– Tu smo 50 godina, točno pola stoljeća. Uh, kako to leti, puno je uspomena. Mladost, odrastanje djece, njihovo školovanje, odlazak. Tu smo sami sada, a opet sretna sam. Nekako sam i ponosna što starost tu provodim, pa kada pogledam kroz prozor vidim najljepši dio svijeta, naš Zadar, i pod terasom ona – lipotica Kalelarga…
– Mislite, Široka ulica?
– Ne, ne Široka, nego Kalelarga. Jedna i jedina…
Teti Svetki Dubolnić je tek 80 ljeta. U Širokoj ulici provela najveći dio života. Međutim, kaže, nikada je nije niti nazivala drugačije nego- Kalelarga. Naglašava:
– I onda i sada!
[pullquote align=”left”]Nekako sam i ponosna što starost tu provodim, pa kada pogledam kroz prozor vidim najljepši dio svijeta, naš Zadar, i pod terasom ona – lipotica Kalelarga…[/pullquote]U petstotinjak metara dugoj „žili kucavici“ unutar „Donatova metroolisa“ stanuje nekoliko tisuća njegovih žitelja. Kada bi se provela anketa, prema onome što smo mi, na istina malom, kako se to hladno i birokratski kaže, „uzorku““, ustvrdili, barem dvije trećine ispitanika bez ikakvih dvoumljenja zaokružili bi –„za“.
Naravno, za to da se današnja „Široka ulica“ i službeno nazove- „Kalelarga“.
– Uvijek, pa to se podrazumijeva. Dokumenti, mislite na to oko izmjena? Pa, čujte, na što sve danas dajemo novac, to je najmanji problem, ja sam da se ulica zove onako kako sam je zvala otkada znam za sebe i kako ju je zvala cijela moja familija. Nikada ni Omladinska, ni ova, ni ona. Ili kako se već nazivala i naziva, uvjerljiva je Dina Ivić, baš kao i Marino Donat:
– Kalelarga! I točka…
Dragica Ćustić također suvišnim smatra uopće pitanje za koji bi se naziv odlučila.
– Nikada je nisam zvala Široka ulica, a stanujem tu dvadeset i kusur godina.
I Kornelija Marić, nema dvojbi, pa niti Manda Zrilić, Duško Rafanelli i Dean Drezga. Mladi studenti iz Splita, Toni Čizmić i Stipe Sladojević su isto tako- za ime Kalelarga.
[pullquote align=”right”]Na suprotnoj strani ulice imate 4 -5 lokala, tzv. zalogajnica, pečenjarnica, fali samo čevabdžinica. Ne znaš je li tu Dalmacija ili Baščaršija[/pullquote]- Ekipa doma, odma zna di živimo, a da kažemo Široka ulica, mislili bi da se zezamo, haha. Nismo imali pojma da se tako zove naša adresa dok nije krenula ta akcija…
Prof.dr, sc. Janko Belošević, međutim, nije toliko euforičan.
– Ne znam, ne znam. Nekada je ovo stvarno bila i mirna i romantična ulica. Prava mediteranska. Kao iz filmova. Danas je postala prebučna, neuredna i neugledna. Na žalost, grad nije mislio na to kako bi ona sadržajno trebala izgledati, pa je konstantno pravio greške u koracima, koje se sada prelamaju na nama stanarima. Kao primjer, jedan da tako kažem apsurdan primjer, postavljenje je dimnjaka na zgradi, i to za pečenje nekakvih krumpirića. Mi stanari smo se pobunili, u našem ulazu, jer zagađuje zrak. Po čitav dan, osjeća se smrad, ne može se izići na balkon, otvoriti prozor, ništa. Navodno je to sada u proceduri, žalba traje nekoliko mjeseci, nitko nam se ne javlja. Na suprotnoj strani ulice imate 4 -5 lokala, tzv. zalogajnica, pečenjarnica, fali samo čevabdžinica. To se ni u kom slučaju nije smjelo dogoditi. Ne znaš je li tu Dalmacija ili Baščaršija. Plus toga, sada je krenula i apartmanizacija, pa se prerađuje i pregrađuje, bez dozvola, dakle jedna anarhična situacija…, nabraja sveučilišni profesor i ugledni arheolog, koji u centru Zadra živi ravno 56 godina.
– Tu sam u tom stanu zadnja tri desetljeća. I mogu kazati da je sve manje starih stanara. Ne samo da ljudi umiru, što je normalno, nego se mahom iseljavaju, upravo zbog loših uvjeta za život, naročito nama umirovljenicima. Razmišljam otići i sam. No, onemoćao sam, tu mi je mnogo toga nadohvat, i to me zadržava, za sada. Tako da mi je u tome svejedno naziva li se ulica „Široka“ ili „Kalelarga“. Demokratski je prepustiti odluku građanima i stanarima, tvrdi dobitnik županijske nagrade za životno djelo i emeritus Zadarskog sveučilišta.
Na životne probleme stanara u Kalelargi ili ako hoćete –Širokoj ulici, upozorava, kaže godinama, i Gordana Milin, predstavnica stanara u ulazu na broju 1.
– Niti sam, lipi moj, za „Široku ulicu“, niti za „Kalelargu“, ja sam, prijatelju, za to da ona nosi nešto duži naziv, na primijer: „Izvana gladac, iznutra jadac“. Neka se promijeni službeno ime, nemam ništa kontra, ako će to promijenit i život nama stanarima. No, poznavajući naš grad, mislim da to u tom pogledu neće promijeniti baš ništa, naglašava pa u istom tonu nastavlja…
[pullquote align=”left”]Peticiju je potpisalo blizu sedam tisuća građana. Prezadovoljni smo odazivom, hvala svima, ističu ne bez ponosa iz redova inicijatora[/pullquote]- Mi ne možemo doći tu kolima hitne pomoći, ne možemo doći taksijem, kad si bolestan, a za bocu plina iskrcati, moraš ići na policiju ishoditi dozvolu da možeš prići s autom ulazu. Dolje ispod nas je nekadašnje kino Pobjeda, danas je to navodno gradski prostor i ruglo grada. Imamo i lift, u stvari, rupu za lift, budući da dizala nema, nekada prvoga zadarskoga. Tu se sada skupljaju miševi, pantagane, služi kao smetlište i zahod u noćnim satima. Ma…, iskazuje ljutnju Gordana i vodi nas na terasu sa „stražnje strane“ zgrade, koja je terase možda i bila. Na podu metalni i limeni cjevovodi, dovodi, odvodi i otpad, koloplet svega i svačega.
– Ispod nas je ugostiteljski objekt, i u redu, znam da treba raditi, ali da se to nije moglo urediti, očistiti, drugačije posložiti, cijevi su nam zauzele cijeli prostor, tako da to sada izgleda kao rafinerija. Nekada smo se tu znali ljeti družiti, odmarati, tu smo sušili opranu robu, sada se spotičemo po nekakvim gurlama. I žbuka nam se raspada, ubit će nekoga…
U međuvremenu akcija za promjenu naziva „Širokoj ulici“ u „Kalelargu“ ne jenjava.
– Peticiju je potpisalo blizu sedam tisuća građana. Prezadovoljni smo odazivom, hvala svima, ističu ne bez ponosa iz redova inicijatora. Rekordna brojka još će se zasigurno, dodaju, i podebljati kada se popisu s Narodnog trga, na kojem se podrška između 9 i 13 sati može dati i sutra, pridruže „online“ lista, kao i one s Branimira i iz desetak kafića…
Usput, snimljen je i novi, drugi po redu, promidžbeni video uradak projekta „Svi za Kalelargu“, u kojem su ponovno u glavnim ulogama Tamara Šoletić i Boris Marin Poštar.