Đuro Župan: “Zbog čega sivilo određenih političkim manufaktura diktira društveni tempo u kojem ostajemo sa strane?”

Prije točno 24 godine, 15. listopada 1990. godine osnovana je Jedinica za posebne namjene Policijske uprave Zadar, poznatija kao Poskoci. Kao što većina zna bila je to prva postrojba specijalne policije osnovana u RH. Prije Poskoka u Hrvatskoj je postojala samo jedinica za posebne namjene Lučko, nekadašnjeg RSUP-a, pa se Poskoci smatraju začetnicima postrojbi specijalne policije koje su osnivane po tadašnjim policijskim upravama. Jezgru Poskoka činilo je u početku 30 pripadnika koji su završili prvi tečaj za hrvatske redarstvenike. Na početku ožujka 1991. godine od Jedinice za posebne namjene osnovala se Specijalna jedinica policije PU zadarske. Prvi zapovjednik postrojbe bio je Đuro Župan, a tijekom njezina postojanja, dužnost zapovjednika Poskoka obnašali su Svemir Vrsaljko, Nikola Šindija i Anton Dražina.

– Pripadnici specijalne policije su zapravo prvi redarstvenici u RH. To su oni momci iz našeg zaleđa, s otoka, ali i iz samog Zadra koji su imali razvijenu nacionalnu svijest i veliko domoljublje Kao takvi smo otišli na tečaj Prvog redarstvenika u Zagreb i zbog okolnosti u kojima se naš grad, naš prostor i domovina nalazila tadašnje stanje je tražilo da se oformi  jedna bolje opremljena i educirana postrojba te smo se kao takvi u hodu  jednostavno učili i pripremali za zadaće koje su tada bile aktualne, odnosno neophodne. Organzirali smo i pripremali ljude u našim naseljima za ono što će  uslijediti, a to je rat jer smo bili svjesni toga.  Dakle, za vrijeme Domovinskog rata izvršavali smo sve postavljene zadaće, branili grad Zadar, no najviše smo vremena ipak proveli na našem Velebitu, gdje smo proveli četiri ljeta i tri zime. Velebit je svih tih godina bio ratni dom Poskoka. Trebalo je izdržati temeperature od minus 40 do plus 50 stupnjeva celzijusovih. Koliko je to bio zahtjevan teren, svjedoči i činjenica da je izvlačenje ranjenika trajalo i po nekoliko sati. Ne treba biti vojno pismen da se shvati kako je upravo ova naša zadarska ploča jedna od najstrateškijih u vojnom smislu u bivšoj Jugoslaviji, a nama, odnosno za RH Velebit je upravo jedna od najstrateškijih točaka i zato smo otišli gore, čuvali i obranili taj Velebit i sa njega participirali u svim vojno redarstvenim akcijama, istaknuo je Svemir Vrsaljko, jedan od bivših zapovjednika postrojbe.

Na početku svog formiranja članovi postrojbe imali su samo iskustvo služenja vojnog roka iz JNA, završen tečaj Prvi redarstvenik te su s osnovnim sredstvima  odmah izvršavali svoje zadaće prikupljanja obavještajnih podataka i osiguranja važnih objekata. Poskoci su u svojim ratnim djelovanjima izgubili pet članova, Franka Lisicu, Dragana Žunića, Svetu Denonu, Antu Baljaka te Marka Vulića.

