HGSS- Stanica Zadar, kalendarsku godinu 2013. s ponosom je završio preventivnom akcijom postavljanja u NP Paklenica logističkih kutija za odlaganje opreme koja služi u akcijama spašavanja na vrhu Anića kuka.
Ideja je nastala davno kod dvoje starih poznavatelja nacionalnog parka i gorskog spašavanja u Anića kuku, članova HGSS -Stanice Split: Edvarda Retelja i Željka Balova.
Logističke kutije su postavljene na izlazima iz penjačkih smjerova Velebitaš i Akademski, sukladno Rješenju Ministarstva zaštite i okoliša RH i Suglasnosti NP Paklenica.
Time se postiže poboljšanje kvalitete procesa spašavanja u NP: smanjenje vremena trajanja akcije spašavanja i potrebnog broja gorskih spašavatelja, mogućnost istovremenog odvijanja akcija spašavanja s istim kapacitetima, itd., navodi se na stranici HGSS-a.
Konkretno, svaka logistička kutija sadrži Marinerovu nosiljku, užad, sidrišnu opremu i osnovnu prvu pomoć. Na redu je sada opremanje logističkih kutija predmetnom opremom, zatim provedba stijenskih vježbi, dnevnih i noćnih, cijelog HGSS-a prije otvaranja turističke sezone 2014. i dežurstva HGSS-a u NP Paklenica.
[pullquote align=”right”]Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i najznamenitija stijena kod nas. Među alpinistima je glasovita po svojoj razvedenosti, brojnim penjačkim problemima i prevjesima[/pullquote]Inače, Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i najznamenitija stijena kod nas. Među alpinistima je glasovita po svojoj razvedenosti, brojnim penjačkim problemima i prevjesima. Osobito se ističe njezin prepoznatljiv prevjesni klin. U podnožju Anića kuka je zelena livada s izvorom, Anića luka.
Ta se 400 metara visoka stijena u Nacionalnom parku Paklenica u više navrata pokazala ekstremno opasna za ljubitelje alpinizma. Još 1938. prvi pokušaj uspona na Anića kuk tragično je završio nakon što je 27. lipnja u stijeni pao i poginuo alpinist Dragutin Brahm. Niz nesreća nastavio se od tada sve do danas na Anića kuku koji je u međuvremenu postao najpopularnije alpinističko i odredište europskih penjača.
– To je jedna od najtežih europskih prevjesnih stijena. Osim što je visoka 400 metara, njezin je vrh u odnosu na podnožje nagnut 40 metara. Može se penjati tijekom gotovo cijele godine, što je za europske i svjetske alpiniste vrlo primamljivo, pojasnio je za S. Dalmaciju Vinko Prizmić, šef HGSS-a.
Osim što se u stijeni nalazi niz vrlo teških tehničkih i slobodnih smjerova, nesreće se učestalo događaju zbog velike posjećenosti i interesa alpinista za tu stijenu koja je postala broj jedan u RH. U Anića kuku i okolici ispenjalo se i opisalo na stotine prvenstvenih smjerova, a u novije doba tu nalaze bogate mogućnosti i sportski penjači tako da se ta stijena postupno počela nazivati i ‘penjački raj’.