Nakon što je osmu godinu zaredom “Sevdah u Lisinskom” do posljednjeg mjesta rasprodao zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog, ovaj koncertni program lijepih bosanskih sevdalinki krenuo je na mini-turneju koja je obuhvatila i Zadar pod nazivom “Večer sevdaha u Zadru.”.
Na zadarskom koncertu u Arsenalu zvijezde je predvodila upravo Hanka Paldum, poznatija kao kraljica sevdaha. Uz Hanku su u pratnji ansambla Dinka Mujanovića nastupili Sejo Pitić i Reuf Feković, te mladi pjevači sevdaha Azra Husarkić, Zanin Berbić i Ibro Bublin. Producent i inicijator koncerta “Sevdah u Lisinskom” Tomislav Kašljević u Zadru očekivao je pun Arsenal, jer je ovaj program doista kroz godine već dokazao svoju vrhunsku umjetničku kvalitetu, i tu nije pogriješio. Zadarska publika, mahom u zrelijim godinama tražila je kartu više za ovaj veliki projekt.
Sevdalinke, odnosno bosanske gradske ljubavne pjesme koje su se našle na repertoaru dobro su poznate publici širom Hrvatske, a kako smo vidjeli i u Zadru, a pjesme Emina, Žute dunje, Tebi majko misli lete, Moj dilbere, Jutros mi je ruža procvjetala samo su neke od njih, koje su naši sugrađani i njihovi gosti imali prigodu čuti.
Bosanskohercegovačka pjevačica koja se smatra jednim od najvećih njegovatelja sevdalinki, Hanka Paldum, prve afinitete prema muzici pokazala je još u rodnom Čajniču.
– Pred moj polazak u srednju školu, po želji mojih roditelja preselili smo se u Sarajevo, što je za mene bio veoma tužan period, ali sam se ubrzo navikla na novu sredinu. Najveća podrška u životu i na početku karijere bio mi je brat Smail, a kasnije i brat Mustafa koji me pristao pratiti na putovanjima. Počela sam pjevati, ali i glumiti u tom društvu. Moja energija i istrajnost u stavovima, kao i želja da se bavim glazbom, doprinijeli su da se odlično snađem na nastupima. Nitko posebno nije utjecao na mene u glazbenom smislu. Jednostavno sam osjećala i pored svih nastojanja mojih roditelja i mog starijeg brata koji su mi strašno branili baviti se pjesmom odnosno glazbom jer su smatrali da je to degradirajuuće i da je to nešto čim su se mahom bavile osobe slobodnog morala. Nikada nisu dozvolili niti da pomislim da bih se mogla baviti ovim poslom. No, ja sam se boreći uspjela izboriti za sebe i dokazati svojim roditeljima i svima ostalima kako i ovaj posao može biti kao i svi drugi, iako u njega treba uložiti mnogo više napora i odricanja, odnosno, mnogo ljubavi i emocije morate iz sebe iznjedriti kako biste uspjeli napraviti taj kontakt s ljudima, da im se dokažete i nametnete, da ih uvjerite da to što radite radite iskreno, da steknu povjerenje u vas. Tada je krenuo napredak korak po korak, nadgradnja u kojoj ne smijete ispustiti niti jedan segment jer će vas prije ili kasnije taj propust stići i maknuti s te pozicije za koju ste se borili. Ukratko, to je jednostavno jedan talent, ljubav, napor, upornost i puno samodricanja, opisala je Hanka život glazbenice.
Iako je nismo dugo godina prigodu vidjeti i slušati u Zadru Hanka se sjeća svojih zadarskih nastupa prije rata.
– Sjećam se lijepih vremena prije rata kada sam ovdje održavala velike koncerte. Tada su u čast mog dolaska ispaljivati plotune s brodova. Sigurna sam da je narod ovdje jako volio moje pjesme s obzirom da sam se ja uvijek oslanjala na tradicionalnu glazbu, jednu melodiju koja ne iritira nikoga već ljude dovodi u jedno posebno stanje opuštanja, u stanje kada razmjenjujemo tu jednu pozitivnu energiju, blaženost, ljepotu duša, tako da se uvijek rado prisjetim tih divnih vremena. Na žalost, došao je rat i tada se neko vrijeme prekinuo naš uzajamni kontakt. No, koncert u Zadru je jednako uspješan kao što su bili oni prije njega u Dubrovniku i Zagrebu, kada se dogodila ta divna razmjena tih lijepih energija, toplih ljudskih i plemenitih, kazala je Hanka.
Ističe kako je glazbu uvijek smatrala dijelom sebe te nikada nije obraćala posebnu pažnju na karijeru niti se, kako kaže, opterećivala poslovnim uspjesima. Mnogi sevdalinku miješaju s folk glazbom što je posebno žalosti.
– Sramota je da naš narod s ovih prostora ne zna uvidjeti razliku između sevdalinke, prave lijepe ljubavne pjesme i turbo-folka. Tu je ogromna razlika. Folk glazba ulazi u uho, narod je lako prihvati, a sve što narod prihvati i lijepo je za uho, to je folk. Imamo razliku između turbo-folka i sevdalinke kao što imamo razliku između rock i pop glazbe. To su kategorije koje su poprilično odvojene, istaknula je Hanka.