– Bila su teška vremena, no teška vremena su i ostala. Jedinica je formirana 1990. godine kao prva jedinica u regiji s konkretnim zadaćama uspostavljanja vojne ravnoteže i mira u novoosnovanoj  Hrvatskoj za koju svi povijesno znamo kako se razvijala i što su mislili neki drugi ljudi i neki drugi narodi u RH. Obični i mali ljudi su se podigli, jer sva vrijednost ovog svijeta leži u običnosti. Nikada ni jednu državu u svijetu nije stvorio nitko već običan mali čovjek. S mjesta s kojeg smo i ovom prigodom krenuli, 30-ak ljudi respektabilno je poslalo poruku kako neće dati ovu zemlju već da će je krojiti po vlastitoj mjeri i da će stvoriti takve predispozicije koje su njima potrebne. Nakon toga smo ušli u niz borbeno vojnih akcija još uvijek nešto slabijeg intenziteta jer su grad i županija još živjeli, događali su se politički razgovori i pregovori o kojima neću i ne želim jer su mnogi od njih rezultirali svim i svačim. I danas plaćamo te račune. Iza toga je došla prva operacija širih razmjera na potezu Vrlika-Velebit, operacija Rašeljka. To je bila kompromitirana akcija jer dokumentaciju akcije su neki od zapovjednika iz Splita izgubili i završila je u rukama Ratka Mladića. Svi znamo kako su završili Drniš, Vrlika, Kruševo i Kijevo, kasnije i Jesenice koji je bio prioritetni pravac proboja neprijateljskih snaga, razbijanje Hrvatske na dva dijela nakon čega je na red došao i Zadar. Za razliku od svih gradova u RH samo Zadar je bio grad koji se mogao napasti iz svih pravaca, kombiniranoom silom. I tu smo mi i ovaj narod odnijeli još jednu pobjedu. O pojedinostima tih pobjeda neću pričati jer povijest nisu bitke koje opjevavamo već su povijest obični mali ljudi koji su te bitke izvojevali, naglasio je Đuro Župan, prvi zapovjednik postrojbe.

U svom nadahnutom govoru pred svojim suborcima, njihovim obiteljima te predstavnicima Grada i Županije još jednom se osvrnuo na težak i nepravedan položaj branitelja u društvu koji su, kako je kazao, poslužili za jednokratnu uporabu političkim elitama.

–  Upravo ti ljudi, specijalci koji su imali volju, duh i moral, vrijednosti koje proizvode rodoljuba. U tim danima obični mali ljudi širokih košulja, velikih kapa i velikog srca  su znali posložiti povijest, obraniti ovaj prostor i dati mu novu dimenziju, a danas stoje na periferiji društva! Zašto danas nemamo ni blizu prostora, ne možemo biti aktivni u ovom društvu na pravi način? Zbog čega neko sivilo proizvedeno u određenim političkim manufakturama koje nam je  već davno odredilo status i pokušalo nas obilježiti kao društveni balast diktira društveni tempo u kojem mi ostajem sa strane? Mislim da je puno nas kojima motiv nisu bili društveni benefiti nego zalog sloboda zemlje, pravo na rad i odgoj obitelji, koji smo stali sa strane, čekali i promatrali što će se učiniti s donešenom slobodom, što će se učiniti s velikim poklonom koji se zove mir. Na žalost mnogi od nas ostali smo sa strane izloženi  raznim društvenim manifestlucima, da ne upotrijebim težu riječ jer ipak je ovo rođendan. Ostali smo društveno neafirmirani jer zaista zašto bi mi nešto tražili ili tu bili jer smo poslužili za jednokratnu upotrebu. Kakvo bi mi to pravo htjeli jer mi smo ipak poluobrazovani, neobrazovani, selektivno obrazovani periferni ljudi i sada je došlo vrijeme za neke druge nove vrijednosti proizvedene u slobodnoj Hrvatskoj koje vidimo na koji način oblikuju nas i kao državu i kao društvo. Nevjerojatno da i dan danas ne možemo sagledati činjenicu da svi oni ljudi koji su znali obraniti tu zemlju, koji su se znali ponašati, koji su znali podnijeti teret nisu ostali u utrci  u ovome društvu. No, mnogi od nas su potražili svoje mjesto u ovom društvu i nismo se dali izgurati sa scene kako bi potvrdili nečija razmišljanja. Na ovakav način govora me inspirirao mali pripadnik naše jedinice, neću mu reći ime, on je ranjen, kćer mu je poginula u minskom polju, sin mu je invalid i godinama traži posao. Tko smo to mi? Takvih ima koliko hoćete, zaključio je svoj nadahnuti govor Župan.