Nedavno je započeo za širu javnost nejasni postupak izrade strateške procjene utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Radi se o zakonom predviđenoj proceduri kojom bi trebali biti utvrđeni kumulativni učinci predloženog plana, među-sektorski utjecaji, učinci velikih razmjera te oni dugotrajni i indirektni. Nakon provedene strateške procjene, otvaraju su vrata za izdavanje dozvola za istraživanje ugljikovodika (nafta, prirodni plin i plinski kondenzat) u Jadranu.
Plan eksploatacije ugljikovodika u Jadranu ima potencijalno značajne negativne utjecaje ne samo na morski okoliš već i na dvije ključne gospodarske djelatnosti kojima je Jadran osnovni resurs – turizam i ribarstvo. Stoga čudi što Plan i program radova na istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na Jadranu koji je predstavljen javnosti radi izrade strateške procjene utjecaja na okoliš ima samo tri stranice.
Da bi javnost upozorili na ovaj za Jadran visoko rizičan plan, iznosimo njegove najvažnije elemente. Okvirnim planom i programom istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu predviđena su 29 istražna polja ukupne površine 36.822 km2, koja bi bila predmet javnog nadmetanja. Pošto je ukupna površina hrvatskog dijela Jadrana 40.984 km2 (Hrvatski Jadran i novi teritorijalni ustroj, Riđanović i Bićanić, 1993, str. 91), istraživanje i eksploatacija predviđeni su na 90% površine naše strane Jadrana. Istražna područja planiraju se na samo 6 km udaljenosti od otoka i 10 km od obale. Broj bušotina i platformi koje se istovremeno mogu aktivirati nije preciziran. S obzirom da jedan istražni prostor ima između 1020 i 1635 km2, a dozvola za istraživanje može se u teoriji dodijeliti za svih 29 planiranih istražnih polja, u svakom se istražnom polju može dogoditi više bušotina, a dopuštena udaljenost platformi od obale garantira vidljivost s terasa i plaža.
Uredbom o naknadi za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika iz ožujka 2014. utvrđeno je da će se «investitoru kojem je izdana dozvola za istraživanje u slučaju proglašenja komercijalnog otkrića bez provođenja bilo kakvih daljnjih postupaka, temeljem dodatka ugovora dodijeliti koncesija za eksploataciju».
Prema istraživanju provedenom u Italiji (»Milioni di regali», World Wildlife Fund Italia, 2012. http://www.wwf.it/news/pubblicazioni/?1120/Milioni-di-regali—Italia-Fa…), istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Italiji kompanijama interesantna je isključivo zbog toga što su te aktivnosti oslobođene plaćanja poreza i snažno subvencionirane. U dosjeu “Milijuni poklona”, Italija je opisana kao “Divlji Zapad za bušotine” odnosno “Raj za naftaše” – u sukobu s ostalim gospodarskim aktivnostima poput ribarstva i turizma. Protiv takve politike u Italiji ustaju i jedinice lokalne uprave i građani koji žele zaštititi svoj teritorij, krajobraz i biološku raznolikost, koji su temeljni čimbenici bogatstva nacije. U Pescari je protiv izgradnje platforme Ombrina Mare 13. travnja 2013. prosvjedovalo 30 tisuća ljudi, a snažnih je mobilizacija bilo u cijeloj Regiji Puglia i Sicilijanskom kanalu (područje na kojem su se udružile organizacije ribara protiv odluke Vlade o davanju koncesija za istraživanje ugljkovodika na tom području) tijekom 2100. i 2012. godine.