[box title=”ZADARSKI AZIL ZA PSE” color=”#777777″] Cijelu tematiku zadarskog azila za pse i ranije objavljene priče, možete pratiti na ovoj poveznici… [/box]U svibnju prošle godine tadašnji gradonačelnik Zvonimir Vrančić obećao je kako će Udrugu za zaštitu životinja Zadar Marijane Mustać, koja vodi azil za napuštene životinje na Žmirićima, unatoč zabrani rada koju je donijela veterinarska inspekcija 20. svibnja 2011. godine, Grad potpomagati još samo do početka ove 2014. godine, za kada je bilo najavljeno i izmještanje s terena na kojemu se nalazi. Osamdesetak pasa tada je ovisilo isključivo o donacijama dobrih ljudi, dok se druge strane, kako su isticali iz Udruge, Grad nije držao prethodno navedenog obećanja.
Ovih dana, buru negodovanja, što među političkim oponentima današnjeg dogradonačelnika Vrančića, što među građanstvom, medijima, ljubiteljima životinja i onih koji su jedva dočekali gaf ovog pripadnika vladajuće garniture u Zadru, izazvala je upravo njegova izjava kako je potrebno ilegalni azil zatvoriti. Vrančićeva odluka dakako ima svoju težinu, ali nije ništa novo za one koji su u ovu problematiku upućeni, a vjerujte jako ih je malo. Naime, odluka je najavljena prije godinu dana te je stoga čudno kako su se svi njegovi oponenti propeli na zadnje noge tek sada, nakon na nezgodan način sročene izjave o zatvaranju azila koji to zapravo i nije, dok su punih godinu dana spavali zimski san.
Problem azila se stavljao pod tepih godinama, vrlo brzo se zaboravljao, te su psi na koncu postali “ničiji problem”.
Prošle godine u svibnju voditeljica ilegalnog azila, Marijana Mustać, bila je vidno razočarana s najavljenim razvojem događaja te tada najnovijim stavom Grada Zadra kako azil nije samo gradski problem kada je i izjavila u našem razgovoru kako informacije o svom statusu dobivaju isključivo iz medija.
– Ne znamo ni gdje smo ni što smo, do kada ćemo biti ovdje, niti općenito što će s nama dalje biti. Informacije dobivamo isključivo iz medija. Nećemo naše pse predati šinterima, što ambulanta u Pokupskom Cerju jest! Ubijaju životinje nakon 60 dana i za to još dobivaju novac. Grad i Županija moraju izgraditi azil i to u okolici Zadra, jer su napuštene životinje gradski i županijski problem, govorila je tada Mustać.
Pomalo smiješno je sada vidjeti predstavnike određenih političkih stranaka kako ovaj problem s kojim su bili upoznati cijelo desetljeće sada koriste za jeftinu samopromociju. Lijep je građanski , osviješteni i humani čin potpisivanje peticije koja se već nekoliko dana provodi na Narodnom trgu od članova Udruge za zaštitu životinja Zadar i njihove voditeljice Marijane Mustać, ali peticija se potpiše, lijepo pozdravi ili odzdravi i zaputi dalje. Dakle, ne okupljaju se predstavnici televizijskih kuća, pisanih medija, odnosno portala kako bi se pored stola za potpisivanje peticije paradiralo, davalo sladunjave izjavice, naslikavalo se, zauzimalo poze i laprdalo o nečemu o čemu zapravo ne znaju ništa, jer izjave o temi čiju srž ne razumijete ne može se drugačije nazvati nego običnim laprdanjem.
Bilo je zabavno promatrati malo jučerašnju ceremoniju na Narodnom trgu gdje su se svi protivnici “zle” vladajuće garniture gotovo počeli grliti, ujedinjeni konačno u borbi za sirote napuštene i gladne, osuđene na smrt životinjice.
Dakle, opet se sve okrenulo naopako, kao vrlo često u ovom gradu, životinje su opet bačene u sjenu, a politika i borba za fotelje pregazila je borbu za dobrobit sirotih napuštenih lajavaca. Osobna korist nikako da iziđe iz glava određenih ljudi koji bi se konačno trebali, bar malo početi okretati i društvenoj koristi. Naime, kristalno je vidljivo kako su pojedinci borbu za gradnju azila iskoristili za pljucanje i gaženje prvenstveno dogradonačelnika Zvonimira Vrančića, gradonačelnika Božidara Kalmete, koji ovoga puta zaista nije nikada bio uključen u problematiku azila jer je ona postojala i prije njegovog mandata te ovaj put zaista nije mogao znati sve kao ljudi koji su na tome u ime Grada radili godinama te naravno protiv HDZ-a koji je htjeli vi ili mi, ipak na vlasti i to su realne činjenice. U cijeloj priči nestadoše psići, opet.
