Donedavni donačelnik, Bruno Bugarija novi je načelnik Općine Bibinje, nakon u nedjelju provedenih prijevremenih izbora. Glasači su birali novog općinskog načelnika, a nakon što je bivši razriješen zbog sudske presude koja je postala pravomoćna. Ipak, zanimljivo je kako je pred sumještane u “izbornu utakmicu” izašao samo jedini jedini kandidat, HDZ-ovac Bugarija, zamjenik prijašnjega načelnika, pa mu je za izbor bio dovoljan i tek jedan jedini glas.
Posve je stoga nekako i razumljivo da je odziv na birališta bio slab – oko 6 posto birača. Pa kad su se još pridodali kiša, sparina…
Bugarija je najavio svoj prvi potez kao načelnika:
– Prije svega, namjeravam staviti poslovnu zonu u potpunu funkciju, to nam je primarna zadaća. Trenutno pet investitora ima građevinske dozvole, to u stvarnosti znači da nam još treba dva kilometra asfalta i onda investitori mogu dobijati uporabnu dozvolu za rad. Tada ćemo tu zaposliti mlade ljude, nezaposlenost nam je rak rana, svaki dan nam ljudi dolaze i traže socijalnu pomoć, mnogi su u teškoj situaciji, mi im moramo ponuditi posao da rade a ne milostinju…, izjavio je kasno sinoć u svom “urbi et orbi” novinarima upravo ustoličeni općinski “poteštat”. U Vijeću ima potporu većinskog HDZ-a.
Prošli načelnik Nino Šimunić povukao se u travnju s dužnosti na kojoj se nalazio dugi niz godina nakon što je iz Ministarstva uprave stigla „depeša“ s naputkom da bi morao dati ostavku poslije pravomoćne presude Vrhovnog suda, iz 18. ožujka. Konkretno, potvrde prvostupanjske odluke Županijskog suda u Splitu iz 2011. kada je tada nepravomoćno bio osuđen na sedam mjeseci zatvora „zbog zlouporabe položaja i ovlasti, kao i krivotvorenja općinskih poslovnih knjiga“.
Istina Vijeće VS-a je kaznu preinačilo, tako što je zatvorsku zamijenilo radom za opće dobro, no to nije promijenilo zakonski nalog da treba dati ostavku na funkciju načelnika. Usprkos stavu i zauzeću njegova odvjetnika Šime Pavlovića, koji je bio suprotnog mišljenja, tj. da se uz kaznu može nesmetano obnašati i dužnost načelnika Bibinja, u Ministarstvu su iskazali ravnodušnost prema izmjeni načina provedbe kazne, i očito su to držali irelevantnim u krajnjem postupku poslije drugostupanjkog sudskog rješenja.