Gabrijela Malbašić, prva časnica palube kruzera: “Žene budite jake, neustrašive i ustrajne!”

Donosimo priču o Dubrovčanki koja će u povijest zadarske Lučke kapetanije ostati upisana kao prva žena s titulom prve časnice palube na brodu od 3.000 bruto tona ili većem.

Naša čitateljica, Petra Žitko, razgovarala je s Gabrijelom Malbašić, prvom časnicom palube, koja plovi pod managementom Celebrity Cruisesa. Radnu adresu “more” trenutno mijenja u Jatrebarskom gdje sretno živi sa svojim zaručnikom, također pomorcem.

Iako ne dolazi iz obitelji pomoraca, 33-godišnja Dubrovčanka od početka je znala da je more njezin život, i usudila se zaploviti. Usprkos tome što je žena, ne smatra da će ju to sputavati u daljnjem napredovanju i novim izazovima.

Reci nam za početak kako si se odlučila za navigavanje? Da li si iz obitelji pomoraca ili je prevagnulo nešto drugo?

– Prije svega, veliki pozdrav svim vašim čitateljima i mirno more svim pomorcima, kolegijalno i s velikim osmjehom kazala je na početku Gabrijela.

– Nisam iz obitelji pomoraca. Zapravo sam prva i zasad jedina koja se usudila otići na more. A evo i kako. Naime, tijekom gimnazijskih dana nisam čak ni sama mogla pomisliti da će studij Nautike biti ono na što ću se odlučiti po završetku mature. Od mene se očekivalo da ću se opredijeliti za neku od humanističkih znanosti. Međutim, iako vrlo-dobra, na maturi odlična, Zagreb je bio daleko (posebice financijski), tako da sam svoj interes pokušala naći na Sveučilištu Dubrovnik. Stajajući, kao i ostali budući brucoši, ispred reklamnih panoa studija i odlučujući o velikom poglavlju svog života, nisam se uopće mogla pronaći u ničemu ponuđenom sve dok se nisam okrenula i na suprotnom zidu pročitala: “ Pomorski fakultet – Četverogodisnji studij smjer Nautika“. Moj dotadašnji jedini doticaj s nautikom je bio taj što živim 200 m od Srednje pomorske škole i Pomorskog fakulteta (Sveučiliste Dubrovnik) i nekolicina susjeda koji su “ tukli more“. Upravo zbog toga nisam uzimala za zlo kolegama koji su me, naglašavam, samo ispočetka doživljavali kao outsidera. Ali tog dana na hodniku Sveučilišta, cijeli dotadašnji koncept se promijenio, kao i vizija mog života i budućnosti, postala je Nautika. Jednostavno sam znala da je to to i predala sam se tome potpuno bez imalo sumnje u sebe i svoju odluku.

Svaki početak je težak, pogotovo za ženu na brodu. Kakav je bio tvoj početak? Gdje je započela tvoja karijera? Opiši nam iskustva koja si doživjela?

– Ja bih rekla da je „predpočetak“ bio težak. Kad kažem „predpočetak“, mislim na vrijeme provedeno u pronalasku prvog ukrcaja tj. kadeture nakon fakulteta. Nikome poslije školovanja nije lako naći ukrcaj (neiskustvo i manjak prakse su glavna opravdanja na odbijenicama), a pogotovo ženi koja traži ugovor na putničkom brodu. Ovo kažem namjerno jer je opće poznato kako je teško dobiti ugovor na putničkoj kompaniji. Moram reći da nikada nisam isključila mogućnost plovidbe na teretnim brodovima, ali realno razmisljajući, mislim da za takvu vrstu brodova zaista nikad ne bih uspjela dobit ugovor. A i da bi umanjila roditeljsku zabrinutost i strahovanje, morala sam se skoro zakleti na opredijeljenost putničkim brodovima.

– Sve je započelo 2007. godine preko tadašnje crewing agencije West Wind iz Splita na MB Dalmacija kao mornar/kadetkinja gdje sam odradila godinu i 23 dana kadeture sa hrvatskom posadom. To je bio iznimno vrijedan period učenja i prakse, prvi susret i primjena stečenih znanja. Nakon toga, položila sam časnički ispit u Splitu te ponovno krenula u potragu za sljedećim ukrcajem i novom kompanijom. Između stotinjak poslanih molbi i profila na crewing portalima dobivam samo nekoliko odgovora i to odbijenica uz standardna obrazloženja, ali i jedan pozitivan odgovor iz Miamija uz poziv na telefonski intervju na kojem zadovoljavam kriterije te dobijam ugovor za Celebrity Cruises, ali ponovno kao kadetkinja. Nakon „ponovljene“ kadeture na Celebrity-ju prelazim na sestrinsku firmu na čijim brodovima plovim i danas, ali pod managementom Celebrity Cruisesa. Tu napredujem kao treći, drugi, prvi časnik, sada nakon položenog ispita u Lučkoj Kapetaniji Zadar za prvog časnika palube i sljedećim ukrcajem chief.

