Samo Hrvatska u minusu: Istra i Kvarner podbacili, Dalmacija osvjetlala obraz!

Sada kad je podvučena crta pod turističku sezonu, koja još traje samo u najtraženijim turističkim gradovima poput Dubrovnika, Splita i Opatije, jasno je da je ono što ju je ove godine dominantno obilježilo bila famozna – srpanjska rupa. Čak i oni koji se nikada do sada nisu bavili turizmom, a to ne namjeravaju ni u budućnosti, nakon ovogodišnje turističke sezone saznali su za taj turistički pojam, kojim u svakodnevnom komuniciranju barataju prodavačice na tržnicama, dokoni penzioneri na šentadama, zaposleni i nezaposleni, domaćice i pjevači...

Jer, svima njima je, eto, ta čudna rupa o kojoj svi govore donijela podbačaje u zaradi, pa su zbog nje valjda bakice na pazaru prodavale manje blitve i suhih smokava, naše lakoglazbene zvijezde utržile su niže honorare za ljetne terevenke, domaćice koje su preko noći postale iznajmljivačice u obiteljskom smještaju imale su u srpnju praznije postelje nego što su planirale... Ali, ne svugdje na Jadranu i nikako podjednako.

Blagonaklona statistika

Razotkrivena je tako dobro čuvana javna tajna našeg turizma stara barem 40 godina, još iz vremena kad su socijalistički hotelijeri kukali o “julskoj rupi” koju nikad i ničim nisu uspijevali zakrpiti. A tako je, evo, ostalo do dana današnjeg, samo što su kišne okolnosti mokrog srpnja potencirale tu priču ove godine do mjere u kojoj se ona više nije mogla zataškavati ni prešućivati. Pa je tako čak i turizmu uvijek blagonaklona statistika pokazala da su u srpnju ove godine najjači igrači u našem turizmu, Istra i Kvarner, bilježili najveće podbačaje, koji se više nisu mogli opravdati samo nedostatkom sunca, na koje se ne može utjecati. Postalo je više nego jasno da je tu netko nešto poslovno promašio.

Turistički radnici, a osobito čelnici tog sektora, proteklih su se mjeseci trudili na sve načine uvjeriti hrvatsku javnost kako podbačaji turističkog prometa u srpnju nipošto nisu posljedica nekih pogrešnih odluka, loših promišljanja, krive cjenovne politike ili, nedajbože, neusklađivanja poslovanja s traženjima tržišta. Objašnjavali su to manjkom sunca, viškom kiše, čestim vjetrom, lošim rasporedom školskih praznika u Europi i sličnim banalnostima, namećući time sumnju da našim turizmom, dakle, upravlja viša sila, a ne ozbiljni profesionalci.

Jer, svega nabrojenog bilo je i u drugim europskim turističkim zemljama, koje, međutim, imaju ravnomjerno raspoređen turistički promet od travnja do kraja listopada, za razliku od naglašene sezonalnosti turizma Hrvatske koja se svodi na srpanj i kolovoz. U ta dva mjeseca ostvari se čak 60 posto svih godišnjih noćenja u Hrvatskoj, pa kada u takvom srpnju o kojemu ovisi cijela sezona nastane još i “rupa”, problem je nenadoknadiv. Razdoblje od druge polovine lipnja do polovine srpnja postalo je za hrvatski turizam nerealizirani potencijal polupraznih postelja za koji nikako da se nađe rješenje, a u svojem najgorem obliku obilježilo je turističku 2014. na sjevernom Jadranu.

No, kako se s tim problemima nosi naša konkurencija, kako krpi te rupe ako ih ima i u čemu je to njihova prednost u odnosu na nas kod potencijalnih gostiju, pokazalo je istraživanje koje je provela Hrvatska turistička zajednica, a na temu analize stagnacije turističkog prometa u lipnju i srpnju na Jadranu. Iz njega je potpuno jasno kako Španjolska, Italija, Turska, pa i Grčka te probleme rješavaju jednostavnije, jer ih turisti doživljavaju kao zemlje cjelovitije ponude od Hrvatske.

Hrvatska je, pokazuju analize tisuća ispitanih Europljana, primarno percipirana kao destinacija s lijepom prirodom, a sve ostalo je gotovo nepoznato. Time smo najsličniji Grčkoj, dok su Turska, Italija i Španjolska uspjele vlastiti imidž diferencirati od isključivog argumenta lijepe prirode. Zato turisti ponudu tih zemalja traže i izvan ljetnih mjeseci i neovisno o meteorološkim okolnostima, jer im je jasno da im tamo može biti zanimljivo i u drugim dijelovima godine.

Špica kao hladan tuš

Hrvatsku, pak, dominantno obilježava imidž “sunca i mora” kao primarnog razloga dolaska na odmor, jer nas zbog toga bira čak 68 posto naših gostiju, koliko i Grčku i Tursku. Za Španjolsku se tek svaki drugi gost odlučuje radi kupanja i sunčanja, a Italiju za mjesto odmora zbog sunca i mora bira tek svaki treći njihov gost. Slično kao nas Europljani doživljavaju i Grčku, dok ih u Italiji zanimaju gastronomija i šoping, u Tursku odlaze zbog dobrog odnosa cijene i kvalitete, u Španjolsku ih privlače odlični hoteli…
Mi im poruku o tome što mogu raditi u Hrvatskoj po kiši nismo poslali, pa zato na naš udarni turistički mjesec srpanj još uvijek dominantno utječu vremenske (ne)prilike, za razliku od konkurenata. Jer, što raditi u zemlji sunca i mora, a bez – sunca, pitaju se valjda europski gosti kada pogledaju vremensku prognozu prije putovanja na Jadran.

