Za dovršetak preoblikovanja NK Zadra u športsko dioničko društvo preostala je još samo formalnost upisa u sudski registar. Međutim, budući da neke radnje na istrazi pranja novca uključenog u preoblikovanje kluba još nisu dovršene, mogu se i naknadno dogoditi promjene.
U cjelini uzevši primjer preoblikovanja NK Zadra zorno pokazuje koliko je sustav trom i koliko jedna državna služba ne zna što radi druga. Naime, još je prije tri godine Povjerenstvo za profesionalne sportske klubove analzirajući elaborat o preoblikovanju NK Zadra, kako smo dobili službenu informaciju iz Minstarstva sporta „uočilo moguće nepravilnosti. O njima je izvijestilo tadašnjeg ministra te je uputilo elaborat odgovarajućim institucijama na nadležno postupanje.“ Međutim to nadležno postupanje se oteglo, a ovih smo dana doznali što je poduzeto kasnije, piše portal MediaPress.
Ispituje se posudba Rena Sinovčića od 17,3 milijuna kuna
– Nakon nedobivanja odgovora, ministar je uputio elaborat na nadležno postupanje Uredu za sprječavanje pranja novca, Poreznoj upravi – Zadar i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, obavještava nas Gordana Zuccon, glasnogovornica ministra Mornara.
Dakle, te tri državne institucije ispituju, između ostalog i to kako su privatne posudbe Rena Sinovčića u visini od 17,3 milijuna kuna mogle postati priznata potraživanja temeljem kojih je on sada postao vlasnikom 36 posto dionica NK Zadra š.d.d. Sada, jasno, više nije „vanjski stručni suradnik“ kao proteklih desetak godina nego predsjednik Nadzornog odbora, dakle konačno službeno najutjecajniji na sve odluke.
Sve ove službe, kako smo se raspitali, i dalje rade na provjeri podataka iz elaborata. Ono što je u javnosti doprlo iz Porezne uprave očito je jedan od dijelova tih radnji na kojima radi Odjel za porezno kaznena djela. U Državnom su odvjetništvu, kao i inače, zakopčani do grla za bilo kakvu informaciju osim one „izvidi su u tijeku“. Stvari oko Sinovčića ispituju splitski i riječki PNUSKOK. A u Uredu za sprječavanje pranja novca su nam dali detaljni pregled zakonskih ovlasti temeljem kojih su oni nadležni za provjeru podataka, ali ne i za davanje informacija. Između ostalog navode kako „informacije i dokumentaciju prikupljenu sukladno Zakonu smije koristiti samo u svrhu sprječavanja i otkrivanja pranja novca“, potom da ured obavještava nadležna tijela „o svim slučajevima sumnje na pranje novca ili financiranja terorizma, odnosno s istima međuinstitucionalno surađuje, pa tako i u konkretnom slučaju, a radi poduzimanja radnji i mjera iz njihove nadležnosti, te radi iniciranja od strane nadležnih tijela postupaka za kazneno djelo pranja novca.“
Elaborat je vlasništvo NK Zadra i on odlučuje kome će ga dati
[pullquote align=”right”]Kako on to sve može?
Naravno da se mora postaviti pitanje kako sve to Sinovčić uspijeva odraditi, imati milijunske dugove i jezditi dalje, a obični smrtnici završavaju u blokadama računa i deložacijama iz stanova. Naprosto u konsultaciji s odvjetnicima uvijek nađe nekakve rupe u zakonu, a igra i na tromost sustava. Dok sustav nešto odradi, on već tri puta promijeni stvari, recimo imovinu prebaci na članove obitelji ili prijatelje. Što bi se reklo godinama vješto pleše na ivici žileta, radi što je zacrtao dok oni u službama strepe od mandata do mandata za svoju poziciju.[/pullquote]Istrage, dakle, traju, službe očito nešto rade ali vrlo sporo, a u međuvremenu su se provodili rokovi o preoblikovanju iz Zakona o sportu. Povjerenstvo Ministarstva sporta nije imalo ovlasti bez nalaza drugih državnih tijela zaustavljati proces preoblikovanja, iako je sumnja izražena. Potpis tadašnjeg doministra financija Lalovca na elaborat o preoblikovanju je s te strane čisto formalne naravi, a ne kao nekakva njegova podrška predviđenom preoblikovanju NK Zadra. Osnova za to pozitivno mišljenje je bilo nalaz revizora, no tko je reviziju obavio nismo uspjeli doznati.