Kako izgleda tvoj radni dan na brodu?

Radni dan na putničkom brodu za časnike palube i stroja počinje različito, ovisno o gvardiji. Kada držim gvardiju od 8 do12 sati, tada dan obično pocinje sastankom na mostu pred dolazak u luku, zatim vođenjem veza na krmi ili provi broda, pripremom za gvardiju kao i samom gvardijom u luci, pri čemu upravljam općim brodskim operacijama, kao npr. punjenjem tankova pitkom vodom, prekrcajem balasta ako je potrebno, vođenje računa o razini vode u tankovima za sivu/crnu vodu i manipulacija istim, uvijek uz provjeru i zadovoljavanje kriterija stabilnosti broda, praćenjem i provjeravanjem dojavnog protupožarnog sustava, učestalom provjerom stanja priveznih konopa, osiguravanjem da sve brodske operacije zadovoljavaju sve sigurnosne, kao i kriterije za održavanje čistoće okoliša. Nakon gvardije je stanka za ručak od jednoga sata. U 13 sati počinje prekovremeni rad. Do sada kao glavni pomoćnik Chief Officer Safety-a zadužena sam za rukovođenje i upravljanje inspekcijskih poslova vezanih za sigurnost broda, njihovo fizičko provođenje kao i administrativno bilježenje, uklanjanje inspekcijama utvrđenih nedostataka, koordinaciju tima nižih časnika i izdavanje radnih naloga vezanih za sigurnost broda. Nakon odrađenog prekovremenog rada slijedi vrijeme za odmor do večernje gvardije koja je redovito “ po moru“. Tada fizički upravljam brodom u plovidbi i poduzimam sve mjere da se održi sigurnost putnika, posade, broda, te sačuva čistoća okoliša pri svim brodskim postupcima.

Gabrijela Malbašić

Koju su ti planovi za budućnost?

Nastojim ne razmišljati previše unaprijed. Pomorcima i nije baš lako planirati jer uvijek postoji određena neizvjesnost. Međutim, plan i cilj mi je uvijek svaki novi ugovor odraditi ispravno, profesionalno i kvalitetno, steći ali i prenijeti što više znanja.

Smatraš li da je prednost biti žena na brodu?

Nisam sigurna kako da odgovorim na ovo pitanje. Zasigurno dok sam na brodu, kad sam u uniformi ja sebe smatram časnicom, isto kao što smatram i ostale kolege bilo muške ili ženske. Spol nije ono što definira časnika, već njegovo znanje i vještina u izvršavanju zadataka, odgovornosti i obaveza. Nema razlika ni povlađivanja. Od mene se očekuje kao i od svakog drugog časnika, često čak i više. Jedina prednost koju često primjetim, a koja je zapravo biološki uvjetovana, je ta da često obavljam više poslova istovremeno.

Da li si jedini ženski član posade na brodu?

Budući da plovim na kruzeru, nisam jedina žena na brodu, ali na mostu ili palubi najčešće jesam.

Kakav je odnos sa kolegama?

Sa kolegama imam redovito profesionalan i blago prijateljski odnos. Nastoji se uvijek održavati timski duh i rad, ugodno radno okruženje sa poštivanjem hijerarhije. Posada kao i tim na mostu je multinacionalna, tako da uvijek treba imati na umu i kulturalne razlike pojedinaca.

Koje su mogućnosti napredovanja u budućnosti za tebe?

Mogućnosti napredovanja su sigurne, barem kako kažu moje opisne ocjene koje dobijem na kraju svakog odrađenog ugovora. Kompanija je mlada i rastuća uz izrazito pozitivno poslovanje. Uz tri broda, četvrti i peti su u izgradnji, a postoje planovi i ugovori za još novih brodova.

Kako se nosiš sa nostalgijom za vrijeme bivanja daleko od kuće i obitelji?

