Porezi na kuću za odmor važna su stavka u proračunima malih primorskih i otočkih općina. U Bibinjama je oko 480 vikendica, a općina uprihodi 500 tisuća kuna, dok ih je na Viru 7 700, a iznos od 9 i pol milijuna kuna koliko se ubere tog poreza jedna je od najvažnijih stavki proračuna. No, pitanje je kako se taj porez ubire, tko ga kontrolira i jesu li građani zaštićeni od zlouporaba.
Nakon poziva jednog slušatelja iz Rijeke koji se požalio na način naplate ovog poreza u Bibinjama, javila nam se i slušateljica s otoka Vira koja tvrdi da su je komunalni redari uznemiravali, a sve kako bi utvrdili njezino vrijeme boravka u kući.
– Pa dolazili su recimo prošle godine u roku pet tjedana bili su tri puta i ispituju, da li si tu, da li ti je sin tu, i takve stvari. Mene to radi mog zdravstvenog stanja uznemirava, ali ne samo mene. I druge su susjede kontrolirali, sve nas koji smo tu prijavljeni. NE znam jeli oni to pravo imaju, pita se gđa Katarina iz Vira
Slušatelj Radio Zadra iz Rijeke tvrdi da mu se porez naplaćuje bez obzira na činjenicu da nije vlasnik:
– Žalio sam se zato što mi naplaćuju kuću za odmor koja se ne vodi na meni. Ja sam i žalbu podnio, ali oni su uporni i šalju mi ovrhe i uzimaju mi novce, a sve zato što ne rade kako treba.
Načelnik općine Bibinje Nino Šimunić pak ističe kako građani na sve načine pokušavaju izbjeći plaćanje koje nije vezano uz status, vlasnika ili korisnika:
– Bez obzira, nas to ne interesira. Mi zadužujemo onoga tko je vlasnik kuće, ističe Šimunić.
Odnosno, korisnika vikendice, ako postoji takav ugovor s vlasnikom. Zapravo je bitno vrijeme boravka više od pola godine. Potvrdio nam je to i načelnik općine Vir Kristijan Kapović.
– Po Poreznom zakonu sama prijava, odnosno osobna iskaznica na Vir, ne oslobađa obveznika poreza na vikendicu. Jer da netko ima osobnu na Vir ne znači da on živi tu više od 6 mjeseci i 1 dan kako to zakon kaže vezano uz obvezu plaćanja ovog poreza, ističe Kapović.
Iz Porezne uprave dobili smo odgovor da je riječ o upravnom postupku kojega kao porezno tijelo provodi sama općina. Građanin bi sam trebao dokazati koliko boravi u kući, a na općini je da taj zahtjev odobri ili odbaci. No, sama provjera boravka i način na koji se provodi, ovisi od slučaja do slučaja, pa se mogu dogoditi i situacije da građani imaju osjećaj da ih se uhodi. Tada bi se trebali obratiti odvjetniku koji bi mogao podnijeti tužbu, no tu sve prestaje, jer i kao obično, zavrtjeli smo se u beskonačnom krugu hrvatske administracije.