Što se tiče tajnovitosti elaborata, tu ponovno ima svašta. Zanimljivo je, naravno, da je gradonačelnik Kalmeta samo deset dana prije dovršetka preoblikovanja javnosti obećao kako će on osobno iz Ministarstva tražiti da se elaborat dostavi novinarima. Gradske vijećnike nije spominjao, iako su iz redova oporbe to više puta tražili. Apsurd je cijele situacije oko famoznog elaborata da ga u Ministarstvu sporta smatraju vlasništvom NK Zadra kojeg oni ne smiju dati nikome bez suglanosti kluba. I tu se još jednom priča vratila na početak.
Ostalo je dakle nerazjašnjeno kako je klub koji godinama nije plaćao poreze i doprinose državi, nije plaćao komunalnu naknadu i tako stvorio dug od realnih tridesetak milijuna kuna, sada dolazi na pozitivnu nulu s tim što su dugovi pretvoreni u dionice – država je svoje prepustila Gradu koji je još morao doplatiti milijun kuna, priznata su potraživanja Sinovčića, a u pet krugova preoblikovanja temeljni kapital se uspio zaokružiti na 68 milijuna kuna. U biti se opraštaju stari dugovi i sportski klub tjera na poslovanje kao svako drugo trgovačko društvo.
Naravno, ukoliko te institucije sustava koje izgleda i dalje rade neke istražne radnje dođu do dokaza da se u slučaju Sinovčićevih posudbi radilo o pranju novca, trebat će pričekati pravomoćnu sudsku presudu da je to bilo tako. A u međuvremenu će već možda Sinovčić otkupiti onih 40 posto dionica od Grada, dati im za to 70 posto postignute cijene, državi 30 posto, a onda sam naći nekog pravog kupca kakav je riječki Gabriele Volpi. Ili će naprosto, zato što voli nogomet, dalje službeno poslovati s pozitivnom nulom kao što je najavio, a naći će se već neki kanal da se nešto utrži sa strane od prodaje igrača.
Odakle novac za stanove?
U argumentaciji kako je malo društvenog novca dano za NK Zadar, a da je klub unatoč tome dobro poslovao, Sinovčić najčešće spominje kupovinu stanova i automobila za igrače. Na GV Zadra u svibnju rekao je kako je kupljeno 11 stanova, neki dan na osnivanju športskog dioničkog društva reče da je kupljeno 7 stanova i tridesetak automobila. Kolikih stanova po kojoj cijeni, po kojim kriterijima je to podijeljeno i tko je sve to odobrio, ostalo je tajna. Je li to sve Sinovčić dao, kako kaže „iz svog žepa“ je li to onih 17,3 milijuna kuna koje je „posudio“ klubu? Kojim novcem kad su mu druge tvrtke godinama u gubicima? Jesu li na sve te kupovine plaćeni porezi da bi se sad legalno to pretvorilo u vlasničke udjele? Ostalo je bez objašnjenja i kako tako „uspješan klub“ ne uspijeva isplaćivati plaće zaposlenima pa se našao na Lalovčevom stupu srama.
Svi podaci Povjerenstvu
Prema odredbama Zakona o sportu Povjerenstvo za profesionalne sportske klubove, koje imenuje ministar sporta, nadležno je za kontrolu poslovanja klubova. Dakle, osim redovnih poreznih i drugih službi koje kontroliraju rad trgovačkih društava ovo bi trebala biti dodatna redovna kontrola. Kako će to funkcionirati tek ćemo vidjeti.