Katolički dio zemaljske kugle slavi danas blagdan Svetog Marka (preminuo u Aleksandriji, 25. 4. 68.). Iako evanđelist, kršćanski svetac, autor Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup, utemeljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi i zaštitnik Venecije, o njemu nema previše pisanih tragova. Tako niti u Novom zavjetu premda spada u četvoricu evanđelista.
Po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom zavjetu. Vjerojatno je on, mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da sv. Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka.
Predaja koja je slijedila novozavjetnim tekstovima mnogo je bogatija, već i stoga što se Marka smatralo osnivačem jedne od prestižnih crkava s početka kršćanstva, one u Aleksandriji.
[pullquote align=”left”]Marko je napisao Evanđelje, koje se, prema nekim drevnim zapisima koji su danas ipak diskutabilni, temelji na Petrovim propovijedima u Rimu, a najstarije je od svih Evanđelja[/pullquote]Prema tim predajama, Marko je prešao na kršćanstvo pod utjecajem sv. Petra, kojemu od tada služi kao tumač, jer Petar nije govorio grčkim jezikom. Zajedno sa svojim rođakom Barnabom i sa sv. Pavlom putuje od Jeruzalema na svoje prvo putovanje u Antiohiju. Marko prati Barnabu oko 50. godine na njegovom putovanju na Cipar. Na daljnja putovanja ga Pavao nije htio voditi (o tome izvješćuju i novozavjetna Djela apostolska).
Za vrijeme prvog Pavlovog zatočeništva u Rimu oko 60. godine Marko, koji se pripremao za putovanje u Malu Aziju, susreće Pavla i tada su se pomirili. Prema legendi, Pavao ga je nagovorio da piše Evanđelje, najprije ga šalje u Agileju, a onda u Aleksandriju da propovijeda. Predaja kaže da oko 65. godine odlazi u Aleksandriju i tamo osniva Crkvu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru, neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.
Marko je napisao Evanđelje, koje se, prema nekim drevnim zapisima koji su danas ipak diskutabilni, temelji na Petrovim propovijedima u Rimu, a koje po njemu dobiva ime Evanđelje po Marku ili Markovo evanđelje, najstarije je od svih Evanđelja. Marko više od drugih evanđelista ističe Isusovo čovještvo. I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek, ali ga promatraju u svjetlu proslavljenoga Gospodina. Njegovo je evanđelje vjerojatno nastalo prije 70. godine, budući da ne pokazuje da je pisac znao za razorenje jeruzalemskog hrama. Evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.
[pullquote align=”right”]Titular je Nadbiskupske kapele u Zadru, a posebno se slavi u Karinu, Pašmanu, Pridragi, Selinama, Silbi, uz blagoslov polja. Fešta i Vojna kapelanija, dan osnutka Vojnog ordinarijata[/pullquote]Ostaci sv. Marka u 9. stoljeću iz Aleksandrije su preneseni u Veneciju, te su najprije pokopani u duždevoj kapeli, gdje je između 1063. i 1073. godine sagrađena Katedrala sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.
Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti. Zaštitnik je i odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara, pletača košara, notara i pisara, zatvorenika i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti te za dobro vrijeme i dobru žetvu.
Blagdan mu je u Rimokatoličkoj Crkvi 25. travnja, a istoga ga datuma slave i pravoslavne crkve (ako koriste julijanski kalendar, onda je to 8. svibnja po gregorijanskom kalendaru).
Titular je Nadbiskupske kapele u Zadru, a posebno se slavi u Karinu, Pašmanu, Pridragi, Selinama, Silbi, uz blagoslov polja. Fešta i Vojna kapelanija, dan osnutka Vojnog ordinarijata.
Inače, 25. travnja (25.4.) 115. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (116. u prijestupnoj godini). Do kraja godine ima još 250 dana.
Događaji na današnji datum/nadnevak:
1719. – Prvi je put objavljen Robinson Crusoe, roman Daniela Defoea.
1792. – Giljotina je prvi put korištena u izvršenju smrtne kazne u Francuskoj.
1848. – Josip Jelačić, hrvatski ban, proglasom ukida kmetstvo u Hrvatskoj.
1898. – Španjolsko-američki rat: američki Kongres retroaktivno je objavio rat Španjolskoj.
1915. – ANZAC dan: australski i novozelandski vojni korpusi iskrcali su se kod Anzac Covea tijekom amfibijske invazije Galipolja u Turskoj u I svjetskom ratu.
1953. – Molekularna struktura nukleinskih kiselina: James Watson i Francis Crick su u znanstvenom časopisu Nature objavili Strukturu deoksiribonukleinske kiseline.
1974. – Pjesma Grândola Vila Morena Zece Afonsa emitirana je na radiju, označivši početak Revolucije karanfila, beskrvnog puča protiv režima Estado Novo u Portugalu.
1983. – Hladni rat: sovjetski vođa Jurij Andropov pozvao je američku učenicu Samanthu Smith da posjeti Moskvu, Lenjingrad i kamp mladih pionira Artek.
Rođenji 25. travnja:
1529. – Franjo Petrić (Petric, Petričević), filozof, polihistor, grecist i latinist († 1597.)
1599. – Oliver Cromwell, engleski državnik († 1658.)
1874. – Guglielmo Marconi, talijanski inženjer i fizičar († 1937.)
1900. – Vjekoslav Štefanić, hrvatski filolog († 1975.)
1903. – Andrej Kolmogorov, ruski matematičar († 1987.)
1918. – Ella Fitzgerald, američka pjevačica jazz glazbe († 1996.)
1918. – Gérard Henri de Vaucouleurs, francuski astronom († 1995.)
1930. – Branko Souček, hrvatski znanstvenik
1952. – Vladislav Tretjak, ruski hokejaš
1973. – Damir Stojić, hrvatski katolički svećenik
1981. – Felipe Massa, brazilski vozač Formule 1
1981. – Anja Pärson, švedska alpska skijašica
Smrti 25. travnja:
1595. – Torquato Tasso, talijanski pjesnik (* 1544.)
1667. – Ivan Zakmardi, protonotar hrvatskog kraljevstva (* početkom 16. stoljeća)
1774. – Anders Celsius, švedski fizičar i astronom (* 1701.)
1893. – Radoslav Lopašić, hrvatski akademik i povjesničar (* 1835.)
1969. – Ante Ercegović, hrvatski biolog, svećenik i oceanolog (* 1895.)
1976. – Carol Reed, engleski filmski redatelj (* 1906.)
1979. – Slavko Batušić, hrvatski književnik, publicist, povjesničar umjetnosti i redatelj (1902.)
1995. – Ginger Rogers, američka glumica (* 1911.)
1997. – Vjekoslav Rukljač, hrvatski kipar (* 1916.)
2008. – Milan Kangrga, hrvatski filozof (* 1923.)