Nostalgija. Naravno da bude dana kada je izrazito teško podnijeti razdvojenost. U vrijeme današnjih tehnologija, svih mogućih aplikacija i programa, ali i povoljnijih satelitskih veza, jako je lako održavati kontakt s obitelji i prijateljima. Barem je utješno znati da u svakom sobodnom trenutku postoji mogućnost podići slušalicu i utipkati kod s brodske telefonske kartice i čuti glas svojih bližnjih, ili sve češće pristupiti internetu i vidjeti draga lica na skype-u. Naravno da pomažu i kraći ugovori na brodu i duži odmori doma.

Kako provodiš slobodno vrijeme na brodu, a kako kod kuće?

Slobodno vijeme na brodu koristim za odmaranje uz film ili kad imam dovoljno vremena na raspolaganju, kratak izlazak na obalu, ali najčešće za kvalitetan san. Od izrazite važnosti za održavanje sigurnosti plovidbe je kvalitetan san i odmor tj. budnost časnika. Premor časnika /ljudski faktor je najčešći uzrok svih nezgoda i nesreća na moru i izrazito je važno u svakom trenutku biti na pshihofizičkom maksimumu.

Svaki odmor doma nastojim provesti što produktivnije i kvalitetnije s najmilijima i zaručnikom, te posvetiti se svemu onome za što na brodu nemam dovoljno vremena, a izrazito me veseli. Volim čitati, baviti se hortikulturom, uz to još i sviram gitaru (ne baš najbolje, ali onako za sebe). Uzivam u igri i šetnjama sa svojim psom. Volim i putovati.

Kruzer Mercury

Kakvo si iskustvo imala na fakultetu? Smatraš li da je školovanje pomoraca u RH dobro?

Na fakultetu sam imala odlično iskustvo. Naravno da je i tu bilo dosta dokazivanja, ali samo u početku. Znajući kakvim se poslom u nasem društvu smatra pomorsko zvanje, sasvim je razumljiva sumnjičavost i čuđenje, ali to je bio samo dodatan poticaj da dokažem svoju odlučnost i iskrenu namjeru. Smatram da sam svojim vremenom na moru, ali i tijekom studiranja upravo to uspjela i dokazati, kao i zaslžziti poštovanje od strane kolega i profesora.

Što se tiče našeg školstva, smatram da je izrazito kvalitetno. Imamo stručan i iskusan obrazovni kadar, kao i kvalitetne simulatore. Jedini nedostatak koji bih istaknula je nedostatna praksa za vrijeme školovanja. Mislim da bismo mogli u nekom obliku primjeniti koncept u kojim se uvjetuje upis višeg semestra odrađenom praksom na brodu od nekoliko mjeseci. To bi uvelike olakšalo zaposlenje nakon završenog fakulteta, a iznimnu važnost bi imalo za svakog pojedinca da naučeno primjeni u praksi, kao i da se fizički sretne i upozna sa sa svim onim odslušanim na nastavi.

Mnogo mladih danas žele biti pomorci. Što bi im savjetovala? Gdje započeti karijeru?

Mislim da je to izrazito individualno i ovisi o zainteresiranosti svakoga za određenu vrstu brodova. Nažalost, stanje je takvo da ne postoji mogućnost biranja posebice za mlade kolege koji tek završavaju školovanje i u potrazi su za prvim ukrcajem. Prihvaća se prvi pozitivan odgovor tek toliko da se počne, da se stekne iskustvo, pa se tek poslije pokušava prebaciti ili upasti na neku kompaniju sa povoljnijim uvijetima. Moj savjet bi bio da budu ustrajni i kvalitetnim radom i znanjem izgrađuju karijeru i budu na ponos Hrvatskoj zastavi i pomorskoj knjižici. Na neki način, svi pomorci su ambasadori.

Što savjetuješ ženama koje žele ploviti?

Savjetujem im da budu jake, neustrašive i ustrajne te spremne na mnoga odricanja ako se odluče na ovaj poziv. Pomorsko zvanje nije lak posao ni za koga, ni za žene ni za muškarce. Zaista ne bih voljela raditi razliku. Ovaj posao, kao i svaki drugi, da bi se radio kvalitetno, mora se voljeti.

Kakav je tvoj stav o Sindikatu pomoraca?

Podupirem rad Sindikata i vašu borbu za koju se nadam da nije „sa vjetrenjačama“. Umirujuće je znati da organizacija radi i ustraje u očuvanju prava pomoraca. Nažalost u današnjoj situaciji, pojedinačno nismo u mogućnosti napraviti mnogo. Upravo iz tog razloga polažem nade u SPH.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...