Na vaša pitanja najlakše bi bilo odgovoriti kratko i jasno; toliko i toliko novaca je isplaćeno Udruzi za zaštitu životinja, toliko je pasa uklonjeno s javnih površina, natječaj će biti raspisan tad i tad, teren na kome se nalazi sklonište nije u vlasništvu Grada Zadra, nego, kako navodite Zdenka Zrilića i vijest koja bi nakon toga bila prenesena u vašoj tiskovini dodatno bi unijela zabunu kod naših sugrađana. Međutim cijeneći vas osobno kao osobu i novinarku osjećam potrebu da vam problematiku, novonastalu u svezi uklanjanja pasa i mačaka s javnih površina grada Zadra dodatno pojasnim, započeo je uvodno gradski pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo, Mario Pešut pokušavajući još jednom od postanka, “Adama i Eve, “Noine arke” i sl. neuspješno razjasniti problematiku nazvanu “zadarski azil”.
Kako je na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća ironično istaknuo da je problem “napuštenih pasa i mačaka” tema o kojoj se najviše govori u njegovom gradskom odjelu, toj tezi ne ide u prilog gotovo njegovo desetogodišnje rješavanje, “slavodobitno” najavljivanje bivšeg dogradonačelnika Grada Zadra Dražena Grgurovića kako će se za “jadne psiće” graditi i kućica po kućica ako bude potrebno, preko pojavljivanja i nestanka austrijskog humanitarca anonimusa (isprike, Andreas Bindera) pa do točke na “I” tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Vrančića koji je zaključio kako Grad Zadar nakon desetljeća priprema i potrošenih novaca i vremena neće imati azil za životinje jer to nije gradski problem ističući kako je problem napuštenih i izgubljenih životinja riješen davanjem posla koncesionaru s drugog kraja Hrvatske koji je šinteraj, odnosno drugim riječima mjesto gdje napuštene i izgubljene životinje, ukoliko se ne udome u roku 60 dana bivaju eutanizirane, tj. ubijene. Jako human potez Gradske uprave, nema što!
– Polemike oko uklanjanja napuštenih i izgubljenih pasa i mačaka s javnih površina urbanih sredina bilo je i još će ih biti sve dotle dok vlasnici pasa ne preuzmu odgovornost za svoje kućne ljubimce u punom smislu te riječi. Naime, Zakonom o zaštiti životinja propisano je, između ostalog, kako i pod kojim okolnostima se drže i štite kućni ljubimci kao i načini zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja. Pored toga svaka lokalna zajednica dužna je svojim internim aktom regulirati način i uvjete pod kojima se mogu držati kućni ljubimci. Grad Zadar je tu aktivnost regulirao posebnom “Odlukom o uvjetima i načinu držanja pasa i mačaka, načinu postupanja s neupisanim psima te s napuštenim i izgubljenim životinjama“. Dio ovlasti i nadzora nad provedbom te Odluke u nadležnosti je komunalnih redara Grada Zadra, dio u nadležnosti Veterinarske inspekcije, a dio u nadležnosti policijskih djelatnika. Kad bi svi posjednici kućnih ljubimaca bili savjesni i odgovorni, odnosno kad bi se pridržavali odredaba spomenutih akata mi ne bismo imali razloga raspravljati o ovoj problematici. Nažalost, pošto pored nas još uvijek žive neodgovorni građani koji nabave psa, a potom ga ne mikročipiraju, niti redovito cijepe, često ih puštaju bez nadzora i na koncu, kad im se prohtije, jednostavno ga odbace, kazao je Pešut.
