Tradicionalno već 500 godina za redom na otoku Hvaru pučka pasionska pobožnost zvana procesija “Za križen” održava se svake godine u vremenu s Velikog četvrtka na Veliki petak. Zadranima ne toliko poznata, ali u svjetskim razmjerima ova drevna procesija je jedinstvena i to upravo stoga jer obuhvaća šest župa u krugu kojeg čine mjesta Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Procesija kreće iz Jelse, Pitvi, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske točno u 22 sata na Veliki četvrtak i tijekom puta se nikada ne sretnu. Nakon mise iz svake od šest crkava vjernici kreću na put dug oko 20 kilometara, a procesiju predvodi križonoša.
Samo djelić ove pet stoljeća stare tradicionalne procesije u tri dana nam predstavljaju članovi Mješovitog zbora iz Jelse koji izvode tradicionalne napjeve vezane za ovaj kulturni događaj koji je 2009. godine zaštićen pod okriljem svjetske međunarodne organizacije UNESCO kao dio nematerijalne baštine i kulture. Tako su se jučer u mjesnoj crkvi u Škabrnji mogli čuti napjevi “Bijela tunika”, “Travanjska noć”, “U noći Velog četvortka”, itd. Isječak iz ovog kulturnog događanja prezentiraju izvorni sudionici procesije koji su sinoć u 19 sati nastupili i u mjesnoj crkvi u Pakoštanima gdje su dočekali i generala Ante Gotovine dok će zainteresirani Zadrani i njihovi gosti ovom iznimnom kulturnom događaju moći nazočiti i danas, u subotu, također u 19 sati u katedrali sv. Stošije.
U svome osvrtu na ovo iznimno vrijedno kulturno događanje, jedan od križonoša, Dario Belić, kazuje kako je u ozračju današnje deklarativne i nerijetko licemjerne vjere, hvarska pučka inicijativa, njen tijek i trajanje već sama po sebi čudo.
Prvi zapis koji izravno spominje jelšansku procesiju “Za križen” govori zapravo o njenom postojanju, a ne postanku. Procesije su uslijedile usred napetih društvenih odnosa nakon navodnog čuda 6. veljače 1510. godine koje se odigralo u kući najvažnijeg pučkog vođe na otoku kada mu je prokrvarilo raspelo. U ono doba procesije su bile uobičajena vrsta duhovnog odgovora na razne prirodne i društvene nedaće, epidemije, potrese, ratove, itd.
– Hod “Za križen” je s vremenom dobio današnji oblik i proceduru. Naime, polazi se istodobno iz svakog od navedenih šest mjesta i kreće u smjeru kazaljke na satu tako da se dvije procesije nikada ne susretnu. Samu bit ovog događanja čine križonoša i njegova pratnja. Ne može svatko nositi križ niti biti u pratnji. Naime tu čast dobivaju samo odabrani, odnosno onaj tko je član udruge bratovština, a za svoju procesiju sam bira dva pomoćnika koji ga prate, nosače velikih voštanih svijeća-kandalira, kantadure-pjevače i batistradu-predvodnika, kazuje nam Tomislav Lazaneo, predsjedavajući bratovštine “Presvetog Oltarskog sakramenta” župe Jelsa.
U Jelsi procesiju organizira i vodi upravo bratovština “Presvetog Oltarskog sakramenta”. Budući da se procesija obavlja bez sudjelovanja svećenika, župnik tek uručuje i ispraća križ, tijekom noći dočekuje i ugošćuje susjedne povorke, a ujutro prihvaća matični križ i pohranjuje ga u prezbiterij.
Svaka godina procesije “Za križen” priča je za sebe. Jedna od zanimljivijih je sigurno ona iz ratne 1943. godine.
– Te godine talijanska vojska htjela je ugasiti ovaj običaj, ali je ona unatoč zabranama održana, iako tek s manjim brojem hodočasnika i u potpunom mraku. Nijemci su je slijedeće godine ipak uspjeli zabraniti ne sluteći da je i te godine održana blizu Božje zemlje “El Shatt”, gdje su mještani u zbjegu hodočastili od šatora do šatora kojima su nadjenuli imena seoskih crkava. Osim tih ratnih godina, procesija se bez smetnje uspjela održavati i za vrijeme Jugoslavije, kazao je Vinko Belić, jelšanski kantadur.
