Bio je to u ponedjeljak i doslovno „grom iz vedra neba“!
– Naravno da sam žalostan. Makar se, koliko znam, to za sada ne može bitnije promijeniti, nadam se da odluka nije službena i konačna. Takvu informaciju imamo i iz Ministarstva kulture koje se, moram to još jednom ponoviti, zaista jako zalagalo za status koji bi Zadru bio izuzetno značajan. Naročito u smislu turizma, kratko je Božidar Kalmeta novinarima komentirao neugodnu i razočaravajuću poruku iz Pariza koja kaže kako je UNESCO odbio u Popis svjetske baštine uvrstiti nominirani sakralni sklop na ostacima Rimskog foruma.
Točno tri godine nakon što je direktoru Svjetskoga spomeničkog centra Francescu Bandarinu predan elaborat stigao je iz Francuske odgovor- na žalost negativan. Kandidatura nije prošla.
– Dopisa s nekakvim obrazloženjem ili konkretnim razlogom stava – trenutno nema, potvrdio je Miljenko Domijan, nekadašnji glavni konzervator i aktualni savjetnik Ministarstva kulture RH, navodeći kako se na početku baš sve činilo sjajno, elaborat je izvrsno ocijenjen, a prvi evaluator je predlagao upis svega što su u njemu naveli, uz naknadno nekoliko dorada.
[pullquote align=”left”]Pokazalo se da je hendikep zadarske kandidature u tome što je 60 posto grada srušeno u Drugom svjetskom ratu, pa se za Popis nije moglo kandidirati cijelu povijesnu jezgru u kojoj je dosta novoizgrađenih objekata[/pullquote]- Međutim, nakon svega, i dvadesetak mjeseci intezivna rada, na koncu je UNESCO-ova komisija smatrala da naš episkopalni kompleks nema razinu za uvrštenje na Popis svjetske baštine, a ako je nekome muka, i osobito teško zbog toga onda sam to ja, iskreno je priznao u Sl. Dalmaciji, Domijan. Pojasnio je i po njegovu mišljenju otegotne okolnosti i različite utjecaje koji su izazvali odluku UNESCO-a na čijoj se Pristupnoj listi 2005. našao i Zadar.
– Pokazalo se da je hendikep kandidature u tome što je 60 posto grada srušeno u Drugom svjetskom ratu, pa se za Popis nije moglo kandidirati cijelu povijesnu jezgru u kojoj je dosta novoizgrađenih objekata. I išlo se zato na ograničeni obuhvat zaštite, a adutom se smatrala povijesna slojevitost i multikulturalnost područja, napomenuo je autor elaborata.
Ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da ovo područje funkcionira u srcu živoga grada, ali nije bez utjecaja bio ni neki oblik “kulturne geopolitike“, „jer su već godinama jaka mišljenja po kojima je UNESCO-ov Popis svjetske baštine eurocentričan“, odnosno kako se „na njemu nalazi preveliki broj zaštićenih europskih lokaliteta“.
Uz to je i konkurencija za „listu“ prilično brojna i žestoka, a na malom i uskom dužobalnom prostoru od Poreča do Kotora sedam je zaštićenih kulturnih dobara. Poput Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika, Starigradskog polja i Plitvičkih jezera….
[pullquote align=”right”]I konkurencija za „listu“ prilično je brojna i žestoka, a na malom i uskom dužobalnom prostoru od Poreča do Kotora sedam je zaštićenih kulturnih dobara. Poput Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika, Starigradskog polja i Plitvičkih jezera…[/pullquote]Idejni začetnik programa i konzervator naglašava ipak kako cijela stvar ne mora biti gotova. Definitivna odluka je u stvari na Ministarstvu kulture, koje bi trebalo odlučiti o povlačenju ili nastavku projekta. Bila je predložena zaštita ukupno tri hektara prostora od katedrale svete Stošije, krstionice i sakristije, zatim crkve svetog Donata, Rimskog foruma s nedavno obnovljenom Poljanom pape Ivana Pavla II., pravoslavnom crkvom svetog Ilije, sjemeništem “Vicko Zmajević”, do benediktinske crkve svete Marije sa zvonikom i kapitularnom dvoranom, peribolusa u prostorijama nadbiskupske gimnazije, prostora Stalne izložbe crkvene umjetnosti i onim kojim se služi nadbiskupska palača.
Ukoliko i ostane bez pokroviteljstva krovne međunarodne kulturne udruge, to nije kraj Foruma, niti znači manju vrijednost jer se posvuda dobro zna kako je “paralelna lista nezaštićenih kulturnih dobara u svijetu itekako impresivna i reprezentativna“.
– Pored mnogih talijanskih gradova čije su kandidature propale, nalazi se i Rio de Janeiro koji uzaludno pokušava već desetak godina. Među hrvatskim su tu i Varaždin, osječka tvrđa se dva puta vraćala. Pula je pokušavala najprije sa starom jezgrom, a zatim i s arenom, ali nije uspjela, zaključuje u SD Miljenko Domijan.
Nenadana odluka o nezaštiti bez sumnji autetntičnog Episkopalnog kompleksa je definitivna, no to ne zatvara mogućnost neke nove kandidature dijela tog područja ili izdvojenog dobra. Međutim, zbog trenutnog razočarenja prerano je da se na tu temu otvara nova rasprava. Recimo tek da se na listu zaštićene svjetske baštine „puca“ i preko obrambenog sustava – bedema, koje je gradila Mletačka republika (Venecija). Radi se o projektu kojim bi se povezali takvi gradovi u Italiji, Crnoj Gori, a uz Zadar uključili bi se u RH- Šibenik i Korčula. U osebujnoj zajedničkoj priči bi se nominirali za pristupnu listu UNESCO-a.