Iako smo u ovim izjavama ovog gradskog pročelnika još jednom čuli svima poznatu priču o životinjama od “postanka svijeta” pa sve do danas, mada bi i Google za to bio jednako mjerodavan, odgovore na većinu “vrućih” postavljenih pitanja nismo dobili. Npr. kao što su: čemu utrošak Grada Zadra za izmještanje skloništa na Žmirićima u iznosu od 50.000 kuna u ovoj godini, na koju lokaciju će se izmjestiti postojeće Sklonište, koliki je broj pasa i mačaka uhvaćen na našem području u 2011., 2012. i 2013. godini, da li tu brojku netko kontrolira kako ne bi došlo do bilo kakvih zlouporaba, primjerice puštanja pasa na slobodu te ponovnog hvatanja istih ili čak i šverca životinjama za raznorazne svrhe, zašto Grad Zadar plaća izmještanje Skloništa kada je navedeno napravljeno bespravno od strane navedene Udruge koja između ostalog ima i zabranu rada i to na privatnom zemljištu Zdenka Zrilića, itd.
– Grad Zadar je niz proteklih godina, da ne kažem desetljeća, usluge uklanjanja lešina životinja s javnih površina te napuštenih i izgubljenih pasa obavljao u suradnji s Veterinarskom stanicom Zadar i nikad nije bilo problema ni s jedne strane. Međutim, u okviru pregovora pri otvaranju pojedinih poglavlja za pristupanje Hrvatske u EU, došla su “na tapet“ i pitanja zaštite životinja s cijelim nizom zahtjeva za izmjenom legislative koja regulira tu problematiku. Tada su došli do izražaja razni zahtjevi udruga za zaštitu životinja, odnosno pritisci da se životinjama, a napose kućnim ljubimcima posveti posebna zaštita. Glavna izmjena odnosila se na činjenicu da hvatanje i daljnje zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja ne mogu više obavljati veterinarske stanice, a niti bilo koja pravna i fizička osoba koja nema posebno odobrenje za obavljanje te djelatnosti, odnosno koja nema posebno izgrađeno sklonište za životinje i nije upisana u poseban registar. Izgradnja skloništa regulirana je pravilnikom kojega je donijela Vlada RH, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Sukladno odredbama tog Pravilnika, čija je gradnja zahtjevna i preskupa u ovim kriznim vremenima, skloništa se ne smiju graditi u blizini naselja. Zbog te činjenice Grad Zadar morao je potražiti teren za gradnju skloništa podalje od rubnih dijelova grada bez obzira što će to zahtijevati dodatne troškove. Teren je pronađen na odgovarajućoj lokaciji na izlazu iz grada prema Pagu, ali procedura ustupanja terena, koje je u vlasništvu države još uvijek traje. U međuvremenu tvrtka “Vigens“ obavila je zemljane radove, odnosno niveliranje terena i tamponiranje pristupnih cesta i to bez naknade, međutim daljnje aktivnosti su stale, jer nije uslijedilo odobrenje za ustupanje zemljišta zbog čega nije moguće bilo ishoditi potrebna odobrenja za izgradnju skloništa, kazao je Pešut.
U travnju prošle godine tadašnji gradonačelnik Vrančić je zadarskom azilu dao rok do početka ove 2014. godine da psi koji su obitavali u azilu budu udomljeni kako se, kako je tada istaknuo, ne bi ubijale te je obećao i daljnje financijsko potpomaganje azila od strane Grada zbog dobrobiti životinja. Ova teza je pala u vodu davanjem koncesije šinteraju koji što drugo nego nakon određenog vremena ubija životinje. No i koncesija je u međuvremenu u listopadu prošle godine propala jer je Grad potrošio sve novce namijenjene za tu svrhu. Tko pse od tada do danas skuplja očito nitko ne zna (iako u Gradu tvrde da je sve pod kontrolom). Možda sami traže azil?! Iako je, kako doznajemo, broj životinja u azilu drastično smanjen, što udomljavanjem u granicama RH, što već uhodanom praksom udomljavanja preko raznih njemačkih udruga preko granice RH, postavlja se pitanje što će biti s preostalim životinjama koje se nisu uspjele udomiti?
