Prema svemu sudeći, u gradu Zadru osim opće poznate uzrečice “brate mili” dobili smo i nove, u posljednje vrijeme sve popularnije “ne bih sada o tome, ne znam, nisam vidio, nisam čuo, itd.”. Takav je i slučaj s nekadašnjim trgovačkim gigantom na ovim prostorima, tvrtkom “Zadranka” d.d. I dok pravni predstavnik njezinih 80-ak nekadašnjih radnika, Vedran Uranija, pravni zastupnik SSSH, a ujedno i gradski vijećnik Nezavisne liste Rena Sinovčića saziva brojne konferencije za novinare vezane uz borbu za prava radnika brojnih nekadašnjih tvrtki uništenih za vrijeme pretvorbe, tvrtku “Zadranka” d.d. nigdje ne spominje, a na spomen njenog imena podižu se nerazumljive tenzije te se o istoj ne želi govoriti, iako isti zastupa prava i interese bivših djelatnika ove nekada uspješne tvrtke koja je prehranjivala brojne obitelji na našem području. Tako nas je uputio da svoja pitanja postavimo DORH-u, odnosno Mladenu Bajiću, koji nas je kako se moglo i očekivati primio na “razgovor ugodni” i uz kavicu, na lijepe oči, razotkrio nam sve tajne o pretvorbenom kriminalu u ovoj tvrtki o kojemu pravni predstavnik njezinih radnika “ne zna ništa ili ne želi govoriti”.
Naravno, ovo je bio samo ironičan osvrt na naputke pravnog zastupnika SSSH Vedrana Uranije, odnosno pravnog zastupnika bivših djelatnika “Zadranke” d.d. Do Mladena Bajića nismo došli, ali naš novinarski upit vezan uz pretvorbeni kriminal i propast ove tvrtke iz Zagreba proslijeđen je na adresu Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, odnosno županijskog državnog odvjetnika Ivana Galovića.
S pravom se mnogi naši sugrađani, a velikim dijelom i bivši djelatnici ove tvrtke pitaju koliko ih objektivno može zastupati čovjek koji je predstavnik sindikata, odnosno pravni zastupnik SSSH, a koji se ujedno na proteklim lokalnim izborima bacio i u političke vode i to ni manje ni više nego upravo kao pripadnik Nezavisne liste Rena Sinovčića kojega se dovodi u vezu s preprodajom dionica ove tvrtke. Logično je za zaključit kako se Uranija nalazi u slučaju ove tvrtke, ali i nekih drugih, u sukobu interesa, što i dalje uporno niječe ili sam sebi ne želi priznati, a možda čovjek zaista “ne zna”.
Do kuda se došlo s istragom u slučaju zadarske trgovačke tvrtke Zadranka d.d. koja je likvidirana u pretvorbeno – privatizacijskom procesu koji do danas nije raščišćen, a u međuvremenu su, kako doznajemo, pokrenuti odgovarajući kazneni postupci u svezi s tim pred Državnim odvjetništvom RH DORH-om pokušao nam je objasniti umjesto Uranije, Galović, pa možda iz ovoga razgovora dozna nešto više o svom predmetu kojega vodi.
– Povodom prijave Udruge malih dioničara “Zadranka” d.d. Zadar Županijsko državno odvjetništvo u Zadru i nadležna Policijska uprava su proveli brojne izvide radi utvrđivanja svih spornih činjenica u svezi s pretvorbom i privatizacijom “Zadranke” d.d. Tijekom ovako opsežne kriminalističke obrade nisu utvrđene nezakonitosti koje bi bile dostatne za postojanje osnovane sumnje da bi bilo počinjeno neko kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Naime, poslovanje bivše “Zadranke” d.d. Zadar bilo je predmetom analiza nekoliko revizijskih kuća te Financijske policije, kojim analizama su utvrđeni pojedini administrativni knjigovodstveni i porezni prekršaji, ali ne i neko kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Ovdje također treba naglasiti da niti u jednoj od brojnih podnesenih prijava podnositelji nisu ukazali ni na jedno konkretno kazneno djelo i počinitelja, odnosno počinitelje. Revizijom pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća “Zadranka” d.d. Od 21. veljače 2002. godine utvrđeno je kako je postupak pretvorbe društvenog poduzeća “Zadranka” d.d. Obavljen u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća te da su postupci privatizacije obavljeni u skladu sa zakonskim odredbama. Nadalje je utvrđeno kako su krajem 1994, i 1995. godine mali dioničari, njih 246 prodali svoje dionice po cijeni od 30 DEM po otplaćenoj dionici, a u studenom i prosincu 1997. godine svoje dionice prodalo je još 253 malih dioničara, istaknuo je Galović.
