Rade Bobanović: “Počuča me je tukao kao zvijer!”

Saša Počuča (42), osuđeni ratni zločinac koji je 1991. i 1992. godine kao zatvorski stražar zlostavljao hrvatske civile i ratne zarobljenike u zloglasnom Martićevu zatvoru Stara bolnica u Kninu, pušta se na uvjetnu slobodu nakon odsluženja 6,3 godine od ukupnih 8 godina na koliko je osuđen u Hrvatskoj.

Ta je vijest duboko potresla Počučine žrtve i svjedoke, među kojima i Radoslava Bobanovića iz Polače koji je i sam preživio tri mjeseca zatvorskog pakla u Kninu 1991. godine i zlostavljanja Saše Počuče, Srbina rođenog u Gospiću koji je živio u Kninu za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Bobanovića je, kao i ostale svjedoke i žrtve zlostavljanja, o prijevremenom puštanju Počuče izvijestio po službenoj dužnosti Samostalni sektor za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva pravosuđa koji obavještava žrtve, oštećenika ili obitelji žrtve o otpustu zatvorenika.

– Već nekoliko dana žrtve kninskog zatvora nazivaju iz Ministarstva pravosuđa kako bi nas bivše logoraše izvijestili o tome. Svi koji su preživjeli kninski zatvor s kojima sam se čuo iz Splita, Knina, Šibenika, uznemireni su i potreseni. Rekli su nam da će biti pušten uvjetno, pod nazorom i da neće biti u Republici Hrvatskoj. To nam je slaba utjeha jer je ionako malo bio osuđen.

On je dobio dvije presude od po pet godina nakon čega je kazna preinačena u jedinstvenih osam godina. Sada se još i ranije pušta.

Po nekim kriterijima njega oslobađa Povjerenstvo za zatočenike u Upravi za zatvorski sustav. Ne znam koji to kriteriji mogu biti za takvu zvijer kakav je on bio u kninskom zatvoru? Naši su generali bez primisli na ratni zločin odležali po 8, 10 pa i 12 godina i nikome ništa, a ovaj koji je napravio zločine nad nama, teške zločine, jer to je bilo ubijanje do smrti, njega se pušta.

Ante Kovačević je stradao od takve represije u zatvoru, a mi ostali, jedva smo preživjeli, ali s teškim posljedicama, zavisi koliko je tko izdržao. Presuda je bila preblaga za ono što je Počuča s ostalima radio u zatvoru, a puštanje je sada samo dolijevanje ulja na vatru – kazao nam je Bobanović uznemiren prisjećanjem na dane robijanja u Kninu kada je imao 33 godine.

 

Izgladnjivanje i trovanje

– Nas tridesetak logoraša najprije u Splitu na prepoznavanju, a onda na šibenskom sudu, potvrdili smo i izrijekom kazali što je taj čovjek radio, a što drugi nisu radili. Bilo je među tim stražarima i onih koji nas doduše nisu štitili, ali nas nisu ni mučili. Bili smo jedinstveni u pristupu da ne bismo slučajno nekoga više teretili ili ga pogrešno optužili. On je bio jedan od onih koji je svojom mladošću, svojom žestinom, arogancijom i željom za dokazivanjem imao nas kao „materijal za miješenje“.

Pitanje je nas preživjelih što nam se u životu zbog toga događalo i što će nam se još događati. To je bilo ubijanje do besvijesti, na sve moguće načine, od šaka, čizama, kundaka puške… Izgladnjivanje, trovanje… Počuča je bio jedan od onih koji je uhvaćen, koji je prednjačio, a ima ih još. Žao mi je bilo zbog blage presude, a kao bivšem logorašu mi je žao što će biti tako brzo i pušten.

Osjećam se tužno, nesretno zbog svega što proživljavamo. On je trebao biti osuđen do kraja života ili negdje izoliran od naroda. To je zvijer. To je nekontrolirana zvijer, koja je nad nama iskaljivala takav bijes da ne znam da sam bio u lavljem kavezu da li bi me lav tako komadao kao što je on radio. Uvjeren sam da je za njega samo pitanje kad će opet učiniti neko drugo nedjelo – zaključuje Bobanović.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...