Lucija Mijolović – “Primadona plivanja”

Medaglia di bronzo. Lucia era terzo, bravo Croazia!, nije da se signor Toto nije trudio, ali dugi pljesak nadjačao je u Italiji 2012. glas službenog spikera. Baš kao i 2013. senhora Fabia:

Medalha de bronze. Lucia foi o terceiro, bravo Croácia!, čulo se ushićeno u Portugalu, prije točno dva mjeseca. U Loanu na Svjetskom prvenstvu i godinu iza u Estarreji, na Europskom prvenstvu, Hrvatska je u ženskom plivanju uzela po brončanu kolajnu, penjala se oba puta na treću skalinu pobjedničkog postolja. I uvrstila se među rijetke, ali i najjače nacije u specifičnoj kategoriji vodenog sporta.

Da sve bude još ljepše, medalje su s prestižnih nadmetanja otišle u Zadar. Kući ih je donijela simpatična i draga cura, koju ne možete a da ne zavolite u prvom susretu jer osvaja toplinom srca i vedrinom duha. Lucija Mijolović, tako se zove 19-godišnja djevojka, višestruka državna prvakinja. Ili za one koji je poznaju bolje i bliže, jednostavno: ‘Mala Luce sa Smiljevca’.

[pullquote align=”right”]Mala Luce nije jedina s popriličnom zbirkom trofeja iz ‘Donatova metropolisa’. No, jedina je koja se odličja domogla kao osoba s Down sindromom, i tu prestaje usporedba [/pullquote]- Naša Lucija. Tako je u Hrvatskoj nazivaju posvuda, ponosno kazuje mama Marina. Pokazuje sobu punu medalja, pokala, plaketa, plakata, diploma i fotografija s raznoraznih nadmetanja. Istina, nije jedina s takvim nizom i popriličnom zbirkom trofeja iz ‘Donatova metropolisa’. No, jedina je koja se odličja domogla kao osoba s Down sindromom, i tu prestaje svaka usporedba.

I Jurica, i Jurica, domeće i ispravlja nas dijelom Lucija, ne zaboravljajući spomenuti i kolegu joj Juru Milina. Također sjajnog u istoj kategoriji plivača, čak i štoviše, planetarnim šampionom među muškarcima.

Drag je, ali ne zna pjevat, ‘podbost’ će ipak Luce prijatelja. Jer, Luciji je pjesma stalna družica…

Lucija Mijolović

Pjeva stalno, na treningu, u autu, po kući, obožava ‘dalmatinsku pismu’, sve riječi napamet zna, otkriva brat Marin, dok nam Luce prekrasnim glasom soprana to i demonstrira:

Zaspalo je siroče, isprid tuđih dvora, ručicama doziva, priko sinjeg mora…, predivni tonovi melodije i pomalo sjetan pogled djevojke ispred vas, razgaljuju i emocijama preplavljuju i najhladnijeg slušatelja. Dok pjevuši stihove ‘Samo ljubav ostaje’ iz ‘Larina izbora’, koliko god zvučalo patetično, kao da se nazire i pokoja suza. Klape naročito sluša, htjela bi jednom, možda, i na Omiški festival. Međutim, nije ‘a cappella’ vokal i jedino što rado pjevuši i sluša. Pa ona je, ako ste propustili, mlada cura, ‘tinejdžerica’.

Rozga mi je najbolja. Moja Jelena. Razmažena. Da, i Vuco, i Nenad Vetma, nabraja Lucija. U ranu zoru, netom prije odlaska na bazen, ni malo snena i pospana. Premda:

[pullquote align=”left”]Pjeva stalno, na treningu, u autu, po kući, voli ‘dalmatinsku pismu’, sve riječi napamet zna…[/pullquote]- Ma, Luce vam je kao Chuck Norris, nikada ne spava, smije se tata Zoran.

Lucija se diže iz kreveta u sedam sati, ljeti i ranije, s pojavom prvih sunčevih zraka.

Polako, sporo, lagano, pojede doručak. To potraje pola sata. Potom je na redu jutarnja higijena. Nakon laganog razgibavanja koje nikako ne propušta, upali televiziju, pogleda što ima. Na treningu je između devet i jedanaest, pa ode u školu, u OŠ Voštarnica. Tamo odradi četiri ili pet sati, oko 15.30 kada dođe kući, čeka je osobni trening i učenje s prijateljicom Martinom Jelenković, nekih sat-dva. Poslije toga ima slobodno popodne, vozi bicikl, ne vidimo je dva sata, ipak je ona odrasla cura. Prošeta po kvartu, zabavi se s društvom, onda ide na ‘insanity’, u dvorani na Višnjiku, od 8.30-9.30, sa sestrom Anamarijom se polako vraća doma. Tada slijedi kupanje, tuširanje i gledanje televizijskih serija. Prati sve pomno, trenutno joj je najdraža ‘Stella’. Ima u svojoj sobi i laptopić. Ukoliko na TV nema ništa što voli, na internetu ‘baci oko’ na plivačka natjecanja, koja obavezno prati ‘u živo’, pa navija, ‘pliva’ skupa s plivačima, priča otac.

Lucija Mijolović

Trenerica Josipa Nekić ima samo najljepše riječi za svoju učenicu, ne zna otkuda bi krenula:

Predivna je osoba, sjajna prijateljica, izvrsna sportašica. Nemam s njom u radu nikakvih problema. Uživam vježbati s Lucijom, hvala Bogu na tom daru, baš sam presretna, kazuje iskusna plivačica.

Luce, tvrdi, već duže vrijeme upražnjava dva tipa treninga.

Radi tri puta tjedno s kategorijom natjecatelja, lani je još bila s grupom djece u školi plivanja, a sad je u nešto jačem volumenu rada s treningom jer je prilično napredovala. Može lakše pratit trening i plivati duže vremena. Trenira u skupini što je odlično, kako zbog društva i socijalizacije, tako i sporta. Oni je doživljavaju kao dio njih, njoj je lakše plivati, druže se i čavrljaju poslije treninga. Prihvatili su je super, a nas dvije radimo individualno otkada je natkrivenoga bazena, naglašava Josipa.

[pullquote align=”right”]Ples joj je hobi njega obožava od rođenja i dovela ga je do- savršenstva. – Uzor su mi Madonna i Shakira, otkriva[/pullquote]Lucija je i prije također trenirala. Dok nije bilo bazena na Višnjiku, ljeti bi plivala na Kolovarama, u ostatku godine putovala je u Šibenik, trenirala u Solarisu, ali i u Petrčanima, u hotelu Pinija.

Naravno, radi i na suhom, kondicijski i ovisno o periodu, ‘program insanity’. Pliva s mlađim kadetima. Taj rang treninga joj odgovara, iako je zahtjevan. Bez obzira o kojoj je ekipi riječ, njima treba manje vremena da ju prihvate nego njoj da se uklopi i da se opusti, no čim se dogodi ‘klik’, tada je najdruštvenija, govori trenerica. Dakako, kao i svi ima tremu na velikim natjecanjima:

Ništa čudno, nema zdravih i profesionalnih plivača koje mimoilazi trema. Mi smo odradili tri takva, jača mitinga. Dosta su različiti u odnosu na ona što proživljava u hrvatskom plivanju, tako da je to razumljivo, nešto duža prilagodba. Na to uvijek računamo, a  svakako je najstresnije bilo prvo natjecanje, Europsko prvenstvo u Portugalu, 2011., gdje je prvi put neko nadmetanje za nju trajali toliko dugo, budući da je tokom dana imala najprije jutarnja kvalifikacijska natjecanja, pa popodne finala. To je za nju tada bio veliki zalogaj, ali je odradila odlično, ušla u tri završna plivanja, stigla četvrta u ‘delfinu’ na pedeset metara. Danas je to Luci mala šala. Brzo se prilagodila. Uz nju su i roditelji što je dobro jer njoj treba konstantna pomoć i podrška, ne što se tiče nastupa, nego u organizaciji, ali i mentalno da joj bude lakše, da se osjeća kao doma. No, ona je već odrađivala i kampove i okupljanja bez roditelja, pojašnjava Lucina ‘učiteljica’.

Lucija Mijolović

U pripremi za nastup na državnim i kontinentalnim prvenstvima izuzetno su važni kvalitetan trening, razgovor, fizička i psihička priprema, baš kao i kod svakog sportaša.

Karakterno se osjeća jako dobro, samopouzdanja ima, radi po planu i programu, u različitim periodima s različitim volumenom opterećenja, upoznaje nas nadalje također mlada trenerica.

Financije su, kazuje ne bez razočarenja, najveći problem, zato Lucija nije išla na neka natjecanja. Usprkos stalnim pozivima i brojnim molbama domaćih i inozemnih organizatora.

Na žalost, za puno toga je zakinuta. Trebalo bi nam više natjecanja i težih natjecanja, čega u Hrvatskoj nema. Dva puta godišnje je državno prvenstvo, ali to nije rang i razred koji joj odgovara. Tu je nedodirljiva. Ti nastupi ničim ne utječu na poboljšanje borbenosti i motivaciju u utrkama. Teško je dobiti nekakav novac. Doduše, znam da nismo iznimka, shvaćamo situaciju, to da je kriza i besparica. Ne ljutimo se, samo konstatiramo, žao nam je jer je Luce izuzetno darovita. Fantastičan potencijal. Pokrivamo se s onim što imamo, teret je tu uglavnom na leđima obitelji, Plivački klub Zadar, čiji je ona član, uskače koliko može, pomaže malim donacijama i puno prijatelja i sitnih sponzora, s manjim ili većim ciframa. Moram istaći kao pozitivan primjer Supersporta, ima dobrih ljudi i tvrtki, strah me da ne ispustim nekoga. No, uza sve to, ne možemo pokrpati toga koliko bi htjeli i koliko nam u biti treba, napominje Josipa, dok Lucija pomno sluša. I zamišljeno klima glavom, ali ne bi Luce bila Luce da turoban kraj priče ne pretvori u radostan:

[pullquote align=”left”]Lucija se ‘opasno’ zaljubila. Momak se zove Nis, Danac. Koju godinu je stariji, ali simpatija je obostrana[/pullquote]- Trenerice, idemo plesat, kaže i hitro se popne na podij pored bazena. I krene- samba. Ples joj je hobi njega obožava od rođenja i dovela ga je do- savršenstva.

Uzor su mi Madonna i Shakira, otkriva Lucija dok se veselo izvija u ritmu popularne: ‘Waka, waka’…

I taman kada ste pomislili da su ‘ispucana’ baš sva iznenađenja:

Pišem i računam, kratko nam se  Luce pohvalila, pa u mahu, na pitanje koliko je deset plus deset odgovara točno, dvadeset a kao ‘iz topa’ , na upit koliko je dvadeset minus dvanaest, izustit će:’osam’.

Na papiru nam krasopisom slaže i ostavlja poruku: ‘Volim Antenu Zadar’.

Međutim, ‘šlag’, kao u svakoj priči s lijepim završetkom, dolazi na kraju razgovora.

Imam dečka – otkriva nam uz širok smiješak, od uha do uha.

– Da, istina je, Lucija nam se ‘opasno’ zaljubila. Momak se zove Nis, Danac. Koju godinu je stariji, ali koliko sam primijetila, simpatija je obostrana. On je europski i svjetski prvak, makar Luce kaže da ona bolje pliva- ističe trenerica Josipa odajući da je ‘kemija’ nastala u Portugalu, a Lucija kaže bez srama: ‘Moja ljubav…’ .

Lucija Mijolović čita Antenu

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...