Emotivna interpretacija bosanskih sevdalinki najbolje joj leži te je mnogi s pravom nazivaju “kraljicom sevdaha”. Naime, upravo je na narodnim ljubavnim pjesmama izgradila uspješnu 38-godišnju karijeru.
– Radim ono što volim i biram poslove koji mi se sviđaju. I radim zapravo ono u čemu ja uživam. Ono što smatram da će me opteretiti i da će mi biti nekakav poseban napor u mom životu i karijeri, ja ne prihvaćam. Ne osjećam se nikakvom kraljicom kakvom me prozivaju, već sasvim jednom normalnom ženom kojoj je dragi Bog podario talent i ta sevdalinka, ta lijepa ljubavna glazba meni oduvijek teče kroz vene, od kada znam za sebe. Tu titulu su mi nadjenuli u Zagrebu 1996. godine kada sam održala prvi koncert poslije rata u Lisinskom, kada je Miljenko Jergović napisao veliki članak pod naslovom “Kraljica sevdaha ponovno u hrvatskom hramu kulture” i to je od tada tako ostalo. Naravno, kao što bi i svakoj ženi i meni to godi, ali me ne zanosi jer sam svjesna da pored mene ima još sjajnih glazbenika koji izvode sevdalinke, svi su posebni, svi nosimo i dajemo nešto svojje u izvedbi. Veličina i kvaliteta nekog pjevača ovisi o njegovoj osobnosti. U sevdalinki osjećamo kako je ona dobar način komunikacije s narodom, odnosno publikom. Naime, publika vam je kao malo dijete. Djecu ne možete prevariti, a tako niti publiku. Kada se s djecom igrate vi im se morate približiti s nekom pričom, tako i sa sevdalinkom koju morate tako doživjeti i tako je prenijeti na slušatelja da shvati što vi želite reći s njom. Sevdalinka je lijepa priča koja ima svoju osnovu, poruku i nešto što jednostavno ljude i opominje, educira, dovodi ih u jedno stanje posebnog raspoloženja, tuge ili radosti, ovisno o tekstu i interpretaciji, kaže Hanka.
Smatra kako je za uspjeh kod publike važno prenijeti emocije u pjesmama koje se izvode, a koje na slušatelje ostavljaju jako snažne dojmove čime se zapravo stvara idealna atmosfera za razmjenu pozitivnih vibracija između izvođača i publike.
– Ispoljavanje emocija na pozornici izvođača mnogo troši, ali to se i vraća. Vi kada dajete onda i dobivate. Tko je bogatiji? Onaj koji daje ili onaj koji uzima? Bogatiji je onaj koji daje. Jer onome koji daje to mu se vraća na načine kojih niste ni svjesni. Ako radite na ssebi, ako trošite sebe, na bilo kojem polju, vjerujte sve vam se to vrati čak i višestruko. Ta ljubav i emocija koju ja dajem to ljudi osjete, povjeruju i odmah vraćaju vama u ogromnim količinama. Uslijed kontakta dođe do nekog velikog pražnjenja, a s druge strane ste strašno ispunjeni, jer su ljudi sretni, tužni, nasmijani, uplakani jer se sve to promiješa u jednom momentu što i je bit ove nekakve misije, ovoga što vas ispunjava i što vam onda daje i dodatnu energiju i usrećuje vas te daje snagu za nove pohode, nova osvajanja, naglasila je Hanka.
Istaknula je činjenicu, s obzirom da u Zadru nije imala solistički koncert, kako joj je za koncert u Arsenalu bilo teško izabrati nekoliko pjesama od toliko divnih koje publika voli.
– Krenem uvijek tako neposredno s nekom pjesmom za koju sam sigurna da je svi znaju i da će u tom trenutku pobuditi emocije. Čak osluškujem iz publike što ljudi žele i ja im to odmah otpjevam i tako se stvori jedna divna večer, lijepa atmosfera i ugodno druženje. Nikada zapravo ne znam što ću pjevati, jer pored divnih sevdalinki postoji i toliko divnih mojih pjesama koje narod voli, kao što su “Zelene oči”, “Crne kose”, “Ja te pjesmom zovem”, itd., kaže Hanka.
Ne radi više punim tempom, ali se , kaže, trudi sevdalinku iznijeti na pravi način.Tako najavljuje već novi koncert u travnju u Zagrebu u dvorani Vatroslava Lisinskog.
– Nikada se nisam pitala hoću li ja postati pjevačica, samo sam imala veliku želju. Tako da imam želju i dugo pjevati. Dok budem zdrava, poletna i raspoložena do tada ću trajati i do tada ću i pjevati. Pjesma nikoga nije povrijedila, nikome nije zlo učinila već je donosila samo radost, a ja želim donositi radost još dugo, zaključila je Hanka za svog posjeta Zadru.