Koliko potencijalni turisti nemaju jasnu predodžbu o Hrvatskoj kao vrijednoj turističkoj zemlji dobre usluge, najbolje pokazuje podatak da su za iste usluge “sunca i mora” gosti iz Europe spremni potrošiti puno više u Turskoj i Grčkoj nego kod nas! Tako su za sunčanje i kupanje u Turskoj spremni platiti 1775 eura, za isti odmor u Grčkoj čak 1800 eura, dok za hrvatski Jadran žele izdvojiti samo 1338 eura. U tako planiranom budžetu, cijene koje ih dočekaju kod nas u srpnju, koji je prije više desetljeća zajedno s kolovozom proglašen “špicom” sezone, za njih su hladan tuš. Jer, drugdje u tom terminu mogu naći puno jeftinije odmore.

– Činjenica je da su cijene kod nas na početku srpnja puno više nego na konkurentskome Mediteranu, jer kod nas vlada logika po kojoj je normalno biti skup u srpnju! A već godinama je očito da se špica sezone pomiče, tako da više ne počinje u prvoj polovini srpnja, nego tek od njegove druge polovine pa do polovine rujna. Kvalitetni hoteli i dobra usluga, čak i ako su skuplji, nemaju problema s punjenjem početkom srpnja, ali cijena mora pratiti tržište, a to često nije slučaj – kaže direktor makarskoga hotela “Park” Marko Luketina.

Kažnjavanje gostiju

Većina hotela na Jadranu, naime, s prvim danom srpnja podiže cijene smještaja, u stopu ih prate iznajmljivači u domaćinstvima, pa čak i ugostitelji, koji kreiraju više cijene u srpnju i kolovozu. Kad ih tako skupe nitko ne želi, počinju velika sniženja. Događa se tako da gost koji je još u ožujku platio svoj odmor biva kažnjen višom cijenom, jer uvijek prođe bolje onaj tko kupuje u posljednji trenutak na rasprodaji koja snižava cijenu i za 20 posto. I tako to traje već godinama na kraju lipnja, kad se menadžeri naših hotelskih kuća suoče s praznim posteljama u prvoj polovini srpnja.

No, sve je dobro dok sunce sja i utakmica s last-minute prodajom traje. Ali, kada kao ove godine pljusne kiša koja ne prestaje, more se ohladi, grijanih bazena i dobrih hotela na Jadranu je nedovoljno, neorganizirani privatni iznajmljivači nisu u stanju poslati jasnu tržišnu poruku što nude, a sve skupa je još i skuplje nego drugdje na Mediteranu, potencijalni gosti počinju se okretati nekim drugim obalama. I eto nama rupe! Famozne, opjevane srpanjske rupe, koje druge zemlje Mediterana nemaju.

No, iako se o njoj govorilo i pisalo kao o “općoj opasnosti” koja je podjednako dotaknula sve na Jadranu, stvari su na terenu izgledale ipak bitno drugačije. Umjesto podijeljene odgovornosti za podbačaj srpnja na sva turistička područja, kako je to javno proklamirano, ipak je razlika u (ne)uspješnosti bila više nego vidljiva. Tako je srpanjska rupa najdublje iskopana proteklog ljeta u Istri i na Kvarneru, koji zajedno čine oko polovinu hrvatskog turističkog prometa (48 posto), dok su sve ostale turističke regije (s iznimkom Šibensko-kninske županije) bilježile pozitivne rezultate.
Samo te dvije turističke regije zabilježile su značajan pad turističkog prometa pa se to pokušalo objasniti rasporedom praznika, kasnim početkom ljetnih školskih praznika u Njemačkoj i vjerskim praznicima u drugoj polovini lipnja.

No, istodobno su u istim tim okolnostima, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska, Zadarska, Ličko-senjska županija i Grad Zagreb bilježili dvoznamenkast rast dolazaka i po turističkom prometu srpanjska ih rupa nije ni dotaknula. Osim što su u tom mjesecu svima nedostajali Nijemci, a manjim dijelom Francuzi i Česi, u Splitsko-dalmatinskoj županiji u srpnju 2014. zabilježen je najveći rast s tržišta Velike Britanije (32 posto više dolazaka i 34 posto više noćenja), baš kao i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je uz Britance zabilježen i veliki porast dolazaka Skandinavaca, Talijana, Mađara...

Radikalne promjene

Tek nešto malo manji rast prometa imale su u tom navodno spornome mjesecu Zadarska i Ličko-senjska županija te Grad Zagreb, pa zapravo valja jasno reći da je srpanjska rupa 2014. godine, koja je obilježila cijelu sezonu, ipak bila problem sjevernih hrvatskih turističkih regija. Štoviše, ukupni državni pad dolazaka turista od 0,4 posto i pad broja noćenja za dva posto u srpnju ove godine zapravo je značajno ublažen velikim rastom prometa Dalmacije i Zagreba, koji su “posušili” istarsko-kvarnerske rupe.

I to valja jasno kazati, jer proteklih se mjeseci puno toga relativizira kako bi se odgovornost za srpanjske podbačaje podijelila među svim regijama, pa se svima poručuje kako moraju radikalno mijenjati strategiju promocije, baš kao da su svi u srpnju 2014. gađali – u ništa. A nisu, jer turistička je Dalmacija i u tim rupama osvjetlala obraz zemlje.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...