Euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Stošije povodom blagdana SV. Nikole

Don Josip Radoica Pinčić: “Prihvaćamo zakone suprotne nauku katoličke crkve!”

Antena Zadar
Tamni način

Blagdan sv. Nikole i Dan pomoraca i ribara slavi se danas 6. prosinca. Tim povodom na euharistijskom slavlju u katedrali Sv. Stošije u Zadru s početkom u 11 sati okupili su se pomorci i ribari, njihove obitelji, djelatnici pomorskih ustanova, profesori, studenti i učenici Pomorske škole i Visoke pomorske škole u Zadru, djelatnici putničkih agencija i svi koji su na bilo koji način povezani s morem.

Katedralni župnik, don Josip Radoica Pinčić, predvodio je misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru na današnji blagdan Sv. Nikole, biskupa, zaštitnika pomoraca, ribara i putnika.

– Upućujemo na današnji dan molitvu ocu nebeskom u kojoj se prisjećamo  svih onih koji su nam u srcu, naši pomorci, ribari i svi ostali koji su otišli s ovog svijeta. Sv. Nikola slavi se kao dan darivanja djece, ali nadasve kao dan pomoraca, ribara, putnika, odnosno svih ljudi vezanih uz more. Po naravi svog posla ti ljudi su izloženi svakodnevnim  velikim naporima i opasnostima. Crkva na poseban način skrbi za pomorce. Žitelji grada Zadra stoljećima su životom i radom vezani  za more, odnosno pomorstvo i ribarstvo. Danas se posebno molimo za pomorce i ribare, pa i one umirovljene, njihove obitelji, pomorske ustanove, profesore i učenike Pomorske škole, djelatnike putničkih agencija, odnosno sve one koji su na bilo koji način povezani s morem. Molim zaštitu kod Gospodina i zagovor Sv. Nikole svima vama. Također, u svoje molitve uključujemo i sve preminule djelatnike pomorskih službi, istaknuo je don Josip.

U vrijeme careva Dioklecijana i Maksimilijana  koji su bili zakleti neprijatelji kršćanstva, Sv. Nikola je ustrajno propovijedao Isusa Krista.  Zato su ga carigradski službenici bacili u tamnicu. U međuvremenu crkva je dobila slobodu zahvaljujući caru Konstantinu 313. godine koji je izdao tzv. Milanski edikt kojim se određuje sloboda vjernicima da mogu javno  propovijedati vjeru. Konstantin je oslobodio Sv. Nikolu koji se nakon tamnice vraća u grad Miru gdje nastavlja sa svojom biskupskom službom. U njegovo vrijeme se pojavio jedan oblik krivovjerja koje je propagiralo kako Isus nije Božji sin već običan čovjek. Iz tog razloga bio je sazvan koncil u Liciji gdje se skupilo preko 300 biskupa među kojima je bio i Sv. Nikola, na kojemu su osudili taj oblik krivovjerja. Iscrpljen napornim radom svoje pastirske službe umire 6. prosinca 327. godine.

Sveta misa, Sveti Nikola

– U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. U enciklici iz 1988. godine, Papa Ivan Pavao II koji će uskoro biti proglašen i svetim,  pisao je kako je kucnuo čas za pothvat nove evangelizacije. Riječ je o novim metodama i sadržajima u kojima je istaknuo kako crkva mora najprije sebe evangelizirati kako  bi mogla evangelizirati svijet. Riječ je o tome kako se sve više ide prema osobnoj, odnosno iskustvenoj vjeri. Promatrajući današnja vjernička razmišljanja, od politike do znanosti, čini se da neki dio vjernika i nema baš bog zna kakve vjere ili je veoma malo ima. Postoji potreba za novim navještajem evanđelja onima koji su već kršteni. Mnogi misle da vjeruju, ali svoju kršćansku vjeru dovoljno ne  poznaju, a još manje žive, naglasio je don Josip.

Nastavio je, kako se često spominje činjenica  da u Hrvatskoj ima preko 90 posto vjernika, katolika, a kada je potrebno posvjedočiti teško je, kaže, naći istinskog vjernika.