Prema svemu sudeći Vedran Uranija je do nedavno ipak nešto znao ili mislio da zna o privatizaciji “Zadranke” d.d. kada je tvrdio da je uništena pretvorbenim kriminalom, koji na sreću ne zastarijeva, ali čini se kako se tog dijela danas ne sjeća. Stoga, podsjetimo ga.
– Slučaj “Zadranke” d.d. je jako diskutabilna tema s aspekta pravosuđa, a ona je problem cijelog sustava, odnosno pogrešne društveno – ekonomske politike. SSSH uspješno rješava 95 posto slučajeva obespravljenih radnika i upropaštenih poduzeća, no slučaj “Zadranka” d.d. je na žalost među onih pet neriješenih posto. Radi se o jako kompleksnoj temi u koju su involvirani i visoki državni dužnosnici, stoga nije moje da to komentiram. Prvenstveno treba doznati tko je kriv da je do ovakvog stanja došlo, a onda možemo popričati o onome što je nakon toga uslijedilo na sudovima, a što je zapravo manje bitno od “slučaja upropaštavanja jedne jako uspješne tvrtke”. Sud je riješio što je riješio, no bitnije je kako i zašto je do propasti došlo. Tko je otuđio novac, milijune, ove tada uspješne tvrtke? Njihov direktor me je svojedobno i fizički napao, prijetilo mi se, to su sve priče vezane uz ovaj slučaj. “Zadranka” d.d. upropaštena je od strane određenih ljudi koji su bili ili još jesu u suradnji s državnim institucijama, vrlo moćni ljudi u ovoj regiji. U ovom slučaju podneseno je nekoliko kaznenih prijava Mladenu Bajiću, odnosno DORH-u i trebalo bi vidjeti do kuda su došle njihove istražne radnje. Naime, nekadašnji zaposlenici su na ulici, gladni, plač, dok ih je dio i pokojnih. Srećom, pretvorbeni kriminal ne zastarijeva, što podržavamo. Slučaj “Zadranke” d.d. je “vruć krumpir” koji još nije razriješen, pravda je spora no dostižna. Kada čujem što ste istražili u svezi upletenih u propast ove tvrtke možemo razgovarati o reviziji presude iz 2010. godine, zaključio je 23. siječnja 2014. godine, upravo za Antenu Zadar, Uranija ne želeći ulaziti preduboko u ovu problematiku, ostavljajući nama da istražujemo privatizacijski kriminal tvrtke čiji je upravo on, sadašnji gradski vijećnik, još uvijek pravni zastupnik.
Pitamo se, s obzirom na oprečne izjave dvaju involviranih osoba u slučaj da li uskoro možemo očekivati rasvjetljavanje nepravilnosti oko privatizacije nekada najvećeg zadarskog trgovačkog lanca, s obzirom na to da prema Galovićevim riječima niti u jednoj od brojnih podnesenih prijava podnositelji nisu ukazali ni na jedno konkretno kazneno djelo i počinitelja, odnosno počinitelje.
– Zapisnikom o kontroli pretvorbe i privatizacije Financijske policije, odnosno uvidom u izjave o suglasnosti, između ostalog je utvrđeno da su potpisani zaposlenici dali suglasnost za djelomični raskid Ugovora o prodaji dionica s popustom na obročnu otplatu i to za broj dionica koji odgovara ugovorenima, a neotplaćenim dionicama te suglasnost da se njihova potraživanja temeljem manje isplaćenih plaća za razdoblje od travnja 1996. do ožujka 1997. godine podmire na način da im Hrvatski fond za privatizaciju dodijeli ugovorene, a neotplaćene dionice “Zadranke” d.d. Zadar u kolčini koja odgovara iznosu potraživanja po osnovi neto plaća. Sve navedene izjave su s datumom 7. studenog 1997. godine. Međutim, iste izjave dioničari – zaposlenici su potpisivali i naknadno tijekom 1998., 1999. i 2000. godine te su se dostavljale Hrvatskom fondu za privatizaciju u više navrata s tim da je do dana kontrole dostavljeno 446 potpisanih izjava, kazao je Galović.
Prema njegovim riječima, zaposlenicima koji su ujedno bili i mali dioničari, a koji su potpisali izjave o suglasnosti (njih 446 od nekadašnjih 1.500) na opisani način izvršeno je podmirenje potraživanja po osnovi neisplaćenih plaća, prijevoza i jubilarnih nagrada.