Podsjetimo, konkretnije se problematike ilegalnog zadarskog azila na Žmirićima u nekoliko navrata, kako u medijima tako i na Gradskom vijeću dotaknuo tek gradski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač na čiju je inicijativu, u dogovoru s Eko Zadrom, ORAH-om, te Udrugom za zaštitu životinja Zadar Marijane Mustać ova peticija za gradnju zadarskog azila i pokrenuta. Naime, ova stranka i njihovi predstavnici postali su jedini spoj između građana i Gradske uprave koji vrlo često svojim zajedljivim komentarima, ali koji su na mjestu, naprave cirkus od Gradskog vijeća, ali drugačije ga ne možemo niti nazvati. Jedini su nešto intenzivnije postali glas naroda.
Gradski SDP podsjećamo kako je protekle godine za vrijeme izborne kampanje njihov tadašnji kandidat za gradonačelnika, ujedno i veliki ljubitelj životinja, Ivo Bilić, najavljivao u svom izbornom programu i rješavanje problema ilegalnog zadarskog azila na Žmirićima. Tada ga je podržala i tadašnja kandidatkinja za dogradonačelnicu, predsjednica GO SDP te pomoćnica ministra Jovanovića, Sabina Glasovac. Izbori su prošli, Bilić se povukao iz politike, vratio na svoj posao, a s njim je otišlo i najavljeno rješenje. Godinu dana nakon, članovi ove stranke se priključuju inicijativi Marka Pupića Bakrača. Pitamo se gdje su do sada bili jer je od tada održano podosta sjednica Gradskog vijeća?
I ptice na grani sada već znaju, pogotovo one na Žmirićima, kako se ilegalni azil smjestio na terenu kontroverznog zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića, odnosno njegove tvtke Hedus d.o.o. Naravno, spomenutom nije smetao azil dok se rješavala procedura i papirologija oko izmjene generalnog urbanističkog plana na tom području. Naime, izmjenama i dopunama prostornog plana grada Zadra koji je stupio na snagu 18.siječnja 2012. godine, navedeno zemljište postalo je građevinsko, i to zona visoke gradnje. Naravno, nakon toliko godina došlo je vrijeme za gradnju i životinje moraju van. Naravno, ima to svoje logike jer ipak se radi o privatnom vlasništvu, no mnogi smatraju kako je upravo Grad Zadar zbog toga morao pronaći alternativno rješenje te se izgraditi primjeren gradski azil koji udovoljava svim uvjetima s prikladnom infrastrukturom. Iako se tadašnji dogradonačelnik Dražen Grgurović godinama dosta neuspješno borio s ovim problemom najavljujući raznorazna rješenja od pronalaska zemljišta na parceli prema Ražancu za koju nikako nisu uspjeli riješiti dogovor s AUDIOM, preko austrijskih donatora koji bi izgradili azil, itd, da bi se nakon gotovo deset godina razvlačenja “leša” u konačnici digle ruke od godinama najavljivanog projekta. Rješenje ovog problema prema naputcima veterinarske inspekcije Grad je nakratko riješio potpisivanjem ugovora o prikupljanju i zbrinjavanju životinja s područja grada Zadra s šibenskim šinterajem AS Eko sredinom 2012. godine koji je surađivao s Veterinarskom stanicom Zadar po cijeni od 2.000 kuna po uhvaćenom psu, te od siječnja 2013. godine pa do listopada iste s veterinarskom ambulantom Pokupsko Cerje, također šinterajem, pored Velike Gorice, vlasnika Predraga Barabe, iz Paljuva po cijeni od 1.900 kuna po uhvaćenom psu.
