‘Ivan Meštrović i jugoslavenstvo’, bila je tema koja je u četvrtak navečer usprkos nizu paralelnih blagdanskih događanja, u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar, kao treće po redu popratno predavanje u okviru aktualne izložbe radova velikog, neki kažu za naše prostore i nenadmašnog, kipara okupila priličan broj zainteresiranih posjetitelja.
U kompleksnoj osobnosti velikoga umjetnika strastveno se isprepleću umjetnička i politička djelatnost legendarnog Otavičanina. Iskreno se zauzimao za ideju jugoslavenstva kao, kako je to jednom napisala Dragica Hammer Tomić, nadkategorije u kojoj će se premostiti sve povijesno stečene različitosti južnoslavenskih naroda i stvoriti nova, harmonična cjelina uzajamnog nadopunjavanja. Konkretna, međutim, politička praksa, iznevjerila je visoke ideale možda i naivnost kipara. Upravo kao i puka.
Baš o suodnosu umjetničkih i političkih uvjerenja Ivana Meštrovića, kao i njima povezanim aktivnostima izvanserijskog umjetnika i političara, posebno u prijelomnim godinama Prvoga svjetskog rata, ali i u međuratnom razdoblju dao je kratak, no i sjajan pregled ugledni predavač, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar.
Meštrovićev je umjetnički rad bio toliko politički opredijeljen da se može pojednostavljeno reći, netko je to odavno primijetio i notirao, kako je predstavljao glavni kotač zamašnjak u oblikovanju kulturne pozadine političkog projekta stvaranja zajedničke južnoslavenske države, odnosno ujedinjenja pod istu ‘kapu’ južnoslavenskih naroda.
[pullquote align=”right”]Baš o suodnosu umjetničkih i političkih uvjerenja Ivana Meštrovića, kao i njima povezanim aktivnostima izvanserijskog umjetnika i političara, posebno u prijelomnim godinama Prvoga svjetskog rata, ali i u međuratnom razdoblju dao je kratak, no i sjajan pregled ugledni predavač, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar[/pullquote]Poznajući opće teško stanje u Dalmaciji, Ivan Meštrović je smatrao, kao i mnogi njegovi vršnjaci u to doba, da je jedino rješenje oslobođenje iz ‘okova’ Austro-Ugarske i osnivanje samostalne, demokratske države južnih Slavena. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Meštrović je djelovao na osnivanju Jugoslavenskog odbora i svojim vezama i poznanstvima podupirao njegov rad.
Rano i srednje razdoblje ‘uplitanja’ u politiku Meštrovića u paraleli je s inicijativom stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca potom stvaranja Kraljevine SJS i Kraljevine Jugoslavije i na tom tragu treba tražiti njegovu opsesiju idejom o zajednici južnoslavenskih naroda. Pritom, on je cijeli svoj život bio blago zainteresiran za politiku, što se očituje u njegovim djelima i koalira s potezima i postupcima kao umjetnika. Ipak, kada bi ga bilo tko upitao je li političar, ili nije političar i kojoj političkoj opciji pripada uvijek bi odgovarao: ‘ja sam samo umjetnik i politika me ne zanima’…, iznio je ugledni profesor zadarskog sveučilišta. ,
Naprotiv, Ivan Meštrović neprekidno je bio umiješan u politiku, neko vrijeme intezivnije, pa neko manje intezivno, a njegova glavna i najveća opsesija bila je jugoslavenstvo, preko njega Meštrović je politički profiliran.
– U početku je to koketiralo s unitarističkim jugoslavenstvom da bi se kasnije transformiralo i ‘olabavilo’, a na koncu napustilo i priklonilo se, u razočarenju ostvarenja onoga što se zamišljalo idealistički, rješenjima koja su isključivo uvažavala hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, podsjetio je Srhoj dodajući kako je Meštrović u kulminaviji ideje jugoslavenstva svakom svom radu i izložbi davao ‘na neki način politički pečat’.
[pullquote align=”left”]Rano i srednje razdoblje ‘uplitanja’ u politiku Meštrovića u paraleli je s inicijativom stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca potom stvaranja Kraljevine SJS i Kraljevine Jugoslavije i na tom tragu treba tražiti opsesiju idejom o zajednici južnoslavenskih naroda[/pullquote]Mijenjao je tako i nazive samih djela, pa je Hram s izložbe bečke secesije 1910, u 1911. u Rimu na paviljonu Kraljevine Srbije na kojem je izlagao Meštrović odbivši poziv Mađarske da izlaže na paviljonu Hrvatsko-Ugarske, postao Vidovdanski hram, Djevojka postala Kosovska djevojka, Torzo muškarca Miloš Obilić, Konjanik pretvoren u Marka Kraljevića.
– Izbjegavao je politički djelovati kroz stranke, to je činio kao individualac, s jasnom političkom idejom, ali samostalno putem veza, poznanstva, prijateljstva ili lobija, na račun pozicije svoga umjetničkog stvaralaštva unutar širokog planetarnog spektra, pojasnio je predavač napominjući kao kuriozitet da je Ivan Meštrović u rodoljubnom zanosu previdio kako se za južnoslavensku ideju u radu koristio upravo simbolističkim monumentalnim elementima, prepoznatima kao umjetnički stil i pravac zemalja koje su prema jugoslavenskom pitanju imale najveći zazor, kao što su to u ono doba bile Njemačka i Italija.
Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Vinko Srhoj rođen 1957., studij povijesti umjetnosti i hrvatskog jezika i književnosti završio je u Zadru, pa magistrirao na Sveučilištu u Zagrebu i doktorirao na zadarskom sveučilištu gdje na Odjelu za povijest umjetnosti predaje kolegije iz teorije umjetnosti i nacionalne i svjetske umjetnosti 20. i 21. stoljeća. Preko trideset godina bavi se likovnom kritikom u dnevnom i periodičnom tisku, kao i znanstvenim radom.
Prvi takav objavio je baš na temu Ivana Meštrovića i problematike nacionalnog stila u umjetnosti, a temom magistarskog rada o umjetničkom kritičaru Kosti Strajniću dotaknuo se kompleksa stvaranja ‘nacionalnog stila’ u umjetnosti s Meštrovićem kao stožernom figurom pokreta. O problemu kiparevih ranih umjetničkih i političkih projekata, ali i utjecaja na kiparstvo epigona, napisao je nekoliko radova i izlagao na nekoliko znanstvenih skupova.