Početkom prošle godine Grad je raspisao natječaj za posao hvatanja i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja s područja grada i županije na koji su se prijavile dvije tvrtke, As-eko iz Šibenika, vlasnika Damira Vrvila koji je taj posao obavljao nekoliko mjeseci u 2012. godini po cijeni od 2.000 kuna po uhvaćenom psu te Veterinarska ambulanta Pokupsko Cerje u vlasništvu Zadranina, Predraga Barabe. Na otvaranju ponuda koje nije bilo otvoreno za javnost posao je dobio Predrag Baraba i to po cijeni 100 kuna nižoj, dakle za 1.900 kuna po uhvaćenoj životinji, koji je kako smo prije naveli prije kraja godine raskinut zbog nedostatka financiranja njihove djelatnosti.
– Udruga za zaštitu životinja Zadar, čija je predsjednica Marijana Mustać, svojedobno je opremila improvizirano sklonište za životinje na zapadnom izlazu iz grada prema Ninu (Žmirići). U tom trenutku malo je gradova u Hrvatskoj imalo svoje sklonište izgrađeno po navedenom pravilniku, a Veterinarskim stanicama rješenjem je izrečena zabrana daljnjeg hvatanja pasa i mačaka, jer nisu, nakon hvatanja životinja, imale uvjete za njihovo daljnje zbrinjavanje i čuvanje. Volonteri Udruge za zaštitu životinja hvatali su pse i mačke lutalice s javnih površina grada Zadra pa i cijele županije, smještali ih u improvizirano sklonište, cijepili, mikročipirali, hranili itd., uz permanentno daljnje opremanje skloništa kontejnerima, kamp kućicama i boksevima za pse. Te aktivnosti mogli su obavljati dobrim dijelom i uz pomoć sredstava iz proračuna Grada Zadra, ali i iz proračuna drugih lokalnih zajednica Zadarske županije. Sredinom 2012. godine Veterinarska inspekcija rješenjem je zabranila i Udruzi za zaštitu životinja da hvata i zbrinjava životinje, a u isto vrijeme dala nalog Gradu Zadru da tu aktivnost riješi u skladu s Zakonskom regulativom. Tada smo provođenje te aktivnosti dogovorili s jedinom pravnom osobom na području Dalmacije i šire koja ima potrebna odobrenja za tu djelatnost, a to je bila tvrtka “AS EKO“ iz Šibenika koja ima suradnju sa Splitom Šibenikom, Gospićem i još nizom drugih lokalnih zajednica. Od tada se iz Proračuna Grada Zadra pa gotovo do danas financiraju kvalificirane tvrtke (“AS EKO“, a potom i “Veterinarska ambulanta Pokupsko Cerje“ koja je potom bila nešto jeftinija na natječaju) ali i Udruga za zaštitu životinja Zadar. Udrugu, naime nismo više dužni financirati, pogotovo nakon zabrane za obavljanje te aktivnosti, ali kako ostaviti stotinjak pasa da crkavaju praktički usred grada, upitao se Pešut.
Pročelnik Mario Pešut je još u listopadu prošle godine bio najavio raspisivanje novog javnog natječaja za hvatanje i zbrinjavanje napuštenih životinja s obzirom da je u istom prekinuta suradnja s veterinarskom ambulantom Pokupsko Cerje, zbog činjenice jer je Grad potrošio novce namijenjene za tu svrhu. Prema trenutno dostupnim informacijama iz Grada navedeni natječaj još nije raspisan, a kad će bit ne znamo. I iako je u proračunu osigurano 50.000 kuna za izmještanje Skloništa sa Žmirića na “NLO” (nepoznatu lokaciju), prema pročelnikovim riječima, to je čak zakonski od strane Grada i nemoguće?! Komu ili čemu onda 50.000 kuna?!
– U nadležnosti Veterinarske inspekcije i službi PU zadarske, a napose vlasnika terena je da, makar i prisilno oslobode prostor od pasa i inventara koji se tamo nalazi. Međutim to se još do danas nije dogodilo, jer Grad Zadar, kako rekosmo nije vlasnik terena na kojem se nalazi sklonište te ste strane nije u mogućnosti pravno djelovati u pravcu oslobađanja terena od stvari i životinja. Bez obzira na sve ove pravne i stvarne zavrzlame aktivnost uklanjanja i daljnjeg zbrinjavanja životinja cijelo ovo vrijeme teče besprijekorno. U ovom trenutku u pripremi je novi interni akt kojim će se regulirati nabava roba i usluga u vrijednosti između 70.000 i 200.000 kuna te će po primjeni tog akta biti proveden natječaj za obavljanje usluga hvatanja i daljnjeg zbrinjavanja pasa i mačaka bez nadzora vlasnika, istaknuo je Pešut.