Kako doznajemo, ugovor s Pokupskim Cerjem je raskinut zbog nedostatka gradskog novca za ovu svrhu, ali i sumnjivih radnji dotičnog veterinara kojemu je veterinarska inspekcija tada zatvorila šinteraj jer je broj zatečenih životinja bio gotovo pet puta manji od prijavljenih, tako da je ove godine posao opet dobio šibenski AS Eko, Damira Vrvila s ponudom od 211 tisuća kuna za obavljanje prikupljanja i zbrinjavanja životinja u idućih godinu dana, iako ne znamo kako jer nismo upoznati da se najavljeni novi natječaj za ovaj posao uopće raspisao, no to je druga priča. U svakom slučaju, nitko ne zna tko je ni da li je itko uopće vršio kontrolu nad radom navedenih šinteraja te njihovim fakturama o broju uhvaćenih životinja.
[box title=”ZADARSKI AZIL ZA PSE” color=”#777777″] Cijelu tematiku zadarskog azila za pse i ranije objavljene priče, možete pratiti na ovoj poveznici… [/box]
Opće poznata činjenica je kako je Grad Zadar iz proračuna izdvajao velike novce za ilegalni azil na Žmirićima. Tko se uopće svih ovih godina usudio pitati i prigovoriti zašto je Grad u ovim kriznim vremenima iz proračuna izdvajao godišnje oko 550.000 kuna za brigu o životinjama te njihov spas, usprkos zabrani rada koliko je bilo predviđeno za 2013. te 2014. godinu, ali i godinama prije. Tko se uopće usudio pitati kako i na što su utrošena ta sredstva, a kamoli dokučiti stvarne razloge preseljenja. Pa nije valjda netko toliko nehuman da bi mogao ispitivati i kopati po tome kada se tu radi o jadnim životinjama?! Iz godišnjih izviješća o radu Udruge za zaštitu životinja Zadar koje su bili dužni dostaviti Gradu Zadru bilo je razvidno kako je udruzi išlo tek oko 250.000 kuna dok je ostatak navodno bio namijenjen za veterinarske usluge koje su se putem cesija rješavale direktno s Gradom. Usprkos ovoj financijskoj pomoći te mnogobrojnim donacijama ovaj ilegalni azil ostao je jedan od najgorih i najneuvjetnijih azila u Hrvatskoj koji se na sličan način financiraju i rade. Brojni naši sugrađani bili su nezadovoljni njihovim radom, a u velikom broju slučajeva bilo je teško ili nemoguće udomiti životinje sa Žmirića, kao i pronaći volontere prije 14 i nakon 17 sati. Mnogi se s razlogom pitaju zašto? Da li udomljavanje od strane naših sugrađana nekome nije bilo u interesu? Naime, u cijelu priču oko hrvatskih azila pa tako i ovog zadarskog uplela se mreža “humanitarnih”, umreženih njemačkih udruga koje su za cilj imale potpomognuti rad azila, ali i udomljavanje životinja u Njemačkoj, Austriji, itd. Naime, poznato je kako su i njemački i austrijski azili prepuni napuštenih životinja, ali je i kontrola nad njima velika, kao što su i drastične kazne za manipulaciju sa životinjama. Ružno je nagađati, ali valjda su Nijemcima i Austrijancima draži naši lokalni egzotični dalmatinski križanci nego oni koji su im nadomak ruke. No, tko smo mi da raspravljamo o željama i hirovima “humanih” udomitelja.
Kontrolu nad izvozom naših pasa u zemlje zapadnog svijeta obavljala je jedino veterinarska inspekcija na tadašnjim granicama, a uvid nad njihovim radom, kako smo svojedobno doznali nije imalo niti nadležno Ministarstvo poljoprivrede. Eto, naši nekadašnji najbrojniji turisti, osim našeg mora i Sunca obožavaju i naše pse što je zapravo divno, kao i zarada od turizma i nekih drugih stvari. Prema nekim informacijama kojima raspolažemo, ni tu nisu posve razjašnjeni poslovi oko udomljavanja životinja, odnosno njihova kontroliranog izvoza putem veterinarskih inspekcija na graničnim prijelazima. Naime, vrlo često se nagađa (kako su nam potvrdili djelatnici jedne šibenske udruge za zaštitu životinja) kako se cijena u određenim šinterajima i azilima u RH kreće od 100 do 200 eura po psu, a sirote životinje najčešće završavaju na stolovima specijaliziranih restorana ili za potrebe testiranja u kozmetičkoj industriji u zemljama EU čiji su lokalni azili strogo kontrolirani. No, za sada su to ipak nagađanja i nedovoljno istražene činjenice, s obzirom da se o tome većina ljubitelja životinja ustručava govoriti i s informacijama izlaziti u javnost.
