Na konferenciji za novinare u zadarskom Arsenalu najavljen je program proslave 23. obljetnice 72. bojne Vojne policije. Konferenciji su nazočili Josip Adžić, predsjednik Udruge veterana vojne policije sudionika Domovinskog rata Zadarske županije, Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge veterana vojne policije Split, Mihael Budimir, ratni zapovjednik 72. bojne Vojne policije te Božidar Longin, dožupan Zadarske županije.
23. obljetnica 72. bojne Vojne policije svečano će se obilježiti prigodnim programom 13. prosinca 2014. godine. Program proslave započet će u 9.15 sati odavanjem počasti poginulim braniteljima polaganjem vijenaca pred Središnjim križem na Gradskom groblju Zadar, nakon čega će prigodnu svetu misu s početkom u 10.30 sati u katedrali sv. Stošije predvoditi nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić.
Nakon svete mise za sve uzvanike i pripadnike 72. bojne Vojne policije održat će se u 12 sati Svečana akademija te prigodni domjenak u zadarskom Arsenalu.
Na proslavi 23. obljetnice 72. bojne Vojne policije očekuje se preko 450 uzvanika, među kojima zvučna i manje zvučna imena predstavnika lokalne i regionalne samouprave, pripadnika i prijatelja 72. bojne Vojne policije. Prošle godine u Splitu, na obilježavanju 22. obljetnice 72 bojne Vojne policije nazočio je i general Ante Gotovina, koji je tada izjavio:
– S pijetetom se treba sjećati onih koji su iz sastava 72. bojne vojne policije dali svoje živote, njihovih obitelji koje su s nama, naših pripadnika koji nose trajni biljeg Domovinskog rata. 72. bojna Vojne policije bila je čuvar reda i stege u zoni odgovornosti iz vojnog područja i ona je tu zadaću obavila apsolutno časno i stopostotno. Svi su njezini pripadnici bili u borbenim postrojbama, bili su ratnici, to im je dalo dodatan autoritet među ostalim pripadnicima vojske na koje su morali paziti, kazao je tada general Gotovina pod čijim se zapovjedništvom bojna borila u Domovinskom ratu u zoni odgovornosti 4. gardijske brigade od Karlobaga do Dubrovnika.
Riječ je o jednoj od najelitnijih postrojbi na južnom bojištu, osnovanoj 13. prosinca 1991. godine u Splitu. Kroz 72. postrojbu vojne policije prošlo je 2500 pripadnika. Tijekom godina postojanja i djelovanja ove postrojbe u Domovinskom ratu, obnašajući vojnopolicijske i borbene zadaće na oltar domovine, živote je položilo 12 pripadnika 72. bVP-a. Postrojba je osnovana iz Samostalne satnije Vojne policije Četvrte brigade prošla sva dalmatinska bojišta, ali i ona u BiH.
Prva postrojba Vojne policije, koja je djelovala u zoni odgovornosti 72. bojne bio je vod Vojne policije osnovan pri 4. gardijskoj brigadi u Novigradu, a tijekom vođenja oružanih borbi u mjestu Kruševo. Postrojba je osnovana po zapovijedi zapovjednika 4. gardijske brigade pukovnika Ive Jelića 4. kolovoza 1991.
Navedeni vod Vojne policije tijekom vremena razvio se u satniju opće Vojne policije, u čijem sastavu su se većinom nalazili pripadnici 4. gardijske brigade sa zapovjednikom Ivanom Maretićem. Potom su ustrojene postrojbe Vojne policije na područjima gradova Zadra, Šibenika, Sinja i Dubrovnika. One su bile organizirane kao samostalne postrojbe ili kao vodovi Vojne policije u sastavu pričuvnih pješačkih brigada. U to vrijeme cijela je hrvatska slušala veličanstveni eho šibenskog usklika “oba su pala, obadva“.
Obilaskom bojišnice u tadašnjoj operativnoj zoni Split načelnik Uprave VP-a pukovnik Mate Laušić predlaže objedinjavanje većeg broja postrojbi Vojne policije u jednu postrojbu. Sukladno tome, po zapovijedi ministra obrane od 13. prosinca 1991. ustrojava se 72. bataljun VP-a, a u njegov sastav ulaze: satnija VP-a pri 4. “A“ brigadi, vodovi VP-a iz 126. brigade Sinj, 113. brigade Šibenik, 134. brigade Biograd, 112. brigade Zadar, 116. brigade Metković, 163. brigade Dubrovnik, 115. brigade Imotski i Makarska te desetine VP-a iz samostalnih bataljuna Hrvatske vojske Starigrad, Škabrnja, Pag, Maslenica, gradskog bataljuna Zadar i otočnog samostalnog bataljuna. Za prvog vršitelja dužnosti zapovjedinka postavljen je bojnik Žarko Tole.
Do kraja 1991. stvorena je jedinstvena organizacijska cjelina koja u zoni 6. operativne zone Split izvršava sve vojnopolicijske zadaće te borbene zadaće u obrani gradova Zadra, Šibenika, Sinja i Dubrovnika. Dužnost zapovjednika postrojbe preuzima Zdravko Galić.
