U PROVIDUROVOJ PALAČI TRAJE RADIONICA STRIPA

‘Kloozov’ niz sličica u zadarskim kvadratićima

Udruga Cinaz

Broj 1, Alan Ford, Asterix, Iznogud, Corto Maltese, Fantom, Flash Gordon, Kapetan Mark…

Teško da ne znate o kome se radi u prvom retku teksta. Naravno, u pitanju su – strip junaci, mnogima omiljeni iz različitih epoha stripa. Neki su se sviđali našim roditeljima, neki nama, a neki našoj djeci, potonjima istina u kratkim trenucima predaha između dviju računalnih igrica.

Kada je nastao i otkuda dolazi, točno se ne zna. Postoje tumačenja da u svaka narativna likovna dijela koja su se sastojala iz slika u nizu zapravo preteče stripa. Poput egipatske ‘Knjige mrtvih’ ili rimskog ‘Trajanovog stupa’. Ili grafičkih satira Williama Hogartha.

Ipak, podatak koji se točno zna kaže kako se u 19. stoljeću, u radovima europskih i američkih ilustratora krenuo oblikovati strip kakvoga poznajemo danas. Kao oblik masovnog medija, strip je nastao početkom 20. stoljeća u SDA-u, s pojavom stripova u dnevnim novinama.

Takva kombinacija riječi i slike se ubrzo proširila svijetom i uskoro su izdavane jeftine knjige novinskih stripova, a kasnije i originalni strip albumi, danas ne samo u novinama nego i knjigama i internet stranicama. I hipermodernim mobitelskim aplikacijama…

Dakako, strip junake, netko je morao i osmisliti, pa su s vremenom status ‘zvijezda’ s punim pravom stekli brojni strip-autori: Hugo Pratt, Hermann, Milton Caniff, Sergio Bonelli, Walt Disney, Frank Miller, Carl Barks, Don Rosa, Osamu Tezuka…

[pullquote align=”right”]Polaznici, njih osam, podijeljeni u četiri skupine po dva člana, napravit će pravi pravcati strip, na način da bi svaki par trebao urediti, nacrtati, ubaciti dijaloge i tiskati po tri stranice, kako bi sve spojeni na koncu dalo strip-roman[/pullquote]Među nasljednike spomenutih imena spada i Erik Lončar.

Ma, da bar. Poveznica među nama je samo to da jako volim strip i da strip crtam dvadesetak godina. Koliko uspješno, teško je biti objektivan. Nadam se da jesam, kaže mlađahni crtač stripova iz Zadra koji se s olovkom i sličicama u nizu susreo u četvrtoj godini života.

Tada sam prvi put narisao nešto što se u slobodnom prijevodu moglo nazvati stripom, haha, otkriva uz smiješak 31-godišnjak, nakon 18 ljeta u Berlinu, u 2000. se vratio u Donatov grad.

Tu sam rođen, doma je doma.

Iskustvo i stečeno znanje u crtanju stripova upravo pokušava prenijeti na polaznike trodnevnog tečaja u strip radionici Kluba mladih ‘Klooz’, koja se odvija u  Providurovoj palači, u prostorijama udruge Cinaz, između 15. i 20.siječnja.

Radionica stripa podrazumijeva trodnevni hod po tri sata kroz produkciju stripovske umjetnosti, od početne ideje, do konačnog proizvoda – stripa. Cilj je polaznike radionice obučiti u samostalnom stvaranju stripovskog projekta. Sadržaj radionica obuhvaća trosatne radionice, koje na jednostavan i pristupačan način polazniku prezentiraju ono što se u stripovskoj industriji podrazumijeva kompleksnim načinima razumijevanja i stvaranja stripova. Rezultat radionica bili bi kratki stripovi po tri A3 stranice, koji bi u sebi obuhvatili temeljna znanja kreiranja i teorije stripa.

[pullquote align=”left”]Blisko mi je nekako vezano i sa pozivom, može mi samo pomoći, završio sam naime grafički dizajn. Radionica mi se za početak čini jako interesantna, prva liga, veli nam Ivan Škarica[/pullquote]Polaznici, njih osam, podijeljeni u četiri skupine po dva člana, napravit će pravi pravcati strip, na način da bi svaki par trebao urediti, nacrtati, ubaciti dijaloge i tiskati po tri stranice, kako bi sve spojeni na koncu dalo strip-roman.

Uživam. U stvari, oduvijek jako volim čitati stripove, negdje u četvrtom osnovne sam ih počela i crtati, pokušala napraviti neke autorske radove, ali stalno je manjkalo nešto, zato sam i došla u radionicu, da nešto naučim i jer je- besplatna. Usput, vjerujem i da ćemo se dobro zabaviti, kaže uz osmijeh ‘od uha do uha’, Lucija Savić, 15-godišnja učenica.

Prilično zanimljiv mi je strip, sličan je mojoj najvećoj ljubavi- filmu, kao spoj kadrova i teksta. Da, naravno,  obožavam crtati,  čak sam i nekoliko stripova nacrtala, ali samo kod kuće, nije bilo za izložbu, hvala ti Bože, neka. Nemam nekog junaka, prolistam stripove, lijepo mi je vidjeti kako su nacrtani, ali nije da baš pratim glavnog lika i autora, tvrdi Tina Milas, studentica njemačkog i engleskog jezika.

Došao sam vidjeti koliko znam, koliko mogu napredovati, želio bih poći na višu razinu, budući da i kod kuće crtam. Doduše, onako za vlastiti gušt, nisam objavljivao, stripove crtam više kao hobi, rado ih čitam, najdraži su mi japanski crtani romani, ali nemam tu sada super-junaka, priča Ivan Liverić, učenik u Školi primijenjenih umjetnosti, naglašava maturant.

[pullquote align=”right”]Nemam nekog junaka, prolistam stripove, lijepo mi je vidjeti kako su nacrtani, ali nije da baš pratim glavnog lika i autora, tvrdi Tina Milas, studentica njemačkog i engleskog jezika[/pullquote]- I ja crtam doma, upisao sam tečaj čisto da se informiram o stripu, ne crtam kući stripove, ali volim crtati, nisam loš, pa računam, tko zna, možda se i tu okušam. Blisko mi je nekako vezano i sa pozivom, može mi samo pomoći, završio sam naime grafički dizajn. Radionica mi se za početak čini jako interesantna, prva liga, veli nam Ivan Škarica.

Polaznicima ću nastojati prenijeti američki način stvaranja stripa. To znači da za razliku od francuskog, japanskog ili talijanskog načina rada, gdje na stripu radi jedna osoba, američki podrazumijeva da je u postupku nastanka posao podijeljen, pa na primjer netko samo crta, drugi boji, treći ima neki specifičan zadatak. Tako mogu cijelu grupu uključiti u proces izrade stripa. No, nakon što polaznici nauče ustaljena pravila, učim ih da ta pravila izbjegavaju, da rade čak suprotno i da ne moraju robovati pravilima. Tu nema strogih zakonitosti, on je slobodan i prepušten kreativnosti autora, ali postoje neke osnove, koncept i dinamika odvijanja stripa i sve to ćemo pokušati savladati u narednih par dana, zaključuje Lončar.

Polaznici u klupama strip radionice razvijaju sposobnosti vizualne percepcije, doživljaja, kreativnog mišljenja i analitičkog promatranja. U desetak sati trebali bi proći i teoretski i praktični dio izrade stripa, od povijesti stripa, kreiranja likova s različitim osobinama, crtanja tijela u različitim položajima, perspektivu, anatomiju, sjenu, tuširanja, kretnju u fazama…

Ostavi komentar koristeći Facebook