje kontinentalne Hrvatske od sjevera do istoka zemlje čini se da ima najveći broj slučajeva samoubojstava.
Ekonomska kriza i pad stope bruto domaćeg proizvoda (BDP) neupitno utječe na društvene i ekonomske trendove. Utvrđena je povezanost između rasta stope nezaposlenosti, rasta stope kriminaliteta te stope samoubojstava. Iako je ekonomski trošak nezaposlenosti nezanemariv, nikakvom novčanom vrijednosti ne može se prikazati humani, socijalni i psihološki danak u razdobljima trajne i prisilne nezaposlenosti. Psihološke studije ukazuju da je otpuštanje s posla jednako traumatičan događaj kao i smrt bliskog prijatelja. Nezaposlenost nerijetko dovodi do gubitka samopoštovanja, pogoduje razvitku nekih mentalnih bolesti, uzrokuke probleme unutar obitelji i raspade brakova i veza. Traumatični događaji u životu nerijetko pojedinca navode na očajnički čin samoubojstva. Globalna financijska kriza dovela je i do duhovne krize, krize vrijednosti i kvalitete življenja, napose, daljnjem otuđenju pojedinca već ranije potencirano potrebama rada i kapitala i brzog tempa života. Danas je kapital i sam u krizi, i nema odgovor na zamor tržišta rada. Situacija ispada ironična u kontekstu kritike krupnog kapitala.
Najčešći način izvršenja samoubojstva je vješanjem – lani je u Hrvatskoj zabilježeno 537 slučajeva, od kojih je tek 88 ostalo na pokušaju. Slučajeva samootrovanja bilo je 282, ali je 252 života su spašena. Za činom samootrovanja najčešće posežu žene. Oduzimanje života rezanjem vena pokušalo je 145 osoba i preživjelo, no, za 21 osobu nije bilo spasa. Samoubojstvo vatrenim oružjem izvršilo je 97 osoba, dok je 25 spašeno. Jednako strašan čin samoubojstva bacanjem pod vlak lani je izvršilo 17 osoba od ukupno 25 takvih pokušaja.
Grube crne brojke navode na propitivanje motiva i okolnosti koje čovjeka navode da posegne za očajničkim činom. Hrvatska udruga za prevenciju suicida (HUPS) koju vodi psihijatrica dr. Elvira Koić naglasak stavlja na prevenciji i obostranu komunikaciju potencijalne žrtve i bližnjih, napose svijesti samog društva o važnosti primjećivanja znakova suicidalnosti i pravodobne reakcije kako bi se pokušala spriječiti tragedija.
– Ako nam se obrati osoba koja pomišlja o suicidu, svakako je treba shvatiti ozbiljno. Trebamo je ohrabriti da potraži profesionalnu pomoć, a ako treba, otići s njom stručnoj osobi. Ujedno, ne smijemo biti sami ni u pomaganju. Nikako ne smijemo ostavljati suicidalnu osobu samu. Moramo provjeriti jesu li joj dostupni lijekovi, otrovi ili opasni predmeti. Trebamo smiriti trenutnu kriznu situaciju i pokušati otkriti razloge za uznemirenost – ističu iz HUPS-a.
Česti razgovori o samoubojstvu znakovi su upozorenja. Krivo je mišljenje da oni koji pričaju o samoubojstvu zapravo ne žele dignuti ruku na sebe. Ako osoba često priča o tome, treba je pažljivo saslušati i pitati zašto o tome razmišlja i kako se osjeća. Upozoravajući su i znakovi depresije, stanje karakterizirano tužnim i negativnim mislima, krivnjom i samooptuživanjem. Kod mlade osobe ponekad može biti prekriveno hiperaktivnošću, a među starijima je povezano s uobičajenim procesom starenja.