Broj američkih ratnih žrtava premašio je stopu kojom je broj vojnika rastao 2009. i 2010. pa su analitičari nacionalne sigurnosti odmah ustvrdili da stroža pravila vojnog angažmana vode do većeg broja poginulih, objavio je The Washington Times.
Teško je potvrditi vezu između strožih propisa i rasta broja mrtvih, a veći broj mrtvih sigurno je posljedica pojačanih akcija protiv terorizma i talibanske reakcije većim brojem bomba kućne izrade, koje su glavni ubojica NATO-ovih vojnika u Afganistanu.
No jasno je da pravila angažmana koja vojnicima ne dopuštaju da pucaju, e da bi se spasili civili, smanjuju broj zračnih i topničkih napada, a to je tip potpore kojim se štite vojnici u akcijama i zasjedama.
“Pokolj će se vjerojatno i nastaviti jer je Obamina administracija već slaba i nedjelotvorna pravila još više oslabila, kao da je riječ o propisima u dječjem igralištu”
“U Afganistanu su pravila angažmana dogovorena 2009. i 2010. stvorila oklijevanje i zbunjenost naših boraca”, kaže Wayne Simmons, umirovljeni američki obavještajac koji je u to doba radio u NATO-ovu sjedištu u Kabulu, prvo pod generalom Stanleyem M. McChrystalom, a zatim i pod generalom Davidom H. Petraeusom.
“Nije nimalo slučajno što se od siječnja 2009. do kolovoza 2010., a to koincidira s radikalnom reformom pravila angažmana koju su proveli Obama i McChrystal, broj poginulih i više nego udvostručio”, kaže Simmons. “Pokolj će se vjerojatno i nastaviti jer je Obamina administracija već slaba i nedjelotvorna pravila još više oslabila, kao da je riječ o propisima u dječjem igralištu”, dodao je.
Kad je predsjednik Obama 2009. povećao broj vojnika u Afganistanu, uvedena su nova pravila na želju afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija koji je reagirao na zahtjev lokalnih čelnika bijesnih što civili ginu od NATO-ovih zračnih udara i kopnenih operacija.
Karzai sad odbija potpisati novi ugovor o statusu američkih snaga koje u njegovoj zemlji ostaju i nakon 2014. iako mu je Obama osobno u pismu jamčio da će afganistanske kuće većinom biti nedostupne kopnenim snagama.
Čak i prije toga, zapovjednici od 2009. moraju biti sigurni da talibanski borac ima oružje, a tek tad smiju odobriti da se na njega otvori vatra. Postrojba u borbi na terenu kad traži zračnu potporu mora zapovjednike i odvjetnike u stožeru uvjeriti da civili neće stradati.
“Nepotrebno smo svezali ruke našim borbenim postrojbama”
Ratnici kažu kako se takva birokratska zapovjedna hijerarhija plaća životima: svaki taliban kojemu dopuste da pobjegne, novi je terorist koji slobodno napada Amerikance bombama kućne izrade.
Američki vojnici koji pamte rat u Vijetnamu kažu da prije tako nije bilo. “Nepotrebno smo svezali ruke našim borbenim postrojbama”, kaže umirovljeni general Thomas McInerney koji je bio pilot u Vijetnamu. “To je veoma loše za naše ljude i koliko ja znam, tako nikad nije bilo u američkim borbenim operacijama”.
Godine 2010., prve pune godine povećanja broja američkih vojnika u Afganistanu poginulo je 499 Amerikanaca. To je pet puta više od godišnjeg prosjeka 2006-2007, a triput više od 2008., a broj američkih vojnika samo se udvostručio.
Godine 2011. broj američkih vojnika u toj zemlji dosegao je maksimum od stotinu tisuća, a ubijeno je 419 Amerikanaca. Iduće, 2012. počeo se smanjivati broj vojnika, a broj poginulih pao je na 319, što je i dalje triput više nego u razdoblju 2006.-2007.