Usprkos već dobro uhodanoj praksi nekih kulturno razvijenijih većih gradova u Republici Hrvatskoj, Grad Zadar i dalje nema namjeru u skorašnjoj budućnosti poput Grada Opatije i nekih drugih gradova oformiti agenciju ili tvrtku koja bi se bavila promidžbom i organizacijom zabavnih i kulturnih manifestacija u ime Grada, kako bi se uštedjeli novci iz proračuna kojima se tada ne bi financirali privatni vanjski suradnici poput tvrtki RMC, Plan B, udruge Propela, Cosmopolit Media, itd.
Jedan od primjera je organizacija i ovogodišnje, treće po redu manifestacije “Đir po gradu” te plaćanja postavljanja privatnog šatora i klizališta privatnoj riječkoj tvrtki kako bi mogla zarađivati i na besplatno ustupljenoj javnoj gradskoj površini, oštećujući tako gradski proračun, ali i posao gradske tvrtke “Obala i lučice” kojoj je u vremenskom periodu trajanja ove manifestacije uskraćena zarada od parkirališnih mjesta.
I dok se Grad Zadar, odnosno njegovi djelatnici ponašaju konfuzno i neracionalno, na sjeveru Republike Hrvatske sasvim druga priča.
Naime, sličnu manifestaciju u Opatiji organizira gradska tvrtka Festival Opatija, TZ Grada Opatije i Hrvatski muzej turizma, koji su istu riječku tvrtku angažirali samo za postavljanje šatora i klizališta, dok je sve ostalo vodila njihova gradska tvrtka. S druge strane, Grad Zadar je istoj platio 249.620 kuna s PDV-om za dvogodišnju koncesiju postavljanja klizališta na parkiralištu pored crkve Sv. Marije i to u vremenskom razdoblju od 24. studenog 2013. do 15. siječnja 2014. godine. Na taj je način, kako smo već pisali, iz javnih sredstava sufinancirana komercijalna djelatnost privatnika. Osim toga, Grad je istoj tvrtki osigurao i niveliranu površinu za postavljanje klizališta, elektroenergetski priključak snage min. 120 kW kao i elektro kabel do klizališta, priključak vode te snosio troškove električne energije, vode te troškove odvoza komunalnog otpada. Osim toga je s 25.000 kuna financirao postavljanje dodatnog šatora za postavljanje inventara dvaju privatnika koji su unajmili prostor unutar njega te s 10.000 kuna tvrtku Cosmopolit Media koja odrađuje poslove vezane uz popratna događanja. Uz sve navedeno privatna riječka tvrtka je na ovom klizalištu površine 312,5 metara četvornih, odnosno dimenzija 25 puta 12,5 metara uredno zarađivala na način da je organizirala školu klizanja te naplaćivala klizanje u trajanju od 45 minuta 20 kuna. Najam klizaljki je bio upola jeftiniji, 10 kuna, dok je klizanje s najmom klizaljki bilo 30 kuna, vjerujemo među najvišim cijenama u RH.
Osim podizanja životnog standarda vlasniku tvrtke i možda nekim gradskim djelatnicima koji su namjerno ili nenamjerno sklopili “štetan” ugovor po gradski proračun, zadarski privatni poduzetnici na Poluotoku nisu primijetili nikakav značajniji pomak u svom poslovanju zbog postavljanja ovog klizališta, odnosno za njih se u “Điru po gradu” konkretno, nije promijenilo, ništa.
Osim “bačenog novca” i programska shema ove manifestacije za razliku od one opatijske bila je otužna. Naime, opatijska manifestacija je započela ledenim spektaklom “Čudnovate zgode Šegrta Hlapića” u izvedbi KK “Medo” iz Zagreba izvedenim na opatijskom klizalištu na Ljetnoj pozornici čime je otvorena “Ledena čarolija”, iz programa manifestacije “Zima u Opatiji” (inačice zadarskog “Đira po gradu”), kojoj je ova godina bila druga po redu održavanja. Osim klizališta koje je postavila ista riječka tvrtka kao i naše zadarsko, na istom prostoru do 12. siječnja 2014. godine bilo je još mnogo zanimljivih zbivanja, od dolaska Sv. Nikole, raznih radionica za djecu, Božićnog sajma te do samog organiziranog dočeka Nove godine. “Ledena čarolija” je u prosincu 2013. godine i siječnju ove godine Ljetnu pozornicu u Opatiji pretvorila u mali zimski centar u kojem je duh božićnog i novogodišnjeg razdoblja bio vjerno dočaran na samo nekoliko koraka od mora. Središnju poziciju istina, zauzelo je atraktivno klizalište otvoreno za javnost, uz koje se odvijao bogati popratni program posebno namijenjen djeci. Neizostavni dio opatijske zimske priče bio je i Božićni sajam, organiziran oko klizališta, gdje se u rustikalnim drvenim kućicama, uz miris cimeta i klinčića te zvuk božićnih pjesama moglo kušati kuhano vino, kobasice, fritule i topla čokolada ili kupiti prigodni suvenir i poklon. Uz sve navedeno Grad Opatija uveo je s prvim danom prosinca protekle godine i besplatni parking vikendima (osim u garažama), kako bi dodatno potaknuli svoje sugrađane, ali i goste da dođu u Opatiju, na Ljetnu pozornicu.
Iako nam je Rajna Miloš, ravnateljica Festivala Opatija, gradske ustanove za organizaciju, promidžbu i posredovanje u oblasti kulture navela brojne pogodnosti i korist organizacije ove manifestacije od strane adekvatne gradske tvrtke, u Gradu Zadru su i dalje valjda zbunjeni, ne vide ili ne žele vidjeti očito.
– Proveli smo postupak javne nabave za šator i za to smo platili troškove u iznosu od 180.000 kuna ove godine, ali naša gradska ustanova organizirala je događanja i vodila klizalište, odnosno naplaćivala je klizanje i najam klizaljki. Sve je bilo smješteno na prostoru na kojemu se i inače održavaju kulturno zabavne manifestacije. Samo klizalište nam inače ne donosi neku zaradu, ali mi u tom prostoru svake godine imamo razna događanja, od Dana čokolade, Božićnog sajma pa sve do dočeka Nove godine. Sav prihod od zarade klizalište ide nama, tvrtka koja je postavila klizalište nema ništa s tim. Mi smo tražili da sami upravljamo klizalištem, da djelatnici dotične tvrtke obuče naše ljude za rad na i sa ledom. Zapravo, zarađivali smo od najma brojnih ugostiteljski objekata koji su postavljeni u tih mjesec i pol na tom prostoru i sl. stvari. Problem gradova uz more je što se ne znaju postaviti u poslu s klizalištem, ali i mnogim drugim stvarima. I mi smo na početku bili zbunjeni, ali sada znamo kako gospodariti svojom imovinom i zarađivati na njoj. Treba znati sastaviti ugovore i staviti svoja potraživanja u njega, zaključila je Miloš.
– Grad Zadar nije u gubitku, na nuli je te smo se po toj logici vodili kada smo određivali vrijednost ovog ugovora. Ne kažem da Grad možda nije mogao dodatno profitirati, možda je, a možda i nije. Naime, za razliku od Opatije mi nemamo gradsku tvrtku koja se bavi organizacijom manifestacija, ali vjerujte, nema tu baš neke zarade jer treba platiti stručne osobe, zaštitara, brusiti, odnosno održavati klizaljke i led, a mi to ne znamo. Dakle, za razliku od Opatije mi nemamo stručno osoblje niti gradsku tvrtku koja bi stručno obavljala taj posao te se usudili ući u priču koja je upitno profitabilna, jer mi s tim nemamo iskustva, odnosno ne znamo to raditi, a svaki segment vezan uz klizalište zahtijeva velika financijska sredstva i mnoge segmente o kojima se treba brinuti, kazao je sredinom prosinca prošle godine za Antenu Zadar, Boris Artić, pročelnik Ureda gradonačelnika dajući nam naslutiti kako umjesto nekoliko glasnogovornika, viših i nižih stručnih suradnika za nešto, Grad možda čak i više treba gradsku tvrtku koja bi u njegovo ime odrađivala najveći dio zabavnih i kulturnih manifestacija bez bespotrebnog razbacivanja novca na privatne poduzetnike čija je kvaliteta rada vrlo često upitna .
Svi članci objavljeni u svezi ove manifestacije bili su dobronamjerni. Naime, pokušali smo ukazati na propuste u poslu koje odgovorni za navedeno u Gradu ne vide ili ne žele vidjeti te očekivali kako će primjer Grada Opatije poslužiti kao dobra smjernica pravilnom gospodarenju proračunskim novcem, no to se nije dogodilo, a prema svemu sudeći niti neće u skorašnjoj budućnosti. “Status quo” očito odgovara nekim subjektima iz ove i brojnih drugih sličnih gradskih priča.
– Grad Zadar nema u planu oformiti agenciju ili tvrtku koja bi se bavila promidžbom i organizacijom zabavnih i kulturnih manifestacija u ime Grada, kazala je Marina Mihovilović Pajkin, viša stručna suradnica za informiranje i odnose s javnošću u Gradu Zadru.
Dakle, za razliku od drugih većih gradova u RH samo Zadar ima “komod” razbacivanja stotina tisuća kuna proračunskog, našeg, novca, na plaćanje privatnim agencijama, tvrtkama, udrugama i sl. za organizaciju brojnih kulturnih i zabavnih manifestacija, posao koji bi nekolicina od brojnih zaposlenika Gradske uprave mogli vrlo lako, a možda i bolje odraditi za višestruko manje svote novca, no to očito pojedincima u Gradu kao ni u Turističkoj zajednici Grada Zadra nije u interesu. Svaki daljnji komentar je suvišan i prepušten zdravorazumskom i logičkom zaključivanju naših čitatelja.