Pojave ekstremnog vremena koje su se dogodile na zapadu Europe u Velikoj Britaniji, Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj i Italiji, a prije par mjeseci i na Sardiniji indirektni su, ali jasni pokazatelji globalnog zagrijavanja, ističe naš ugledni klimatolog.
‘Ako uzmemo bilo koju pojedinačnu pojavu samu po sebi, nijedna ciklona, nijedna fronta niti potvrđuje niti opovrgava globalno zagrijavanje. To su samo pojedinačni događaji koji tek u nekoj statističkoj slici imaju klimatsku težinu’, kaže dr. sc. Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu.
No, dodaje, takvi ekstremni događaji postaju sve učestaliji, a naša sofisticirana civilizacija sve je osjetljivija na njih. U toplom zraku možemo očekivati više brzih nevremena, potom dulja razdoblja suhog vremena s visokim temperaturama nakon kojih ponovno dolaze ekstremna nevremena.
‘To ponavljamo već desetak godina, da u vrućoj kuhinji možemo imati više vodene pare bez kondenzacije nego u hladnoj. Kada uz to imate hladne prozore, koje na Zemlji predstavljaju arktički krajevi, javljaju se brze promjene. U hladnom zraku toga nema’, objasnio je naš sugovornik.
Stvari će se ozbiljno promijeniti u par desetljeća
Ova je zima po svim pokazateljima još jedna nedvojbeno topla zima kako u Hrvatskoj tako i u Europi. U našoj zemlji temperature su čak dva do četiri stupnja iznad višegodišnjeg prosjeka. Bilo je i puno oborine koja se javljala u kratkim, ali intenzivnim intervalima – prvo je nije bilo po nekoliko tjedana da bi potom u 48 sati palo stotinjak litara na četvorni metar.
Prema Grisogonu, numerički modeli Državnog hidrometeorološkog zavoda pokazuju da bi globalno zagrijavanje Hrvatskoj u narednih nekoliko desetljeća moglo donijeti manje hladnih te više vrućih dana.
‘U godini će biti dva do pet manje hladnih zimskih dana kada je temperatura na dva metra iznad tla nula stupnjeva Celzijevih. S druge strane, za pet do 12 dana, povećat će se broj vrućih dana u kojima maksimalna temperatura na dva metra iznad zemlje premašuje 25°C. To nije beznačajna stvar u poljoprivredi, građevinarstvu i u turizmu. To će promijeniti cijelu sliku naše turističke sezone. Ona će postati razvučenija preko većeg dijela godine. No to će također promijeniti i sliku o požarima kojih će biti više. Tijekom ljeta se nećemo moći previše odmarati jer ćemo stražariti i gasiti vatre. To će utjecati i na usjeve, prehranu, navodnjavanje i ekonomiju voda’, najavio je dr. Grisogono.
Svjetski klimatolozi također predviđaju da bi se u 2014., nakon par godina pauze, ponovno mogao pokrenuti El Nino koji će SAD-u donijeti više vlage, a našim krajevima više temperature.
Poricatelji klimatskih promjena, a ne skeptici!
Sve više znanstvenika u svijetu upozorava da je vrijeme da se političari ozbiljno pozabave problemom klimatskih promjena.
Danas je to učinio i britanski državni tajnik za energetiku liberalni demokrat Ed Davey. On je konzervativce nazvao đavolskim svjesnim neznalicama i optužio ih da zatvaraju oči pred činjenicom da su poplave i orkanski vjetrovi posljedica zatopljenja.
Michael Mann, klimatolog s Državnog sveučilišta Pennsylvanije, također upozorava da sada već vlastitim očima možemo vidjeti ekstremne posljedice klimatskih promjena.
‘U ovom trenutku jedino je pitanje kako ćemo daleko niz ovu opasnu bujicu odveslati’, rekao je dr. Mann.
Dr. Grisogono kaže da podaci pokazuju da 2013. spada u 12 najtoplijih godina otkad postoje sustavna mjerenja te da svi parametri potvrđuju da je globalno zatopljenje činjenica.
‘Postoji uvijek jedan ili dva posto znanstvenika koji se s time ne slažu. Oni sebe nazivaju klimatskim skepticima, međutim to je previše fino ime za njih. Oni su zapravo poricatelji klimatskih promjena. Znamo kako ti ‘skeptici’ rade; oni uzimaju dio priče koji se možda ne slaže potpuno u sliku i onda njega ističu. To je kao da vidite među trešnjama jednu koja je plava, uberete je i kažete: ‘Vidite da trešnje nisu crvene nego plave.’ Tako funkcioniraju poricatelji klimatskih promjena. Klima je vrlo složen sustav, osobito kada govorimo o budućnosti. Mi ne znamo koliko ćemo stakleničkih plinova ispuštati i koliko će stanovnika živjeti na Zemlji. Znanost nije dogma, nego živi organizam’, zaključio je naš sugovornik.