Početkom 1992. planski i temeljitije pristupa se ustroju pričuvnog sastava ratne postrojbe 72. bojne VP-a. U isto vrijeme uspostavlja se čvršća veza između vodova Vojne policije pri brigadama sa zapovjedništvom i ostalim organizacijskim cijelinama 72. bojne VP-a. Težište u izvršavanju zadaća bilo je usmjereno na prostore Zadra, Šibenika, Sinja, Dubrovnika, Unešića i Metkovića. Od rujna 1992. zapovjednik postrojbe je Mihael Budimir.
Aktiviranjem Južnog bojišta težište u radu 72. bojne VP-a premješta se na dubrovačko područje. Snage 72. bVP-a ojačavaju se s pripadnicima i sredstvima 66. bVP-a i u stalnoj su spremnosti za borbena djelovanja. Istovremeno se izvršavaju vojnopolicijske zadaće. U tom radoblju postrojba je bila angažirana na dvije borbene zadaće i to u sastavu združene satnije Vojne policije na prostoru zaleđa Dubrovnika te prilikom završnih operacija na Južnom bojištu i oslobađanja grada Cavtata.
Koncem 1992. te početkom 1993. postrojba se priprema za pojačano izvršavanje zadaća na zadarskom području, sukladno težišnom pravcu djelovanja Zbornog područja Split te u oslobađanju Masleničkog mosta i ukupnog zaleđa grada Zadra.
Iz navedenog razdoblja, a poradi velike koncentracije postojbi HV-a na istom području, zbog njegove specifičnosti, pamtimo najintenzivnije angažmane Vojne policije na temeljnim zadaćama. Postrojba je bila angažirana u borbrnom dijelu operacije u dvije borbene skupine koje su napadale na pravcima Suhovare – Baštica – Drače i Rovanjska – Maslenički most – Jasenice. Sastavu druge borbene skupine koja je djelovala zajedno sa snagama 112. brigade HV-a, prvi puta borbeno je djelovao i Antiteroristički vod 72. bVP-a. Nakon operacije “Maslenica“ 72. bVP-a u borbeno je djelovala u mjestu Dragšići, u šibenskom zaleđu i u obrani Škabrnje.
Sredinom 1993. intenzivira se obuka pripadnika postrojbe s težištem na protuoklopnom bojevom djelovanju, a također i temeljitijem upoznavanju svih vrsta protupješačkih mina.
Tijekom druge polovice 1993. zajedno s ostalim postrojbama vojne policije, pripadnici 72. bVP-a angažirani su na borbenim zadaćama u Sektoru jug. Godinu 1993. karakterizira i činjenica da je u navedenom razdoblju ustrojen i ojačan antiteroristički vod vojne policije 72. bVP-a, koji je od akcije “Maslenica” pa nadalje bio udarna snaga ove postrojbe.
Godina 1994. dočekuje se s iskustvima na svim zadaćama s tendencijom postizanja veće razine ustrojenosti te većem stupnju timskog rada u izvršavanju svakodnenih zadaća. Težište je bilo na izvršavanju vojnopolicijskih zadaća koje su provodile kroz niz operativnih provedbenih akcija. One su imale za cilj podizanje razine stege i ustroja u postrojbama HV-a.
Koncem 1994. godine podiže se razina bojeve spremnosti postrojbi, do 1. stupnja što je trajalo sve do listopada 1995. U studenom 1994. godine u sastav OG „Sinj“ uključuje se jedan vod 72. bVP-a i jedna satnija za borbene zadaće. Te snage 72. bVP-a sudjeluju u operaciji “Zima 94“ na pravcu Maglaj-Vještić Gora, kao pojačanje 126. dp Sinj. Od tada 72. bVP-a ima u području Dinare stalno angažirano oko 100 ljudi. U lipnju, srpnju i kolovozu 1995. godine težište vojnopolicijskih zadaća premješta se na prostor livanjske bojišnice. 72. bVP-a je angažirana u napadnim borbenim zadaćama “Skok 1“, “Skok2“ i “Ljeto 95“.
S obzirom da je plan uporabe postrojbi u cijeloj zoni odgovornosti Zbornog područja Split već bio sačinjen, vojnoredarstvenu operaciju “Oluja“ dočekali su potpuno spremni za izvršavanje svih vojnopolicijskih i borbenih zadaća. 72. bVP-a bila je u prvom i drugom ešalonu.
Iste godine postrojba je nadalje angažirana na pravcima djelovanja hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini u oslobađanju Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Na zadnjoj crti dosega hrvatskih snaga život je položio pripadnik 72. bVP-a, časnički namjesnik Ante Bužančić. 21. ožujka 1996. pripadnici 72. bVP-a izvlače snage s prostora Bosne i Hercegovine kao posljednji pripadnici OS RH-a koji su izvršavali zadaće po Splitskom sporazumu.
Ostale organizacijske cijeline 72. bVP-a vrše pripreme za premještaj zapovjedništva 72. bVP-a i dijela postrojbe iz Splita u grad Knin. Premještaj postrojbe izvršen je u vremenskom razdoblju od 15.-25. svibnja 1996. Za zapovjednika postrojbe imenovan je dugogodišnji zamjenik zapovjednika, pukovnik Miro Primorac.
U svom ratnom znaku 72. bVP-a ima dva anđela koji drže hrvatski grb i mač, što je simbol odanosti Domovini i simbol spremnosti na boj. Svih ratnih godina, pa tako i danas, prepoznatljiv je pozdrav pripadnika 72. bojne Vojne policije, “Za dom i slobodu hrvatskom narodu.“ ( izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu).