‘Leti vrime…’, pjeva Oliver Dragojević, i baš nekako tako isto osjetimo i uzdahnemo ponajprije na koncu prosinca, podsvjesno znajući kako nam u životnom kalendaru slijedi nova ‘recka’.
Božićno i novogodišnje vrijeme prava je prilika za proslave i okupljanja, a povod jednome na Lipotici bila je deseta obljetnica osvajanja brončanog odličja. I to Jadranovog juniorskog četverca ‘bez’, na Svjetskom prvenstvu u Ateni 2003. , kao i srebrne godinu kasnije u Barceloni.
– Lijepo se bilo prisjetiti tih vremena kada je ovaj četverac bio u samom vrhu svjetskog juniorskog veslanja što je rezultiralo osvajanjem dviju medalja. Deset godina kasnije u brodu isti veslači, ista slika, atmosfera na visini juniorskih dana pretvorila je u uživanje trening veslača, otkriva Petar Milin na informativnoj i uredno ažuriranoj stranici kluba.
Napravilo se u Jazinama laganih desetak kilometara veslanja, a iako su neki prestali veslati odavno nije se puno izgubilo na skladu i borbenosti po kojem je ova posada bila poznata.
– Ti sad već odrasli ljudi i akademski obrazovani građani, pravi su primjer svim mladim klupskim veslačima kako se s upornim radom i ciljem mogu postići najviši dometi kako u sportskom tako i na životnom planu, tvrdi Milin, mladi trener i vrsni poznavatelj stoljeće starog sportskog kolektiva.
Uz Franu Nisetea, osvajača zlatne medalje, do sada na žalost jedine u hrvatskom veslanju, na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Duisburgu 2001. u dvojcu na pariće s Antom Kušurinom iz VK Trešnjevka, kolajne Ivana Dukića, Branka Begovića, Marina Begovića i Josipa Stojčevića ostaju najveći uspjeh u dugoj povijesti nastupa članova VK Jadran na ukupno točno trideset svjetskih juniorskih prvenstava.