Nin, malo turističko, povijesno i – izletničko mjesto, pravi je nebrušeni dragulj zadarskog kraja. Već se godinama taj gradić uronjen u mistiku drevne lagune razvija u pravom smjeru.
Već je davno Nin ostavio iza sebe masovni turizam i zimmer frei pod svaku cijenu. Umjesto ljetne histerije, Nin se odlučio na duži, ali svakako privlačniji put stvaranja autentične destinacije temeljene na prirodnoj, povijesnoj i kulturnoj baštini.
Najstariji hrvatski kraljevski grad prije 15-ak godina unatoč bogatoj povijesti, u turističkom je smislu bio beznačajan. Sada je doći u Zadarsku županiju, a ne posjetiti Nin ogromna šteta, ne samo zbog povijesnih priča i legendi, bogatih kulturnih i povijesnih spomenika, već i zbog jedinstvenog osjećaja kakvog je uspio stvoriti.
Spoj čarolije, tajanstvenosti i romantike, opuštenosti i gostoljubljivosti ljudi, ne traje samo ljeti, već i u jesenskim danima, pa čak i zimskim, osim kad gradić ne okuje ledena bura. Šetnja Ninom, meditativno je iskustvo, „dokumentarni film uživo“ u kojemu se kadrovi mijenjaju brzinom dužine koraka.
Što se isplati vidjeti na tom malom polutoku u plićini? Kamene uličice, mali restorani s njegovanim zelenim oazama i puno cvijeća, samo su dio ninske priče. Svakako se ne smije zaobići Muzej ninskih starina na Trgu Kraljevac u staroj ruralnoj baroknoj palači. Tamo je i kopija krstionice kneza Višeslava iz 9. stoljeća, jer je prava krstionica završila u Splitu.
Poveznica sa Splitom je i čuveni Grgur Ninski, u Ninu nešto manjih dimenzija od splitskog, iako je i u ninskom izlizan palac od dodira za ispunjenje želja. Ipak ima i razlika: splitski Grgur još uvijek gleda u knjigu, a ninski ju je sklopio jer je sve naučio i sada s uzdignutim prstom uči puk!
Nedaleko je i Rimski hram iz 1. stoljeća, najveći na hrvatskoj obali Jadrana. Tamo je podignut korintski stup s ostacima sačuvanih fragmenata, a malo dalje na Banovcu je rimska vila s mozaičnim podom. U blizini je spomen-park Petru Zoraniću Ninjaninu i – klupe donatora iz raznih krajeva Hrvatske.
Jedan od najpoznatijih simbola Nina najmanja je katedrala na svijetu – predromanička crkvica sv. Križa na ostacima rimskih zgrada.
Nakon šetnje u ninskim restoranima treba kušati malo domaćeg šokola – suhe, dimljene svinjske vratine pripremane po starim recepturama koje se u Ninu prenose s koljena na koljeno, a s kojima se svake godine natječu domaćini na tradicionalnim Šokolijadama. I zapamtite, to nije buđola, jer će to tamo shvatiti kao uvredu. Šokol je nešto drugo, aromom i okusom.
Ninjani čuvaju i čuveni judin srebrenjak u Riznici Zlato i srebro grada Nina, maleni novčić s Rodosa koji se kovao upravo u Isusovo vrijeme i kojim je plaćena njegova izdaja. U župnoj se crkvi sv. Anselma, odnosno u pobočnoj kapeli sv. Marcele, čuva čudotvorni kip Gospe od Zečeva iz 13. stoljeća, a u laguni je uvijek privezana condura croatica, replika starohrvatskih brodica čiji su ostaci pronađeni u nanosima pijeska.
Želi li se u što kraćem vremenu upoznati važan dio povijesti Nina, najbolje je obići Muzej ninskih starina čiji je postav izložen u sedam zasebnih prostorija. Obuhvaćena su sva važnija povijesna razdoblja razvoja Nina, a svako od njih podijeljeno je u više tematskih cjelina te popraćeno bogatom arheološkom građom, tematskim i predmetnim legendama, rekonstrukcijama, maketama, fotografijama i tlorisima.
Nin nije samo povijesni grad opasan dobro sačuvanim zidinama s mostom i Donjim vratima od kojih vodi skroz oko poluotoka lijepo uređena šetnica.
Tamo je i ljekovito blato na obližnjoj Kraljičinoj plaži, Ninska solana s Muzejem soli i endenskom florom i faunom. Tamo se može vidjeti kako se na tradicionalni način proizvodi sol, suveniri od soli i „cvijet soli“ koji mnogi zovu i – „kavijarom soli“.
Kao što cvijet soli odlično ide s čokoladom, tako se i Nin dobro slaže s prirodom koja je tamo na najbolji način iskorištena i – predstavljena posjetiteljima. Idealan za odličan izlet po sasvim umjerenim cijenama.