Od 1. siječnja 2015. novčane kazne za poslodavce ukoliko ne zaposle osobe s invaliditetom

Novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine propisuje obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Provedbeni akti Zakona su Pravilnik o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (NN br. 44/14), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom (NN br. 44/14), Pravilnik o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN br. 44/14), Pravilnik o zaštitnim radionicama i integrativnim radionicama za zapošljavanje osoba s invaliditetom (NN br. 44/14) te Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom (NN br. 44/14).

Navedeni pravilnici počeli su se primjenjivati od 1. siječnja 2015. godine, te s tim u vezi sva prava i obveze koje iz njih proizlaze za poslodavce nastupaju od toga datuma. Period do pune primjene Zakona predviđen je za prilagodbu postojećeg sustava i pripremu poslodavaca za novi
sustav profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Gradovi koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika.

Kvota za jedinice lokalne samouprave iznosi 2% od ukupnog broja zaposlenih radnika. U slučaju da izračun kvote ne predstavlja cijeli broj, vrijednosti do 0,5% zaokružuju se na manji broj, a vrijednosti iznad 0,5% uključujući i 0,5% zaokružuju se na veći broj.

U ispunjavanje kvote ubrajaju se: zaposlene osobe s invaliditetom, učenici s teškoćama u razvoju i studenti s invaliditetom na praksi kod poslodavca, rehabilitanti na praksi kod poslodavca, studenti s invaliditetom zaposleni temeljem ugovora o djelu redovitog studenta, osobe s invaliditetom na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa te osobe s invaliditetom čije redovno obrazovanje poslodavac stipendira kao i sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava

Gradovi koji trenutno ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom dužni su obračunavati i uplaćivati poseban doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom sve do ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom. Krajnji rok do kojeg traje obveza uplate posebnog doprinosa, odnosno do kojega se mora ispuniti kvota je 1. siječnja 2015. godine.

Gradovi koji ne ispune obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom do 1. siječnja 2015. godine više neće plaćati poseban doprinos, ali postaju obveznici obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade. Novčana naknada određena je u visini 30% od iznosa minimalne plaće mjesečno za svaku osobu s invaliditetom koju su gradovi bili dužni zaposliti, a nisu je zaposlili.

Gradovi koji nemaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, a imaju zaposlene osobe s invaliditetom, kao i gradovi koji zapošljavaju više osoba s invaliditetom od propisane kvote, ne mogu ostvariti novčanu nagradu propisanu pravilnikom.

Radi praćenja ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i ministarstvo nadležno za financije dostavljat će, prema posebnom propisu o zaštiti osobnih podatka, podatke Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Antonio Milanović (velika)

Antonio Milanović, zadarski je 27-godišnjak koji spletom nesretnih okolnosti od rođenja boluje od cerebralne paralize poradi koje ima tjelesno oštećenje 1. stupnja od 100 posto i to tako da su mu oslabljene motoričke sposobnosti, odnosno smanjena mu je funkcija organa za kretanje te organa vida, ali o mentalnoj retardiranosti nema govora.  Antonio Milanović usprkos svemu i svima diplomirao je knjižničarstvo na zadarskom Sveučilištu 19. rujna 2011. godine. U Gradskoj knjižnici Zadar, odnosno uglavnom u Područnoj knjižnici na Ploči volontirao je bez iti jedne kune, oko godinu i pol dana.  Za svog volontiranja odradio je organizaciju akcije Zadar čita te sudjelovao u organizaciji radionice Američki kutak, ali i brojne radionice lektire s djecom od prvog do četvrtog razreda Osnovne škole Krune Krstića Podružnice Ploče. Antonio je samo jedna u nizu osoba s invaliditetom, za koje usprkos obrazovanju u našem društvu još uvijek nema mjesta. Jednako kao i svi mi nada se da će tu poražavajuću činjenicu nešto nabolje promijeniti upravo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

– I ja imam pravo na rad te povremenu pomoć asistenta, kao i svi ostali. Nisam ja kriv što sam ovakav i što bez mamine pomoći i pomoći prijatelja ne mogu puno toga. S druge strane, uz sve svoje probleme, najviše te s ravnotežom, poteškoćama pisanja i s jako lošim vidom uspio sam gotovo u roku završiti knjižničarstvo. Zašto? Ne želim  imati diplomu da mi visi na zidu, želim kao i svi ostali raditi i doprinijeti svojim trudom i radom zajednici, a ujedno pokazati ostalim osobama s invaliditetom kako s voljom i upornošću i snagom duha mogu postići puno toga u životu. Kao i svi mladi i ja se želim osamostaliti od roditelja. Dakako, svjestan sam da to nikada u potpunosti neće biti moguće, ali želim doprinijeti zajedničkom kućanstvu svojim radom i ne želim kukati nad svojom sudbinom jer ja za razliku od brojnih sitnih duša koje su mi još dodatno otežavale školovanje smatram kako nemam razloga kukati, no oni to dakako ne razumiju. Upravo zahvaljujući mojim roditeljima, posebno majci ja sam napredovao i danas sam to što jesam. Naučili su me da je život borba, a u inat svima koji su me maltretirali, ponižavali i od osnovne škole govorili kako ja nikada neću završiti školu ponosno mogu reći da sam završio i osnovnu školu i gimnaziju i fakultet usprkos njihovim podmetanjima, ističe Antonio koji je vidljivo je postigao svojom upornošću više nego veliki dio njegovih potpuno zdravih kolega.

Antonio Milanović još uvijek je bez posla. No, hoće li se za njega u Zadarskoj županiji, Gradu Zadru, nekoj gradskoj ili privatnoj tvrtci, a možda čak i u Gradskoj knjižnici u kojoj je volontirao, naći razumijevanja i u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i prikladno radno mjesto, vidjet ćemo uskoro.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...