MATEMATIČKA ANALIZA IZDVAJANJA ZA PLAĆE LOKALNIH DUŽNOSNIKA

Zadarska županija među najrastrošnijima!

Arhiva, ilustracija
Tamni način

Matematička analiza odnosa broja stanovnika s plaćama zaposlenika u jedinicama lokalnih samouprava pokazala je kako se u jadranskom dijelu zemlje troši više – i to bez obzira na financijsku snagu ili slabost općine ili grada. Prema toj analizi u samom su vrhu gradovi i općine u Istarskoj i Primorsko goranskoj županiji, a po rastrošnosti Grad Zagreb nalazi se na osmom mjestu unatoč činjenici da su plaće dijelile s brojkom od 790 tisuća stanovnika!

Kada su u pitanju izdvajanja iz lokalnih proračuna kao naknade za rad predstavničke i izvršne vlasti – dakle za plaćanje lokalnih političara – karta Hrvatske pokazuje sličan trend kao i kod troškova za zaposlene, ali sa još istaknutijim kontrastima. Daleko veću sklonost potrošnji nalazimo u priobalnom dijelu RH. U deset najrastrošnijih općina tako se nalaze četiri istarske općine, dvije iz Šibensko-kninske, te tri iz Splitsko-dalmatinske županije, dok se kod gradova, s njih 4 među deset koji najviše plaćaju političare, ističe Zadarska županija.

U nastavku možete vidjeti koji gradovi najviše cijene, i plaćaju, ljude koji u njihovim sredinama donose lokalne političke odluke: Obrovac-196 kuna po stanovniku, Cres 182, Vrlika 119, Nin 118, Delnice 113, Pag 106, Biograd na moru 100, Grubišno polje 92, Varaždin 86 i Rab 84.  Kod općina to su: Lanišće 468, Civljane 398, Kijevo 385, Grožnjan 303, Brtonigla 291, Lećevica 286 kuna…

Kod isplata naknada lokalnim političarima, neke općine pokazuju da se, kad se hoće, može i volontirati. Tako sedam općina tijekom tri godine nije isplatilo ni kune na ime naknada za rad predstavničkih i izvršnih tijela. To su Donja Voća i Visoko u Varaždinskoj županiji, Donji Vidovec u Međimurskoj županiji, Proložac u Splitsko-dalmatinskoj, Slavonski Šamac u Brodsko-posavskoj, Štitar u Vukovarsko-srijemskoj i Trpanj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

[pullquote align=”left”]U deset najrastrošnijih općina tako se nalaze četiri istarske općine, dvije iz Šibensko-kninske, te tri iz Splitsko-dalmatinske županije, dok se kod gradova, s njih 4 – Obrovac, Nin, Pag i Biograd- među deset koji najviše plaćaju političare, ističe Zadarska županija[/pullquote]Ukoliko pak usporedimo najmanje izdvojen iznos za plaćanje naknada političarima s najvećim takvim iznosom, dolazimo do zaključka da u općini Lanišće u Istarskoj županiji lokalna zajednica svoje političare plaća 2500 puta više nego li to čine u Postirama u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uspoređujući gradove Obrovac svoje političare po stanovniku plaća 30 puta više nego li Zlatar!

Aleksandar Hatzivelkos, poznati aktivist inače predavač matematike na Veleučilištu Velika Gorica, zalaže se za reorganizaciju sustava lokalne i regionalne samouprave, a odlučio je sam potražiti podatke o potrošnji, pa potom te podatke i matematički obraditi.

Iznose koji se u jedinicama lokalne samouprave potroše na godišnjoj razini za plaće zaposlenika, podijelio je s brojem stanovnika. Time se dobio iznos koje se u pojedinim općinama i gradovima po svakom stanovniku godišnje izdvaja za plaće zaposlenika.

Osobno se već duže vrijeme zalažem za reorganizaciju sustava lokalne i regionalne samouprave, na način da se višestruko smanji broj jedinica lokalne samouprave – općina i gradova, kojih danas brojimo 556. Na mom blogu sam već pisao na tu temu u tekstu ‘Lokalni i regionalni gordijski čvor’. No, da tema ne bi ostala na paušalnoj ocjeni, jer ‘svi znamo’ kako se po usitnjenim općinama puno troši, odlučio sam potražiti podatke o potrošnji, i potom te podatke i matematički obraditi, kaže Hatzivelkos i nastavlja:

Kada pričamo o potrošnji općina i gradova, pravo mjesto za informacije je web stranica Ministarstva financija, gdje su objavljeni svi proračuni općina i gradova u periodu 2010-2012. Kako su rezultati popisa stanovništva sramežljivo počeli izlaziti na svjetlo dana, tako imamo svježu informaciju o veličini i broju stanovnika gradova i općina. Objedinjavanjem tih podataka, počinje se graditi slika o potrošnji u općinama i gradovima. I ta slika ruši podosta izgrađenih predrasuda i stereotipa. Iznose koji se u jedinicama lokalne samouprave potroše na godišnjoj razini za plaće zaposlenika, podijelio sam s brojem stanovnika.

Može se tako primijetiti je da se u jadranskom dijelu zemlje troši više – i to bez obzira na financijsku snagu ili slabost općine ili grada. Visoka izdvajanja za plaće po broju stanovnika imaju i bogatije istarske sredine, kao i siromašnije općine u dalmatinskoj zagori. Također ova slika ruši i jednu predrasudu  – da su jedinice lokalne samouprave na sjeveru Jadrana racionalnije u potrošnji, te da se kod njih shodno tome očekuje manja potrošnja za rad zaposlenika. Upravo suprotno – u Istri i Primorsko-goranskoj županiji nalazimo velik broj općina i gradova koji troše natprosječno velike iznose, što potvrđuju i podaci o deset najrastrošnijih gradova i deset najrastrošnijih općina.

