Dok je čitav katolički svijet u nedjelju slavio proglašenje svetima pape Ivana Pavla II. i Ivana XXIII., zadarski su vjernici, uz njih, slavili i svog blaženika.
Blaženi Jakov Zadranin, „naše gore list“, znan i kao Jakov Varingez, Jakov Ilirac, Jakov Slaven, Jakov Dalmatinac i Jakov iz Bitteta (Giacomo da Bitetto), tako će ubuduće imati njemu posvećen dan na isti datum kao i dva nova sveca, među kojima je jedan, Ivan Pavao II, 9. lipnja 2003. i osobno pohodio Zadar.
[pullquote align=”left”]Rimokatolički blaženik i franjevac, rodio se u Zadru oko 1400, a svi se životopisci slažu da je sin Leonarda i Beatrice Varingez ili Varindjec bio hrvatskoga roda[/pullquote]Rimokatolički blaženik i franjevac, rodio se u Zadru oko 1400, a svi se životopisci slažu da je bio hrvatskoga roda. Mladi sin Leonarda i Beatrice Varingez ili Varindjec, s nepunih dvadeset godina stupio je u samostanu svetog Frane u Zadru kao brat pomoćnik, a kad je njegov provincijal pošao 1438. na generalni kapitul franjevačkog reda u Italiju, Jakov ga je pratio, tvrde stari zapisi sačuvani do danas.
U njima stoji i kako je od tada ostao u franjevačkoj provinciji svetog Nikole biskupa, sa sjedištem u Bariju, glavnom gradu Apulije, a djelovao je u raznim apulijskim samostanima (Cassano delle Murge, Conversano, Bari), pri čemu je oko 40 godina proveo u gradiću Bitettu, kao redovnik žarke molitve, izuzetno marljiv u svagdašnjim poslovima, kao kuhar, sakupljač milostinje, vrtlar, vratar i sakristan.
U vrijeme pošasti kuge u Bittetu, 1483, iskazao je naročitu ljubav i požrtvovnost prema zaraženim bolesnicima. Bio je veliki štovatelj Majke Božje, naročito pobožan u razmatranju Kristove muke, predan dugotrajnoj molitvi, kontemplaciji i strogoj pokori. Često je padao u ekstaze i bio, navodi se, „obdaren karizmom čudesa, levitacije i proroštva“, a naročitu pažnju i pomoć pružao je nevoljnoj djeci i mladima.
[pullquote align=”right”]O njegovim brojnim čudima već stoljećima kruže priče, među njima i o tome kako je ispod svoje halje sakrio zeca koji je bježao pred hrtovima i lovcima[/pullquote]Preminuo je 27. travnja 1496. u Bitettu. Vjernički puk već ga je već za života, a posebno nakon smrti, smatrao svetim. O njegovim brojnim čudima već stoljećima kruže priče, među njima i o tome kako je ispod svoje halje sakrio zeca koji je bježao pred hrtovima i lovcima ili o tome kako je prije smrti zakopao svoj štap u vrtu, a na tom mjestu je kasnije izraslo veličanstveno stablo. Iskazivali su mu štovanje i zazivali ga u molitvama, a u Bitettu mu je sagrađena crkva, u kojoj se čuva njegovo neraspadnuto tijelo. Papa Klement XI. proglasio ga je 1700. blaženim, a papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti za blaženog Jakova Zadranina.
Njegovo proglašenje svetim očekuje se čim se utvrdi još jedno Božje čudo izmoljeno njegovim zagovorom. Nebeski zaštitnik je Bitteta, a naročito se štuje u rodnoj zadarskoj nadbiskupiji posebno u crkvi i samostanu sv. Frane, gdje je jučer služena i svečana misa. Također i diljem hrvatskih krajeva jer ga opravdano smatramo i hrvatskim blaženikom.
Prije točno 35 godina, vjernici Bitteta donijeli su 1989. u Zadar njegovu sliku i relikvije, a godinu iza, 1990. završen je dijacezanski postupak za njegovu kanonizaciju i spisi su predani Kongregaciji za proglašenje svetih u Vatikanu. Navodno, nije uopće daleko taj dan…