Prije nekoliko dana za Antenu Zadar Marko Pupić Bakrač, još jednom je istaknuo kako je gradnja azila za nezbrinute životinje petog po veličini grada u RH kulturološki i civilizacijski doseg u 21, stoljeću.
– Zadar kao peti grad u Hrvatskoj po veličini u 21. stoljeću mora imati svoj azil za napuštene životinje. Naime, Grad Zadar je formalno-pravno sebe pokrio kada je rješenje problema prepustio veterinarskoj ambulanti iz Pokupskog Cerja, no ta tvrtka koja je ujedno šinteraj nije mogla adekvatno obavljati poslove na području grada Zadra. Pitam se komu je palo na pamet da angažira tvrtku pored Karlovca da odrađuje poslove u Zadru. Netko tko je dislociran ne može obavljati poslove u kojima je ažurnost jako bitna, kao u ovom slučaju. Svojedobno sam kao gradski vijećnik od pročelnika Pešuta u pisanom obliku tražio informacije na koji način se kontrolira prikupljanje pasa, da li imaju mikro čipove, da li ih se fotografira, na koji način se vrši isplata odnosno da li postoji mogućnost malverzacija u tom poslu. Odgovor niti danas još nisam dobio. Kao i Pokupsko Cerje i tvrtka AS Eko iz Šibenika registrirana je kao šinteraj i kako sam doznao smije držati samo 30-ak pasa u svojim prostorima, a oni ih imaju preko 60. U njihovom radu i funkcioniranju također postoji more problema, a najgore je to što oni nakon 60 dana neudomljene pse ubijaju u skladu sa zakonom što definitivno nije civilizacijski korektno za 21. stoljeće. Svojevremeno smo ponudili ideju o realizaciji javno-privatnog partnerstva gdje bi i dalje bila uključena voditeljica Udruge za zaštitu životinja Zadar, Marijana Mustać sa svojim poznanstvima u Njemačkoj preko kojih bi bilo olakšano udomljavanje, no na to još nitko nije reagirao. Te izjave što sada Vrančić podvaljuje javnosti su običan spin, odnosno laž, istaknuo je neki dan Pupić Bakrač.
Vrančić danas smatra kako je Zadar problem napuštenih pasa funkcionalno riješio, te je pozvao i ostale jedinice lokalne samouprave da i oni zbrinu svoje napuštene životinje na isti način jer je najveći broj napuštenih pasa na Žmirićima bio upravo s područja županije.
Svojedobno se čak od svih općina na području Zadarske županije općina tražilo sufinanciranje gradnje novog azila, koje očito za traženo nisu imale dovoljno interesa. Tako je rezignirani Vrančić kojimje potrošio cijeli svoj gradonačelnički mandat na pronalaženje rješenja za gradnju novog azila na kraju svog mandata od istoga iznenadno i odrješito odustao.
– Cijela ova situacija koja se sada napravila možda je rezultat moje izjave koju kada sam izrekao nisam dovoljno objasnio. Naime, građani grada Zadra se vrlo odgovorno ponašaju o svojim kućnim ljubimcima te je to razlog kako je konkretno s područja grada Zadra tek mali broj napuštenih životinja, tek pet ili šest na godišnjoj razini. Veliki broj životinja smještenih odnosno koje su se smještale na Žmirićima je bio sa šireg područja Zadarske županije, ali i iz nekih drugih županija. Veterinarska inspekcija je bez ikakvog upliva Grada izdala zabranu za rad azila na Žmirićima i skupljanje napuštenih životinja te naložila udomljavanje zatečenih životinja koje su se nalazile tamo. Gradu je tada dato na znanje kako azil nema dozvolu za rad te da im je smještaj neuvjetan. Naime, tada je Grad morao pronaći model rješenja, odnosno regularan smještaj sa svim potrebitim dozvolama i uvjetima za rad. Smatrali smo kako smo s Pokupskim Cerjem ili sada AS Ekom pronašli rješenje za tih nekoliko naših gradskih životinja. Jedino što mi trenutno možemo učiniti je, u sklopljenom ugovoru s AS Ekom uvjetovati da se naše životinje ne usmrćuju te da se to kontrolira. Rješenje ilegalnog azila na Žmirićima nije u nadležnosti Grada već veterinarske inspekcije na kojoj je da isti prema njihovoj odluci i zatvori. Cijela priča se ispolitizirala, a Grad zapravo nema nadležnost, niti ima namjeru miješati se u posao koji je u nadležnosti veterinarske inspekcije, istaknuo je Vrančić.