– Nameče se pitanje, kako je moguće da mi istinski kršćani, kao katolička zemlja prihvaćamo zakone koji su suprotni nauku katoličke crkve glede izglasavanja zakona u Saboru. Mnogi od naših predstavnika u Saboru često se pozivaju na kršćansku vjeru, nazivaju kršćanima, ističući svoju kršćansku orijentaciju. Nemali udio u ateizmu mogu imati vjernici upravo zbog svoje neodgovornosti. Vjera može rasti, ali i nestati jer je prepuštena našoj slobodnoj volji. Ne možemo zanijekati slabost. Vjera nas potiče da budemo bolji. Tu vjeru dragi pomorci i mornari navještao je Sv. Nikola. Tu vjeru navještali su apostoli. Tu istu vjeru naviješta katolička crkva danas. Bilo to zgodno ili nezgodno. Došlo je vrijeme kada ljudi ne podnose zdrav nauk već će se vođeni vlastitim požudama sebi nagomilavati učitelje kako im godi ušima. Svjedoci smo takvog ponašanja u današnje vrijeme. Navještenje evanđelja je primanje onoga što evanđelje sadrži, i to je primarni zahtjev crkve. Cilj navještanja je da ljudi vjeruju u Isusa Krista i da ga slijede poput Sv. Nikole. Kršćanski vjerovati znači osloniti se na Isusa Krista i prihvatiti svjedočanstvo o njemu. Vjera je božja, ona ne ovisi o našim sposobnostima, ona je naš odgovor na božji poziv. Kršćanski vjerovati podrazumijeva upoznavanje Isusa Krista, biti poslušan njegovoj riječi te biti u zajedništvu s Bogom i usmjeren na vječnost. Vjera se hrani molitvom, sakramentima, slušanjem božje riječi. Sada  možemo bolje razumjeti Sv. Nikolu koji je radio čudesa zahvaljujući upravo snazi vjere, zaključio je don Josip.

Na poseban način Sv. Nikolu slavimo kao zaštitnika pomoraca i svih onih koji žive od mora, jer je kao biskup Mire u 4. stoljeću u tom gradu svojom molitvom zaustavio glad i učinio da brodovi sa žitom dođu u luku. Na taj način spasio je svoj narod od smrti,  što je samo jedna od činjenica iz života svetog Nikole.

Na svečanom euharistijskom slavlju don Josip izdvojio je i važnost nade koja čovjeku daje elana da može poći naprijed.

– Ono što nosimo u sebi postaje zapravo energija koja nam ne dopušta da klonemo, jer Bog je velik u onima koji mu se otvaraju. Bog čini čuda i danas u onima koji žele biti njegovi suradnici.

Možemo s pravom reći da su Sv. Nikola i njegov kult obilježili svu našu Jadransku obalu. Smatra se da nema mjesta i naše župe uz more, a i šire, koji nemaju crkvicu, sliku ili oltar, koji su posvećeni njemu u čast. Mi koji živimo pokraj mora, uz more i na moru znamo što to znači i možda nam je više nego ikada potrebna Božja pomoć po zagovoru svetog Nikole, zbog težine života na moru koji je često puta ispunjen strahom zbog čega se upravo najviše kod pomoraca razvija altruizam, tj. osjećaj za druge, kada je potrebno pomoći mornarima u nevolji.

– Zar na moru čovjek ne osjeća da mora pomoći drugome, jer je i sam potreban te pomoći? To izgrađuje naš kršćanski identitet i našu osobnost. Na taj način promišljamo i osmišljamo naše kršćansko življenje, navodi don Josip ističući kako biti kršćanin znači živjeti uz druge i za druge.

Nastavio je kako u tom slučaju more koje život znači nije simbol zla i muke, premda se zna reći da je pomorski kruh sa sedam kora, mukotrpan. Na kraju propovijedi zazvao je Božji zagovor i zagovor svetog Nikole na sve pomorce, na njihovo poslanje i djelovanje, na mlade koji će možda jednoga dana zauzeti odgovorne službe u pomorstvu. Potaknuo ih je na razvijanje svijesti da je Bog uz njih i da će ubuduće biti uz njih onoliko koliko mu dopuste. Propovjednik se spomenuo i svih onih koji su dali svoj život na moru.

Ostavi komentar koristeći Facebook