Za zaštitu životinja je u 2013. godini bilo osigurano 425.000 kuna, taj iznos je za 2014. godinu smanjen na 375.000 kuna dok je u projekciji za 2015. godinu predviđeno povećanje na 525.000 kuna. Od navedenih iznosa u ovoj godini je 75.000 kuna bilo osigurano za veterinarskog higijeničara jednako kao i za iduću godinu. Za hvatanje, sklanjanje i daljnju skrb o napuštenim životinjama u ovoj godini bilo je osigurano 325.000 kuna, dok je za 2014. godinu predviđen iznos od 250.000 kuna. Čini se da ni cijena svakog uhvaćenog psa nije ista kako smo mislili. Jesu li čistokrvni skuplji? Što nije cijena koncesije bila univerzalna, 1.900 kuna po komadu, psa?.
– U proračunima Grada Zadra za 2011., 2012. i 2013. godinu za ovu aktivnost osigurana su sredstva u iznosima: 300.000, 225.000 i 350.000 kuna. Godine 2011. svih 300.000 kuna isplaćeno je udruzi za zaštitu životinja koja je sredstva utrošila na daljnje opremanje skloništa, hvatanje, cijepljenje, liječenje, hranjenje… preko stotinjak pasa i oko dvadesetak mačaka smještenih u posebne bokseve te za angažman volontera koji su u skloništu dežurali 24 sata. Godine 2012. osigurano je 225.000 kuna od kojeg je iznos od 100.000 kuna isplaćen Udruzi za zaštitu životinja, a tvrtci “AS EKO“ preostali iznos temeljem narudžbenica i Ugovora, jer je usred godine Udruzi izrečena zabrana za daljnjim obavljanjem ove aktivnosti. Godine 2013. od ukupno 300.000 kuna Udruzi je isplaćeno 125.000 kuna, a manji iznos “AS EKU“, a preostali iznos Veterinarskoj ambulanti Pokupsko Cerje, nakon što su posao dobili zbog povoljnije ponude na natječaju. Godišnje se uhvati oko pedesetak pasa, ali cijena nije ista za svakog psa, što ovisi od toga da li je vlasnik psa poznat (iščitava se posebnim čitačem preko mikročipa), zatim činjenice da li je pas ubrzo nakon hvatanja udomljen ili je ostao najmanje dva mjeseca na skrbi (nakon tog roka pas se po zakonu može eutanizirati, s čim se opet ne slažu udruge za zaštitu životinja) itd., istaknuo je Pešut.
U Proračunu Grada Zadra za 2014. godinu za koji je osiguran 21 milijun kuna, stavka planiranih sredstava za zaštitu životinja u gradu Zadru izazvala je najviše polemika među vijećnicima. Osim stavke s izmještanjem Skloništa koje ne mogu izmjestiti posebno je zanimljiva i stavka veterinarskog higijeničara koji skuplja životinjske leševe na javnom prostoru.
– Posebna stavka “Veterinarski higijeničar“ odnosi se na neškodljivo uklanjanje lešina životinja (pregaženih ili prirodno usmrćenih pasa, mačaka, ptica…) s javnih površina Grada Zadra i dezinfekciju mjesta uginuća. Tu aktivnost obavlja Veterinarska stanica Zadar sukladno pozitivnim zakonskim propisima, što je regulirano ugovorom i na što se u prosjeku mjesečno izdvaja iznos od 4.800 kuna bruto, zaključio je Pešut ostavljajući nas još jednom u čudu vezanom uz ovu problematiku prema kojoj je čak i rasvjetljavanje “Area 51” i “Roswell-a” u SAD-u vjerojatnije od rješenja ovog zadarskog gorućeg problema.