Pokrenuta je inicijativa za povrat blaga koje je 1944. iz Donatova grada prebačeno na drugu obalu Jadrana. Potvrđeno je to iz Grada Zadra.
– Dao sam nalog pravnoj službi da stupi u kontakt s Ministarstvom kulture i da sukladno međunarodnim ugovorima vide može li se na temelju novih spoznaja pokrenuti inicijativa za povrat blaga koje je 1944. iz Zadra odneseno u Veneciju, kazao je za Slobodnu Dalmaciju Božidar Kalmeta. Da su 14 sanduka s neprocjenjivim umjetninama prenesene u Italiju otkrila je nedavno povjesničarka umjetnosti dr. Antonija Mlikota.
– Njeno istraživanje u tom smislu je hvalevrijedno, jer za te stvari dosad nismo znali. Premda kao gradonačelnik nemam velike ovlasti u rješavanju odnosa između dviju država, želim makar inicirati povratak zadarskih umjetnina. To je najmanje što mogu učiniti jer ništa ne želimo raditi na silu, pridodao je Kalmeta.
Blago Muzeja sv. Donata Talijani su odnijeli iz Zadra tijekom njemačke okupacijske uprave u travnju 1944., a ne prije kapitulacije Italije, kao što se smatralo u nekim ranijim pokušajima pronalaska zagubljenih umjetnina. Istražujući izvorne dokumente pohranjene u National Archives and Records Administration u Washingtonu, Mlikota je otkrila da su časnici čuvene Robertsove komisije, poznate pod nazivom Monuments man (MFAA), krajem kolovoza 1945. pronašli sanduke s otetim zadarskim blagom u Duždevoj palači u Veneciji.
[pullquote align=”left”]Nekoliko tisuća umjetničkih predmeta iz sanduka je uredno popisano, opisano i 9. rujna 1945. zapečaćeno uz zahtjev da se sanduci što prije vrate u Zadar. Na žalost, blago nije nikad vraćeno, a štoviše, veliki dijelovi zadarskog blaga danas predstavljaju najznačajnije izloške Arheološkom muzeju u Veneciji i antičkog stakla u Muzeju stakla u Muranu[/pullquote]Došlo se do saznanja, prilično vjerodostojna, da je Operaciju Zara, kako su je nazvali članovi Spomeničke postrojbe, vodio kapetan Basil Mariott, engleski arhitekt i regionalni časnik MFAA. Uz njegov nadzor, nekoliko tisuća umjetničkih predmeta iz sanduka je uredno popisano, opisano i 9. rujna 1945. zapečaćeno uz zahtjev da se sanduci što prije vrate u Zadar.
Na žalost, blago nije nikad vraćeno, a štoviše, veliki dijelovi zadarskog blaga danas predstavljaju najznačajnije izloške antičkog stakla u Muzeju stakla u Muranu i Arheološkom muzeju u Veneciji.
– Mislim da ovo samo može ojačati kulturnu suradnju i prijateljske odnose s Venecijom, odnosno susjednom Italijom, poručio je Božidar Kalmeta, odgovarajući na upit hoće li eventualni službeni zahtjev za povratom blaga poremetiti dobre odnose među susjedima.
Da otkriće izvornih dokumenata može biti odličan oslonac za pokretanje novog zahtjeva za povrat zadarskih umjetnina od Italije, mišljenja je i bivši glavni državni konzervator, danas savjetnik u Ministarstvu kulture za spomeničku baštinu. Miljenko Domijan.
– Bez obzira na naše povrijeđene osjećaje zbog gubitka vrijednih zadarskih umjetnina i opravdanu sumnju u pravednost takvog ishoda pregovora, treba kazati da je pitanje povrata građe Arheološkog muzeja u Zadru ipak riješeno, i to još početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća sporazumima između Republike Italije i tadašnje FNRJ, ističe pak donekle suprotan stav povjesničar i povjesničar umjetnosti dr. sc. Bojan Goja, koji u SD otkriva:
– Naime, zadarski je materijal bio i dijelom pregovora vođenih početkom šezdesetih godina. Nakon više susreta obaju izaslanstava u Beogradu je 11. kolovoza 1960. godine između dvije države potpisan tzv. “Beogradski sporazum” prema kojem je za građu knjižnice Paravia sklopljen načelni sporazum da će biti vraćena. U vezi sa zadarskim Arheološkim muzejem odlučeno je da građa ostane u Veneciji, a da u Zadru ostanu četiri rimska kipa iz Nina.