– Zbog svega navedenog posebno naglašavamo da su prema strukturi vlasništva nad dionicama Društva prema upisu u sudski registar od 23. ožujka 1993. godine mali dioničari imali 51,1 posto vlasništva te da su u članstvu Nadzornog odbora imali cijelo vrijeme i svog predstavnika. Pritom ističemo da je predstavnik malih dioničara u razdoblju od 4. travnja 1996. do 18. svibnja 1997. godine sudjelovao u otkupu dionica malih dioničara, naglasio je Galović.
Međutim, i pored svega navedenog Županijsko državno odvjetništvo je 15. travnja 2002. godine Županijskom sudu Zadar Istražnom centru podnijelo prijedlog za poduzimanje istražnih radnji, što je Županijski sud u Zadru svojim rješenjem od 10. listopada 2002. godine odbio s obrazloženjem kako “ …znatnija izvjesnost, osnovana sumnja, mora postojati u vrijeme podnošenja prijedloga za provedbu istražnih radnji, ona ponekad graniči s potpunom sigurnošću da je kazneno djelo počinjeno, nekad je manjeg intenziteta, ali nikada ne smije biti na nivou nesigurnih indicija…”. Na to rješenje Državno odvjetništvo nije imalo pravo žalbe.
– Daljnjim provjerama i izvidima vezanim uz postupanje Trgovačkog suda u stečajnom postupku također nije potvrđena osnovana sumnja da bi bilo počinjeno neko kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, zaključio je Galović u ime Županijskog državnog odvjetništva u Zadru.
Podsjetimo, slučaj Zadranke d.d. u stečaju prije dva mjeseca aktualizirao je skandal oko sada već bivšeg zamjenika ministra financija Slavka Linića, kontroverznog Branka Šegona. Prema izvješću Državne revizije, za poznatog zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića Šegon je obavio pregovore oko preuzimanja “Zadranke” d.d., jednog od najpoznatijih trgovačkih lanaca u bivšoj Jugoslaviji koji je nekada imao 178 prodavaonica. Šegon je 2000. godine ušao i u Nadzorni odbor Zadranke. U međuvremenu je Zadranka otišla u stečaj. Radilo se o firmi koja je,u trenutku preuzimanja, vrijedila oko 21 milijun tadašnjih njemačkih maraka.
U vrijeme privatizacije “Zadranke” d.d. Šegon je, kako se doznaje iz izvješća Državne revizije, upoznao sadašnjeg gradskog vijećnika i stranačkog kolegu predstavnika SSSH Vedrana Uranije, Rena Sinovčića te Zvonimira Nižića zvanog Grof, koji su se i sami bavili preprodajom dionica te firme. I oni, baš poput Zrilića, pripadaju krugu kontroverznih zadarskih poduzetnika.
O radnom sporu, tužitelja Ante Klapana i dr. radnika “Zadranke” d.d. zastupanih od strane pravnog zastupnika SSSH Zadarske županije protiv tuženika “Zadranke” d.d., odnosno njezina tadašnjeg direktora Željka Vujovića mnogo se može reći, no zanimljiva je “poslovna anamneza” posljednjeg direktora ove tvrtke.
Za vrijeme Željka Vujevića 51,1 posto dionica su upisali mali dioničari, dok je ostalo pripadalo državnim fondovima. Revizija je potom u analiziranju nastavka privatizacije navela da je Upravni odbor Fonda za privatizaciju krajem 1995. godine bez obrazloženja prihvatio ponudu grupacije CAE koju je predvodio Dinko Kovačević te da nisu bili vidljivi ciljevi ni mjerila koja su korištena pri odabiru ponuda, odnosno zašto je ta ponuda prihvaćena u odnosu na jednaku ili čak i kvalitetniju ponudu varaždinske Vindije. CAE je tada dobila pravo na kupnju 30,7 posto dionica, a idućih pet godina trajalo je natezanja oko uplate ugovorenih 5,5 milijuna DEM-a. Na koncu je zbog neredovitog plaćanja u siječnju 2000. godine Fond raskinuo ugovor s grupacijom CAE jer su platili manje od trećine ugovorene cijene, odnosno samo 2,2 milijuna DEM-a. Tada u cijelu priču ulazi i Hypo grupacija, a nepravilnosti oko privatizacije najvećeg zadarskog trgovačog lanca ni do danas nisu rasvijetljene.
Navedeni direktor je kasnije i kazneno prijavljen. Naime, policajci Odsjeka gospodarskog kriminaliteta PU zadarske “češljanjem” poslovnih knjiga poduzeća Larus d.o.o. u Vujevićevu vlasništvu otkrili su kako je isti izbjegavši objaviti stečaj tvrtke nakon što je upao u financijske probleme na taj način oštetio vjerovnike i to za iznos od čak četiri milijuna kuna.