Preko 3.200 članova, okupila je u točno tjedan dana trajanja na jednom mjestu Facebook grupa „Želim da se Široka ulica jednom zauvijek preimenuje u Kalelarga!“. Inicijativa koja je potiho krenula na popularnoj društvenoj mreži „u tili tren“ se proširila, osim internetskim vezama i „realnim svijetom“ pa je u rekordnom roku postala tema broj 1. Priča i pričica, ćakula i jutarnjih kavica, nadmašivši u „Donatovu metrpolisu“ interesom Praznik rada, Narodni trg, Milanovića i Karamarka skupa, čak i zbivanja uz košarkaški klub s Višnjika.
Podsjetimo da je u utorak na službeni protokol Grada Zadra predan i zahtjev za korištenje javne površine na Narodnom trgu za vremensko razdoblje od 3. do 10. svibnja 2014., kako bi se na tom prostoru mogli prikupiti potpisi koji će, tvrde organizatori, potom biti i službeno predani tamošnjim službama na daljnje postupanje prema uobičajenim pravilima.
Konačni i jedini cilj je, naglašavaju, da prijedlog, koji će se potkrijepiti potpisima građana, dođe na dnevni red Gradskog vijeća, a na kojemu će zastupnici onda, nadaju se pozitivno, odlučiti jesu li za to da se sadašnja Široka ulica preimenuje u Kalelarga.
To i ne bi bilo iznenađenje, osluškujući i čitajući FB komentare ili osvrte na tekstove portala, dade se konstatirati da se nekakvo opće raspoloženje kreće u velikoj mjeri upravo u tom smjeru, pa se može kazati i kako se iz uskih tipkovnica laptopa izrodila prava široka akcija.
Ideja vodilja ili nešto što se kao poveznica provlači kroz cijeli program je bez sumnji knjiga „Ulica starija od grada“, novinara i poznavatelja lokalnih prilika Nedjeljka Jusupa, objavljena 2004. u ediciji Biseri Jadrana Zadar. Baš iz nje donosimo i nekoliko prigodnih citata…
– Jedno je Hyde Park u Londonu, drugo Tulleries u Parizu, treće Kalelarga u Zadru. Razlikuju se u svemu, osim po jednome, služili su i u vrijeme svog nastanka, a i danas služe prolasku, boravku i šetnji građana. U vrijeme potrošačkog društva, interneta i virtualnih komunikacija, čini se da Kalelarga gubi dio svog ekskluziviteta. Nije više jedino, ili s Novom rivom jedno od dva glavna sastajališta i šetališta Zadrana i njihovih gostiju, ali ostaje nedostižan kultni prostor, simbol života i ogledalo burne povijesti i sadašnjosti, svakodnevice grada koji je samo u posljednjih stotinu godina, kako ističe Antun Travirka, više puta mijenjao stanovništvo i bio tako temeljito razoren „da je danas gotovo nemoguće rekonstruirati neke prizore i vedute zabilježene na starim fotografijama, piše autor i nešto dalje promišlja:
– Za gradski puk i uopće u svakodnevnoj uporabi bila je uvijek i samo Kalelarga. Ime datira još iz venecijskih vremena, možda i od ranije, po postojanju je romansko, nije se mijenjalo ni nakon sloma Mletačke Republike, ni za prve austrijske, pa francuske i druge austrijske vlasti. Nakon što je 1920. ugovorom u Rapallu, Zadar dodijeljen Kraljevini Italiji, Talijani su u duhu svog jezika pisali Calle Larga, i tako sve do kraja II. svjetskog rata, kada je romanski toponim kroatiziran na način da se piše i izgovara Kalelarga. Većina Zadrana s kojima sam razgovarao smatra kako Kalelarga treba biti i službeni naziv ulice. Nema više straha da se nekome spočitne kako rabi talijanske nazive za zadarske toponime. Uostalom, pojedini gradski predjeli kao Forum i Belafuža također imaju romanske, odnosno talijanske korijene i to više nikome ne smeta. I dubrovački Stradun potječe od Mlečana. Štoviše, u podrugljivom smislu označava veliku ulicu- „uličetinu“, ali nikome ne pada na pamet da zbog toga mijenja naziv koji je postao zaštitni znak, prepoznatljiv „brand“ Dubrovnika. Tako je i s Kalelargom. Ona ne simbolizira ni Mlečane, ni Veneciju, ni Italiju- simbolizira hrvatski Zadar i sve ono što on predstavlja. Na intimnom, osobnom planu Kalelarga zasigurno budi sjećanje na lijepe trenutke i događaje, mjesto druženja, zabave, ćakule i razonode, na procesije i pučke svečanosti, prve ljubavi…Ako je nekada i bilo razloga za mijenjanje i prevođenje imena glavne ulice u Zadru, ti razlozi su nestali, kaže akademik Ivo Petricoli.
Kalelarga, u prirodi na žalost skoro zamrla, kao da se ne samo uz ekran iznova probudila, a da za to ima i razloga potvrđuju facebook odgovori na upit o prvoj asocijaciji na riječ Kalelarga.
– Bile su predivne ponoćke i šetnja Kalelargom za Badnju večer, danas mladi većinom Božić dočekuju u kafićima. Mi bi od 11 navečer điravali po Kalelargi, u ponoć mi mlađi u Sv. Frane, stariji u Sv Stošiju i Sv Šimu…iza mise opet Kalelargom gore dole pola sata iza nas bi nam dolazili prijatelji iz Arbanasa s ponoćke i onda opet čestitke i šetnja Kalelargom… sreli bi se manje više svi koji smo se družili bez obzira iz kog djela grada dolazili, napominje tako Thomir Franov i pomalo nostalgično na mladost nasrtavlja:
– U proljeće oko Uskrsa bi oko pet izlazili, nismo imali mobitele a rijetko ko i sat. Imali smo ga i imamo ga na trgu, u 6 bi većinom otišli u kino a iza tog opet đirada. Eventualno u bar jedino na kolaće i koktu, i nakon tog sjediti na muzeju ili na Stošiji, nismo imali potrebe se dogovarati za izlaske, nego bi se manje više sreli na Kalelargi ….da padali su pogledi, prve ljubavi pa bi se gurali da budemo što bliže toj osobi, u šetnji Stošiji ili muzeju…, navodi Tihomir i dodaje nezaboravan detalj star blizu tri desetljeća.
– Te 86. osvojili smo prvenstvo u košarci, prije kraja utakmice smo izašli iz omladinskog doma gdje smo je gledali, pusta Kalelarga osim njih 20- tak u caffe Loydu koji su je tamo gledali i onda… onda trokolica s bandirom posrid Kalelarge, pisma i za pola sata cili grad na Kalelargi… otvorili su se kafići, pisma na svakom kantunu, na Kalelargi i Trgu cili grad…
Nesho ZD na drugoj strani među asocijacije na Kalelergu pak nabraja: „dvorište, tete u samoposlugi, prva vožnja biciklom, rolama, skateboardom, đir Kompas, Mimoza, Central“.
– Tu su prijatelji, susjedi, građansko điranje gori-doli, božićni i novogodišnji štandovi, procesije, karnevalske povorke, pirevi koji pjevaju “Kalelargu”, Verunica i klape noću, oleander, susreti i razgovori, smijeh, djeca, obitelji, turisti, oriđinali, redikuli, svećenici, glazba sa Zdenkovog prozora, hrkanje iz svakog trećeg prozora, Giovanina flauta, lastavice u zoru, dobrosusjedski odnosi, solidarnost susjeda u ratu, tabelun u svakom dvorištu, teraca od kuće, kašete s mlikom i jogurtima ispred dućana…
Renata Punjek također naglašava:
– Djetinjstvo, mladost, điranje, druženje, prijatelji, sjedenje na “Stoši”, sklisko kamenje kad bi čistači oprali Kalelargu, a mi idemo u ponoć iz “Bašte”u espadrilama…
Inicijativu je pokrenuo novinar Hrvoje Bajlo, putem Facebooku grupe u prošli četvrtak, 24. travnja. Krenula je i online peticija koju mogu ispuniti svi oni koji neće biti u mogućnosti fizički potpisati peticiju, a inicijativu su podržala i brojna poznata nam lica poput: Tamare Šoletić, Emilije Kokić, Giuseppa Giergije, Arijana Komazeca, Darka Pahlića, Bepa Matešića, Zorana Jelenkovića, nogometaša, košarkaša, glumaca, glazbenika, medijskih djelatnika…
Pokrenuta je i internetska stranica Inicijative Svi za Kalelargu – SviZAKalelargu.com, i to na adresi http://www.svizakalelargu.com na kojoj su dostupni svi podaci kako i na koji način se građani mogu uključiti u akciju koja je uzela maha.
– Inicijativa nije politički motivirana, niti ima bilo kakve veze s politikom, političkim strankama ili nezavisnim listama, ne zaboravljaju istaknuti iz organizacijskog odbora.
OKVIRI UZ TEKST
Inicijativa koja je potiho krenula na popularnoj društvenoj mreži „u tili tren“ se proširila, osim internetskim vezama i „realnim svijetom“ pa je u rekordnom roku postala tema broj 1
Ideja vodilja ili nešto što se kao poveznica provlači kroz cijeli program je bez sumnji knjiga „Ulica starija od grada“, novinara i poznavatelja lokalnih prilika Nedjeljka Jusupa, objavljena 2004. u ediciji Biseri Jadrana Zadar
Pokrenuta je i internetska stranica Svi za Kalelargu – SviZAKalelargu.com, na kojoj su dostupni svi podaci na koji način se građani mogu uključiti u akciju koja je uzela maha