Činjenicu kako se cijeli problem tek sada ispolitizirao te okrenuo više u kampanju protiv njega, gradonačelnika Kalmete i samog HDZ-a, kratko je prokomentirao kako se na takvu razinu rasprave ne želi spuštati.
– Činjenica je kako je Grad godinama s iznosima od preko 500.000 kuna potpomagao rad Udruge, odnosno azila, a na ovaj korak smo bili prisiljeni zbog regularnih zakona RH. Grad je svih ovih godina uložio značajne napore kako bi našao teren za gradnju novog azila kojemu nikako nije mjesto u centru grada. Dražen Grgurović je po tom pitanju poduzeo niz radnji oko odabranog terena, no nismo uspjeli dobiti suglasnost AUDIA. Ni danas ne isključujem mogućnost gradnje novog azila za napuštene životinje, no u tu akciju bi trebalo biti uključeno šire okruženje, dakle grad Zadar, ali i sve druge općine u županiji. Problem bi se morao riješiti na primjeren način, a onda bi se mi, odnosno Grad rado uključio te čak i financijski potpomogao rad. No, opet ističem gradski azil, odnosno županijski azil nije problem samo Grada Zadra jer ispada kako je Zadar žrtva svih ostalih koji ne žele rješavati ovaj problem. Smatram čak da ne mora svaka županija imati svoj azil, već se nekakvim međužupanijskim dogovorom može izgraditi zajednički. To su samo neke ideje. Ističem, ukoliko bi se problem s AUDIOM oko planiranog zemljišta prema Ražancu uspio riješiti, Grad Zadar je spreman sve svoje radnje oko tog terena prepustiti putem zakonskog natječaja, odnosno ovisno o dogovoru s inicijatorom. Smatram kako se Grad do sada odnosio humano prema životinjama te će to činiti i ubuduće, naglasio je Vrančić.
Kratko se osvrnuo i na rad Udruge za zaštitu životinja Zadar, koja je azil na Žmirićima vodila svih ovih godina.
– Teško je komentirati njihov rad. Cijenim i poštujem svako zalaganje i brigu o napuštenim životinjama što je i bila premisa koja je navela Grad na suradnju s navedenom Udrugom. Smatram da bi se njeni članovi više trebali okrenuti u svom djelovanju edukaciji stanovništva, promoviranju udomljavanja, itd. Očekivao sam od njih više takvih akcija, odnosno jedan konstruktivan doprinos rješenju ovog problema, a ne samo zatrpavanje smještajnih kapaciteta napuštenim životinjama. Na njima ili nekoj drugoj sličnoj udruzi je da animiraju sve ostale koji se nisu do sada uključivali u rješavanje ovog problema te da se konačno riješi naš zajednički problem, dakle problem jednog šireg okruženja, a ne samo grada Zadra. Više puta sam osobno razgovarao s predstavnicima te Udruge koja je uporno tražila samo rješenje od Grada dok su oni prikupljali životinje i van naše županije. Još jednom ističem, sam grad Zadar nema problem s napuštenim životinjama. No, ako svi vide rješenje u gradnji azila i ako se svi ujedine onda će se u tu inicijativu uključiti i Grad Zadar, to je naša želja i opredjeljenje, ali nećemo prihvatiti odgovornost za tuđi problem, onih koji o njegovom rješenju ne žele niti čuti, a niti su dovoljno osviješteni da bi shvatili kako napuštene životinje jesu problem, zaključio je Vrančić dodajući i kako je upoznat s određenim “sumnjivim” radnjama same navedene Udruge, no kako je rekao, špekulacije o malverzacijama sa životinjama ne želi komentirati.
Dakle, na našim političarima i sugrađanima ostaje da razborito razmisle što potpisuju i kome potpisuju jer su se nekako u cijeloj priči, nesretne napuštene životinje još jednom izgubile. DA za zadarski županijski azil, ali po zakonu i drastičnom kontrolom nad onima koji ga budu vodili!