Put procesije stoljećima je isti. Nakon ispraćaja iz crkve odvija se u sporom i dostojanstvenom ritmu uz pjevanje pučko-koralnog pasia koje korijenje vuče iz srednjovjekovnih modulacija. U svakoj crkvi dva kantadura-pjevača započinju procesiju početnim stihovima “Gospina plača”, što je religiozno-književna vrsta iz 15. stoljeća. Stihovi plača prilagođeni su imenima svetaca što ga nose dotične župe koje se posjećuje, a oni prvi što ih pjevaju u Jelsi povedu hodočasnike na put koje racionalna aparatura, kako kazuje križonoša Belić, može slijediti pa čak i opisati, ali svi njeni pokušaji, sociološki, antropološki pa čak i teološki ne mogu ući dublje od kruženja oko povorke koja tom obliku mišljenja ostaje skrivena.
– Hodnja “Za križen” nema što reći uhu oholosti i površnosti. U njoj nema glamura, ona nije obični folklor, natjecanje, već duboki narodni iskaz odanosti vrijednostima zbog kojih je vrijedilo živjeti i s kojima je lakše umrijeti. Hvarska hodnja “Za križen” skromna je i tvrda. Slatka patnja križonoša budućnosti utkana u dušu i srce kao poziv na propitkivanje, molitvu, zavjet, kontemplaciju i sudioništvo. Oni koji u sebi u tom trenutku mogu pobuditi psihološka stanja u kojima osim za sebe ima mjesta i za drugog, osjetit će u hodnji onu slatku gorčinu što je nudi priča o Bogu koji je toliko ljubio ovaj svijet da je odlučio za njega umrijeti, kazuje u svom osvrtu na ovu procesiju jedan od njezinih križonoša Belić.
– U Zadarskoj županiji gostuje naš Mješoviti zbor iz Jelse, s 40-ak kantadura-pjevača koji će u ova tri dana predstavit samo dio pasijanskih, korizmenih napjeva. Radi se o posebnom napjevu koji je teško razumjeti. Protekli vikend u Vrboskoj proslavljena je 400-ta obljetnica križa koji je proplakao 1614. godine. Na svečanosti je nazočilo preko 3,000 ljudi i to je bio zaista jedinstven i neponovljiv doživljaj, kao što je i svaki novi drugačiji i posebniji. Jelšanski zet, inače porijeklom riječanin, prof. dr. Miljenko Kapović, posljednjih godina nas vodi i organizira ova putovanja na kojima promoviramo svoju kulturu kroz ove napjeve koji su dio tradicionalne procesije “Za križon”. Tako osim hrvatskih gradova imamo u planu i odlaske u inozemstvo, primjerice Frankfurt, New York, itd., zaključio je Petar Bunčuga, jedan od jelšanskih kantadura-pjevača.
Predbilježbe za križonošu, odnosno zavjetovano nošenje križa jelšani imaju do 2044. godine, a u svakom mjestu je velika čast biti križonoša. Bit održavanja ovog događanja je, kako ističu njegovi akteri koje smo zatekli u Zadru, kompaktnost u kojoj bratovština zadržava toplinu vjere u stoljetnoj procesiji koju niti jedan politički sistem nije zaustavio.
– Protiv vjere i Boga nema sile. Sv. križ koji je težak 18 kilograma i visok tri metra može nositi samo zavjetnik-križonoša koji mora biti član bratovštine sa svim vjerskim sakramentima. U Procesiji sudjeluju hodočasnici kojih svake godine bude oko 3.000 od kojih čak 80 posto čine mladi. Križonoša sve hodočasnike sabire u svojoj molitvi. Njemu se obraćaju svi s raznoraznim problemima koje on preporuča Bogu u svojim molitvama u toj svetoj noći. Neslužbeno je 1515. godina naznačena u nekim publikacijama, godina u kojoj se odigrala buna pučana u Hvaru, kao godina u kojoj su mještani iz Vrbanja pokrenuli tu procesiju. Puno ljudi svake godine dolazi u procesiju s vjerom i guštom jer je ona nešto zaiosta posebno za vidjeti, ali i osjetiti. Jedino naš križonoša hoda bos, procesija traje 22 kilometra u prstenastom krugu u smjeru kazaljke na satu kroz šest mjesta i dvije procesije se nikada ne susreću, svi imaju svoju pratnju. Naša procesija sadrži 60-ak članova pratnje i 40-ak ferala, istaknuo je Lazaneo dodajući kako procesija uvijek završava na način da se križonoša nakon cijele noći hodanja na kraju sa svojim pomoćnikom zatrči s križem preko pjace prema svećeniku, nakon čega se, kao i u svakom od šest mjesta, vraća u crkvu iz koje je krenuo.
Samo dio pet stoljetne hvarske tradicije predstavit će nam u ova tri dana u Škabrnji, Pakoštanima i Zadru jelšanski Mješoviti zbor s 40-ak kantadura-pjevača koji će otpjevati samo dio pasijanskih, korizmenih napjeva koji se inače mogu čuti u spomenutoj drevnoj procesiji “Za križen.”
