Kaštela ponovno, treći put zaredom, slave odbojkaške „šampione“ RH! Igrači Mladosti Marine Kaštela u petoj su finalnoj utakmici doigravanja za naslov prvaka, pred krcatim tribinama i „načičkanih“ 1500 gledatelja, u Gradskoj dvorani u Kaštel Starom, pobijedili zagrebačku Mladost 3-0 (25-21, 25-14, 25-19) i tako obranili titulu koju nose zasluženo nose tri godine uzastopno, kao najbolja hrvatska momčad u toj grani sporta.
U fantastičnoj atmosferi kakva je u našoj odbojci upravo i moguća jedino i baš u Kaštelima, nešto slično u usporedbi kao u najboljim košarkaškim danima KK Zadar, Jazina i Tornada, domaći mladići nisu dopustili iznenađenje, uz zaglušujuće navijanje, bubnjanje, pjesmu, sirene i baklje, poklike bodrenja iz tisuća grla od početka do kraja susreta.
„Marinci“ su odradili vrhunsku predstavu, prikazali kvalitetniju odbojku u svim segmentima. Publika je nakon pete etape pala u trans, fešta se nastavila i izvan borilišta. Na ulicama, trgovima, dugo u noć ponavljalo i nazdravljalo uz Tomislava Ivčića: „Dalmatinac sam…“.
Pehar i medalje pobjednicima podijelio je predsjednik HOU-a Zdeslav Barač.
[pullquote align=”left”]Publika je nakon pete etape pala u trans, fešta se nastavila i izvan borilišta. Na ulicama, trgovima, dugo u noć ponavljalo i nazdravljalo uz Tomislava Ivčića: „Dalmatinac sam…“[/pullquote]Kreator akcija, lucidan, izvrstan u servisu i obrani, superioran. Množili su se epiteti kojima je obasipan u medijima. Mladost iz Kaštela je pokupila titulu, slaveći 3-2 u finalnoj seriji nad ambicioznim favoritima, imenjacima iz Zagreba. U redovima prvaka, s peticom na dresu, pravim motivatorom i predvodnikom na parketu, pokazao se Ante Colić, mladac iz Bibinja…
– Naravno da sam sretan, tvrdi nezamjenljiva karika u ekipi „šampiona“.
– Proslavili smo žestoko, Kaštela su gorila cilu noć, ludilo hahahha… Pa slušaj, mogu ti reći da sam baš zadovoljan cijelom sezonom, i osobno i kada je u pitanju naš sastav. Mada smo izgubili kup, međutim u tom periodu je bilo teško, igrali smo i Europu i kup i PH. Bilo je puno utakmica, dugih putovanja i bili smo poprilično istrošeni, ali sve smo ispravili s ovim naslovom prvaka. Imamo najmlađu ekipu u ligi, mladi igrači imaju dosta oscilacija u igri, no moram pohvaliti sve te momke jer su odigrali fenomenalno finale, tako da sam oduševljen time i sam. Kapetan Dejan Skočić i ja smo tu najstariji, meni je to osmo finale, šesti naslov, pa su me momci tražili dosta savjeta i mislim da sam i pomogao dosta. Ponosan sam na njih, fenomenalna su mlada ekipa, zdrava, ambiciozna i sa velikom željom za napredovanjem i treninzima. Potvrdilo se na kraju da nam je prednost domaćeg terena bila iznimno važna jer u svih pet utakmica je slavila domaća postava. Kako mi je u Kaštelima? Prezadovoljan sam, klub stoji na čvrstim nogama, kvalitetna uprava, kvalitetna struka. Ne znam još sto ce biti u nastavku karijere, na jesen, nisam ništa odlučio, idem, ako se to kaže- korak po korak…, priča za naš portal neposredno nakon ključnog meča. Društvo mu čini i Filip Šestan.
– Nacionalna vrsta? Nema repke, odnosno nisam pozvan. Duga priča, ne bih o tome sada. Eto, sad je odmor, dolazim slijedeći tjedan u Bibinje, doma. Tu uživam, baš guštam. Totalno se opustim, ne razmišljam uopće o odbojci, ako to ne moram, kao sada. Nisam dugo na ti s igranjem na pijesku, odazovem se jedino ukoliko je kakva humanitarna ili slična manifestacija, kao što je Memorijal za Siku, našeg Tomislava Sikirića. Ljenčarim, spavam, ispijam kavice s prijateljima, odlazim na kupanjac. U Zagrebu mi je dok sam živio tamo također bilo super, nemam riječi kontra, ali falili su mi isto more i Dalmacija…
Mladi Ante Colić rođen je 18. kolovoza 1987. u Zadru, a odbojku je počeo trenirati u svojim Bibinjama prije tek nekoliko godina na nagovor prijatelja.
[pullquote align=”right”]U redovima prvaka pravim motivatorom i predvodnikom na parketu pokazao se Ante Colić, dva metra i sedam centimetara visoki srednji bloker iz Bibinja…[/pullquote]- Prijatelji su svi trenirali pa su me zvali, ja onda krenuo za njima. Prije te 2005. sam igrao nogomet, osam godina u nižim uzrastima Bibinja. Nisam požalio ni trenutka što sam promijenio sport, pronašao sam na parketu sebe, super mi u svemu odgovara. Inače, težak sam 92 kilograma, iako se ne bi reklo na ovu visinu, 207 centimetara izgledam prelagan, mršav. U sezoni 2005/06 sam igrao u Šibeniku, 2007. došao u Mladost Zagreb, a sada sam u Kaštelima, autobiografski referira. Dodajmo tek nekoliko zanimljivih crtica:
Nogometa se ostavio jer u dućanu nije mogao naći kopačke broj 50, u odbojku je prešao na nagovor brata Nike, a prvi službeni nastup imao je na današnji dan prije točno 10 godina, u travnju 2004., kada je nastupio na kadetskom Prvenstvu Dalmacije u dresu OK Goran.
Tada je proglašen najboljim napadačem turnira, a Roko Sikirić, bibinjski odbojkaški internacionalac, preporučuje ga je seniorskom izborniku Radi Maleviću koji je talentiranog „dvometraša“ potom pozvao trenirati sa seniorskim reprezentativcima.
OK Mladost Marina Kaštela – HAOK Mladost 3:0 (25-21, 25-14, 25-19)
OK Mladost Marina Kaštela: Giljanović, Colić, Glaurdić, Močić, Andrić, Skočić, Pervan, Šarčević, Ščerbakov, Šestan, Corsini, Stanić.
HAOK Mladost: Bogdanović, Martinko, Sedlaček, Mrakužić, Strahija, Vujović, Šmitlehner, Tomić, Zimakijević, Zelenika, Rendić, Orešković.
Suci: Bojan Brlas (Rijeka) i Vedran Juravić (Zadar).