Ukupno čak osam jedinica troši preko 2000 kuna po stanovniku za plaće svojih zaposlenika. Za primijetiti je ulazak i glavnog grada, Zagreba, u skupinu najrastrošnijih -ostali veliki gradovi (Split, Rijeka, Osijek) zbog većeg broja stanovnika, troše ispod 1500 kn po stanovniku za plaće lokalnih dužnosnika. Zagreb se, usprkos 790 000 stanovnika, uspio plasirati među prvih deset najrastrošnijih gradova.

Na vrhu top liste najrastrošnijih gradova nalazi se Umag s 2713 kuna po stanovniku, druga je Opatija s 2150 kuna zatim slijede Rovinj (2113), Krk (2086) i Mali Lošinj (1995). Na šestom mjestu nalazi se Dubrovnik s 1947 kuna, zatim slijedi Pazin s 1927 pa tek onda Zagreb s 1856 kuna. Na dnu top 10 liste su žitelji Buzeta i Poreča.

Istaknuo bih rušenje još jednog stereotipa – onoga o Bračanima kao štedljivim, da ne kažem, škrtim, ljudima – sve bračke općine spadaju u gornje razrede što se tiče potrošnje na zaposlenike, a njih tri, Sutivan, Milna i Bol, po izdvajanjima za zaposlene ulaze među Top 10 općina u cijeloj zemlji.

[pullquote align=”right”]Ukoliko usporedimo najmanje izdvojen iznos za plaćanje naknada političarima s najvećim iznosom, dolazimo do zaključka da Obrovac svoje političare po stanovniku plaća 30 puta više nego li Zlatar[/pullquote]Na vrhu najrastrošnijih Općina nalazi se Sutivan s potrošnjom 2671 kuna po glavi stanovnika, zatim slijedi Mljet s 2667 kuna te Vrsar s 2402 kuna. U prvih deset su Civljane, Grožnjan, Zadvarje, Bol, Milna, Brod Moravice i Vir- 1417 kuna.

Kada ističemo najrasipnije, red je da spomenemo i najštedljivije gradove i općine, a radi se pretežno o mjestima u istočnoj i sjeverozapadnoj RH. Na vrhu liste gradova nalazi se Pleternica s 159 kuna po glavi stanovnika, dok Kutjevo troši 287 kuna. Tu su i Novi Marof (293), Đakovo (297) i Lepoglava (311). U prvih 10 samo je jedan grad s juga i to Trilj koji troši 361 kunu po glavi stanovnika. Gradec iz Zagrebačke županije s 72 kune predvodi listu najštedljivijih općina. Tu su i Sibinj (76), Strizivojna (84), Maruševec (84) i Farkaševac (88).

Treba primijetiti da najštedljivija općina, Gradec u Zagrebačkoj županiji, za plaće zaposlenika troši 37 (!!) puta manje sredstava (po stanovniku) od najrastrošnije općine, Sutivan. Kod gradova taj omjer nije tako drastičan: Pleternica u Požeško-slavonskoj županiji na plaće zaposlenika troši ‘samo’ 17 puta manje novca u odnosu na Umag.

Ukoliko pak usporedimo najmanje izdvojen iznos za plaćanje naknada političarima s najvećim takvim iznosom, dolazimo također do zaključka da u općini Lanišće u Istarskoj županiji lokalna zajednica svoje političare plaća 2500 puta više nego li to čine u Postirama u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Uspoređujući gradove Obrovac svoje političare (po stanovniku) plaća 30 puta više nego li Zlatar.

Svi nam ti brojevi prvenstveno govore da je način plaćanja naknada za predstavnička i izvršna tijela u Hrvatskoj izrazito neusklađen (a sličan zaključak se može izvesti i za plaće zaposlenika u jedinicama lokalnih uprava i samouprava). U Hrvatskoj se na godišnjoj razini u prosjeku za te naknade isplati gotovo 190 milijuna kuna – što znači da se prosječno, po stanovniku, izdvaja 44 kune godišnje za plaćanje lokalnih političara. Priloženi podaci govore da se u pojedinim općinama za rad političara isplaćuje i deset puta veći iznosi, a u gradovima i do pet puta veći iznosi novca.

Nameće se zaključak, naglašava Aleksandar Hatzivelkos, da je to pitanje ipak potrebno regulirati. Već danas, i bez zadiranja u veličinu i broj općina i gradova, što je zahtjevan ali ne i neizvediv postupak, Vlada može zakonski regulirati i ograničiti iznose koje lokalni političari isplaćuju sami sebi iz lokalnih proračuna. Nadam se da je ovaj prvi u nizu tekstova dao dobar pregled trenutnog stanja – tko i koliko u općinama i gradovima troši, kako za plaće lokalnih zaposlenika, tako i za naknade lokalnim političarima

Razumna je  pretpostavka da naknade za rad političarima u lokalnim sredinama trebaju biti vezane uz veličinu sredine za koju donose odluke (a slična pretpostavka bi trebala vrijediti i za izdvajanja kod plaća). No podaci demantiraju razum, te je očigledno da političari u pojedinim sredinama značajno više cijene svoj angažman.

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar