Cestitka_Uskrs

Na današnji dan prije točno četvrt stoljeća: “Riva” i “Rock me” na Narodni trg i Kalelargu izvukli 50 tisuća Zadrana

U ranim prijepodnevnim satima stigli su avionom u Zagreb i odmah u pratnji desetaka novinara i foto-objektiva, krenuli na TV, kako bi dali ekskluzivni TV intervju Saši Zalepuginu u „Sastanku bez dnevnog reda“. Potom su se, bez puno zadržavanja na obali Save, iako u statusu zvijezda, svojim i ne osobito ekskluzivnim automobilima, uputili na Jadran. U rodni Zadar. Tu se, pak, upravo njima u čast, spremala „fešta nad feštama“.

Njihova imena su Emilija, Dado, Zvonimir, Boško i Nenad. U tandemu činili su Grupu Riva, a opisano događanje zbilo se na današnji dan, 7. svibnja, prije točno četvrt stoljeća. Dečki i cura, te su 1989., slavili na tada itekako popularnoj Euroviziji, prvi i jedini ikada iz Hrvatske i nekada zajedničkog prostora ondašnjih šest republika.

Potpisnik ovih redaka bio je u to doba dugokosi momčić nekih posve drugih glazbenih usmjerenja, no sjeća se kako je noć ranije duboko iza ponoći budan i presretan u društvu prijatelja istih muzikoloških poriva, u teškim „martama“ i kožnoj jakni s amblemom AC/DC, gledao izravan prijenos pobjedničkog nastupa nakon rezultata glasovanja.

Tresla sam se od uzbuđenja i od treme, pored ostalog i zbog činjenice što sam odrasla u Švicarskoj. Tamo sam išla u školu. Cijela ta priča o Euroviziji bila je za mene kao odlazak u zabavni park za neko dijete. Otišli smo u Lausannu, s velikim uzbuđenjem. Isprva sam bila zastrašena osjećajem da možda nisam dorasla zadatku. Pitala sam se što ja to europskoj publici uopće mogu ponuditi, osim svoje radosti, punog srca i iskrenosti. Na kraju se ispostavilo da su to bili naši glavni aduti i da se nemam čega bojati, kazala je u razgovoru za Deutsche Welle, Emilija Kokić, pjevačica i pop benda.

Euro natjecanje 20-godišnjoj Emiliji, promijenilo je život, ili umalo promijenilo, pa priča:

Njime sam dobila odskočnu dasku. Pri tome, imajte u vidu da sam se ja s mikrofonom susrela samo godinu dana prije pobjede na Euroviziji. Odlazak u Lausannu i pobjeda su za mene bili ostvarenje sna. Pobjedom na Euroviziji, mi smo dobili ono oko čega se izvođači trude godinama, a to je da postanu prepoznatljivi, prisjetila se i danas aktivna hrvatska pop pjevačica, navodeći kako je sudbinu zadarskog sastava zapečatio rat, usprkos činjenici da su već bile spremne pjesme i na engleskom, čiji je autor bio Per Gesle iz kultnog Rokseta.

Mlađe, izaratne generacije, ne znaju, naravno, ili slabo znaju za „Jugoviziju“, pa i za „Rock me“, kako se zvala pobjednička stvar kontinentalnog pop festivala. Na pitanje DW bi li je, s obzirom na aktualne trendove, prihvatili u novom aranžmanu Emilija Kokić odgovara:

Teško je to reći. Ljudi je znaju takvu kakva jest već 25 godina i bio bi veliki rizik mijenjati je sada. Jer, ukoliko nova verzija ne bude barem pet puta bolja od originala, to postaje vrlo klizav teren. Bolje je na kraju ne mijenjati ništa. Obećavali su mi razni producenti, kako će napraviti obradu ili remiks te pjesme i znate li što se na kraju dogodilo? Svi su odustali

Grupa Riva, Emilija Kokić

Uspjeh Zadrana na eurovizijskom natjecanju dočekan je širom zemlje s neskrivenim oduševljenjem, ali je ipak najbučnije i najveselije, normalno, bilo u njihovu gradu. U tu nedjeljnu večer, pozivu Radio Zadra odazvalo se preko pedeset tisuća Zadrana, koji su na Narodnom trgu i krcatoj Kalelargi dočekali članove sastava.

Bio je to, zapravo, piše tako u to vrijeme iznimno čitani tjednik Studio, „miting pjesme i veselja“, na kojem su se prijatelji glazbe okupili pozdraviti laureate iz Lausanne. A oni, prilično zbunjeni i još više umorni, smogli su snage sa svakim se rukovati i popričati. Emilija Kokić najčešće je komunicirala suzama, nenavikla na estradne uspjehe, navodi list, a evo što je još donio na istim stranicama, tim povodom, netom nakon trijumfa, iz pera Ante Ivkovića:

„Iako je za najveći dio javnosti – kako europske, tako i naše – trijumf Rive u Lausanni bio prvorazredna senzacija, bolji poznavatelji kretanja u zabavnoj glazbi naslućivali su takav scenarij. Takva se mogućnost, uostalom, mogla osjetiti i u tekstovima u prošlom broju Studija, kojima je Riva ispraćena na eurovizijsko natjecanje.

Riva je otpjevala ono što je Europa tražila, a pokazalo se da je ‘Rock me’ upravo po ukusu europske publike. No, nagli uspjeh od nedavno anonimne pop-grupe Riva, nametnuo je njenim članovima i nove obaveze. Dosadašnji amateri na zabavno-glazbenoj sceni zacijelo će se profesionalizirati. Jer, bilo bi teško uskladiti svakodnevni građanski posao s budućim planovima na estradi.

Ipak, prvoga radnog dana, poslije uspjeha u Lausanni, članovi Rive odazvali su se svojim svakodnevnim obavezama – šef grupe, Dalibor Musap, našao se u osnovnoj školi u Sukošanu, gdje predaje glazbenu kulturu, Emilija Kokić na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje studira engleski i njemački jezik, a basist Nenad Nakić u Pekarskom poduzeću Danilo Štampalija.

Jedino su bez obaveza bili gitarist Zvonimir Zrilić, profesor engleskog jezika, jer je nezaposlen, i bubnjar Božo Čolić, kojemu je glazba jedino zanimanje. Poslije uspjeha u Lausanni, stigle su brojne ponude za turneje i snimanje ploča. To najavljuje da će se Riva posve profesionalizirati. Najprije će se odazvati pozivu na turneje po Francuskoj i Belgiji, a potom slijede snimanja za nekoliko producentskih kuća diljem Europe. Članovi Rive svjesni su uspjeha, ali pritom ne zaboravljaju na presudnu ulogu Rajka Dujmića u cijeloj toj priči.

Rajko je mozak i duša svega toga! Da nije njega, ne bismo osvojili Europu, pa ćemo i dalje zajedno raditi, jer smo uvjereni da nas on vodi u uspjeh,   jednoglasno je mišljenje članova sastava. Postoji pjesma koju pjevaju zadarske klape o zadarskoj rivi, kao posvetu jednoj od najljepših obala na Jadranu. Sada Zadrani pjevaju pjesmu o svojoj dragoj Rivi – najljepšoj i najboljoj u Europi“, napisali su novinari Studija.

Isti list, popratio je i ono što se događalo prije, htjeli ili ne htjeli ipak, povijesnog podviga. Tako i ondašnje YU izbor čiji je domaćin bila TV Novi Sad.

Udružili se, izvijestio je tada Studio, Arsen Dedić i Zoran Predin (LP „Svjedoci”), Prljavo kazalište promoviralo je upravo svoj live album “Sve je lako kad si mlad”, a Boris Dvornik proročanski komentirao novu ploču Dvornika juniora: „Dino će me uskoro zasjeniti!“, u zemlju je stigla popularna UK grupa UB 40, a iz Jugoslavije za Berlin, na festival „Prix Futura“, otputovala radio drama “Tajni grad” svestranog Darka Rundeka. Semir Tuce obećao je, piše Yugopapir,  pobjedu Veleža nad Partizanom u utakmici za Kup M. Tita, u Portorožu se iščekivalo finale međunarodnog teniskog turnira „Istarska rivijera“.

Riva - Rock me, naslovnica pločeKakvo je to doba bilo, bez interneta, tableta, aplikacija, mobitela i današnjih modernih čuda, koja su se osamdesetih mogla tek izmaštati u SF filmovima Stevena Spielberga, eventualno se dade iščitati iz dnevnog 1. programa (bila su samo dva, i nije bilo drugih kuća) TV Zagreba. Dakle, u subotu, 6. svibnja 1989.: 7.30.- Jutarnji program, 8.40.- Pregled programa, 8.45.- Vijesti, 8.50.- TV Kalendar, 9.00.- Izbor iz obrazovnog programa, 9.30.- Obrazovni program, 10.30- Vijesti, 10.35.- „Deset malih crnaca“, sovjetski igrani film, repriza, 11.45.- Zabavlja vas grupa Magazin, 12.30.- „Dug put do kuće“, američki igrani film, repriza, 14.35.- Serenada za tamburu, emisija narodne glazbe, 15.05- Sedam TV dana, 15.50.- Dnevnik 1, 16.05.- „Otok crne čarape“, čehoslovački igrani film za djecu, 17.20.- Crtani film, 17.30.- „Gruntovčani“, repriza dramske serije, 18.25.- Srdačno vaši, 19.10.- Vrijeme, 19.15.- Crtani film, 19.27.- Večeras, 19.30.- Dnevnik 2, 20.15.- dalmatinske klape, zabavna emisija, 21.00. – Izbor za pjesmu Eurovizije, 23.30.- Dnevnik 3. I počinak…

Evo i reportaže iz N. Sada:

„Premda naši festivali zabavne glazbe više nisu raskošne smotre lakih nota i glamoura, koji su publiku ostavljali bez daha, doba takvih manifestacija ipak nije nepovratno prošlo.  Dobar dokaz za to bilo je natjecanje za izbor jugoslavenske skladbe za finale Pjesme Eurovizije, održano prošle subote u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, koje je donijelo mnogo uzbuđenja gledateljima i natjecateljima.

Predstavljeno je nekoliko pristojnih pjesama, a bilo je i mnogo šljokica i sjaja da podsjeti na stare dobre festivale. Ishod natjecanja i pobjeda još anonimne, te nedovoljno poznate zadarske grupe Riva, čiji su članovi vrlo uvjerljivo i profesionalno izveli kompoziciju „Rock me“, Rajka Dujmića, za one koji su pratili pokuse nisu bili neočekivani.

Ta kompozicija, uz pjesmu Massima Savića „Plavi anđeo“ (obje su predstavljale TV Zagreb), te pjesme „Voli me opet“, grupe Bg Sound, i „Još jedan poljubac na kraju“, u izvedbi Biljane Krstić i Srđana Marjanovića, prema prognozama prisutnih novinara i muzičara bila je među najvećim favoritima. Autorska ekipa koja je radila na toj pjesmi (osim Rajka Dujmića, kao aranžer i dirigent bio je angažiran Nikica Kalogjera) pritom nije ništa  prepustila slučaju, prilagođavajući je standardu koji već godinama prolazi u Europi, napisavši živahnu kompoziciju poletnog ritma i pjevljivog refrena, dijelom na engleskom jeziku.

Proba je prošla bez problema, koji će se, ipak, pojaviti na večernjem koncertu u trenutku dok je trajao nastup simpatičnog prištinskog tria Rona, koji je sasvim solidno izvodio pjesmu „Fjollat (Pahuljica)“. Na TV-ekranu izgubila se 15 sekundi slika. Izuzetno pouzdana i mobilna tehnika Televizije Novi Sad ovoga je puta zakazala. Kako smo saznali, neočekivani kvar doveo je do ispada cijelog TV-sistema, no to je vrlo brzo otklonjeno.

Mladi su Prištevci, saznavši za taj kvar, to vrlo teško primili, bilo je suza i prijetnji da će napustiti natjecanje. Menedžer grupe Šefćet Hodža uzbuđeno je objašnjavao novinarima da su njegovi puleni oštećeni i da pjesme iz Prištine uvijek moraju biti autsajderi, kao i da iza tog prekida programa, po njegovu mišljenju, „možda ima nešto drugo“. Nesporazum je, ipak, brzo izglađen, i mladi izvođači iz grupe Rona pojavili su se još jednom na pozornici i otpjevali svoju pjesmu, koju su tako bez prekida mogli vidjeti svi TV-gledatelji. Najviše uzbuđenja bilo je, piše tjednik TV Studio, oko finalnog glasanja.

Ispočetka je uvjerljivo vodila pjesma Massima Savića, ali kako je glasanje teklo, neki su dostizali „Plavog anđela“, da bi poslije glasanja žirija TV Zagreb rezultat postao sasvim neizvjestan: „Rock me“ i „Plavi anđeo“ izjednačile su se po broju bodova. Massimo je prilično hladno pratio tok glasanja, no to se ne bi moglo reći za članove njegove ekipe, a kompozitor Zrinko Tutić nije mogao a da ne primijeti kako je njegova pjesma izgubila primat baš poslije glasanja TV Zagreb, objašnjavajući to osobnim razlozima nekih od članova žirija.

Premalo suzdržljivosti pokazali su članovi zadarske grupe kada su, zahvaljujući glasovima žirija TV Titograd u uzbudljivom foto-finišu posljednjeg kruga glasanja, osvojili presudne poene i pobjede. Kada je postalo jasno da su pobijedili članovi Rive, zavladala je velika radost: počelo je razdragano grljenje i ljubljenje, na veliko zadovoljstvo prisutnih fotoreportera i TV-snimatelja.

Mladi Zadrani našli su se potom u središtu pažnje novinara, sijevali su blicevi, smjenjivale se TV-ekipe, zbrzavali blic-intervjui i davale izjave za radio-program. Zajapurena i vidljivo uzbuđena pjevačica Emilija Kokić ponavljala je da joj je dvadeset godina, da studira engleski i njemački, te da je dosad uspijevala pomiriti svoje glazbene obaveze i obaveze na fakultetu.

Dodala je da će to nastojati i ubuduće, premda će ova pobjeda i put u Lausannu, na finale eurovizijskog natjecanja, zahtijevati od nje i od cijele grupe mnogo više profesionalnog angažiranja. Što se tiče predstojećeg nastupa Rive na finalu eurovizijskog natjecanja, koje je zakazano za 6. svibnja, Emilija je rekla:

Na tom ćemo natjecanju dati sve od sebe i nadamo se najboljem.

Od vođe grupe, klavijaturista Davorina Musapa, saznali smo da Riva postoji tri godine i da iza sebe ima nekoliko pobjeda na manjim glazbenim smotrama, a da je pažnju šire publike privukla uspješnim nastupom na prošlogodišnjem zagrebačkom festivalu. Riva ima pripremljen album, na kojem su pjesme Rajka Dujmića, kao i neke vlastite, koji se uskoro treba pojaviti u prodaji. Na pitanje kako je primio pobjedu na finalu, kazao je pak:

Iskreno rečeno, znali smo da imamo dobru pjesmu i računali smo na visok plasman, potajno se nadajući pobjedi, otkrio je Musap“, a 4. ožujka 1989. prenio Borislav Hložan.

Grupa Riva, Emilija KokićEurovizijski festival nije natjecanje alternativnih glazbenika, a nije, ustvrdio je Studio dva mjeseca iza, ni mala amaterska priredba. Pa nastavlja: „Glupo je reći da u medijskom smislu nije značajan, jer najmanje sedamsto milijuna gledatelja sjedi ispred ekrana i prati događaj. Rajko Dujmić shvatio je sve odnose i skladao svježiju i poletniju pjesmu od konkurenata.

Strogo konzervativan i profiliran ukus međunarodnog žirija Dujmić je pogodio – ‘u sridu’. Bravo!  Da će naša predstavnička pjesma biti profesionalno izvedena, spoznao sam, navodi Aleksandar Kostadinov,  prateći luđačko ubitačan pristup u želji da se cijela prezentacija obavi što je moguće bolje. Priznajem da za prve trećine glasanja još nisam ni razmišljao o prvome mjestu, baš kao što mi se nakon odgledanih svih nastupa činilo najprirodnijim da budemo među prvih tri mjesta natjecanja.

Uostalom, smatram da je ‘razoriti’ konkurenciju bilo zadovoljstvo. Koreografski i vizuelno ‘skockanih’ članova Rive bio je pun ekran. Sada, kada smo puni hvale za naše, bio bi red da se osvrnemo na sve što se zbivalo u toku prijenosa iz Lausanne. Natjecanje su vodili bivša misica i sportski novinar-pravnik, koji s natjecanjima za izbore najljepših zacijelo nema ništa. Bili su vrhunski skoncentrirani i nenametljivi.

Ana Oxa i Fausto Leali jednostavno nisu mogli s takvom pjesmom na takvom natjecanju! To je Fausto, čini se, i uvidio, priljubivši se na kraju pjesme uz mnogo višu Anu, kao da traži utjehu, a zna da je – nema u riječima! Inače, Ana je bila iznenađujuće decentno elegantna.

Izrael nam je poslao dječaka nemutiranog i raspjevanog glasa, praćenog s tri tetice, da ga čuvaju i glasovno pomažu. Irska se propisno osramotila s pjesmicom u disko-ritmu i pjevačem koji nije znao kamo da gleda, da bi još bio izljubljen od članice svoga sastava prilikom jednog neobjektivnog ‘uleta’.

Preskočivši Nizozemsku, prisjećam se Turske. Dirigent je gotovo poletio od skakanja i razmahivanja pri dirigiranju šlagerske verzije Orijenta. Belgija se predstavila s Ingeborg u djevičanskoj varijanti. Velika Britanija razočarala je vizualnom katastrofom i za njih preljigavim sentišem. Norveška je imala ljepšu djevičansku verziju (s ružicom). Portugal najružniju vokalnu solisticu i njen šešir, Švedska je bila jedna od simpatičnijih, a Luksemburg najbolju pjesmu – predobru za Euroviziju!

Danska je osvajala revijskim pristupom, Austrija onakva kako se od austro-popa i očekivalo, a Finsku sam zamijenio sa Španjolskom, koja nije ponudila ništa osobito. Francuzi su se odlučili za starmalu maloljetnicu, Cipar kao da je imao prijenos izbora najljepše vjenčanice, a domaćini su bili nezapaženi. Grčka je bila simpatična, a Island najljepši prateći sastav.

I, nakon SR Njemačke, nastupili su jugo-pobjednici! Živi bili, i to smo vidjeli!“…

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...