Iz zadarskog zaleđa nestaje nekad tradicionalni plod – maraška!

U Škabrnji, u kojoj je u zlatna vremena svaka kuća imala barem po pedeset voćaka, svakodnevno sijeku stabla jer im se uzgoj ne isplati. Zadarska tvornica koja je desetljećima otkupljivala plodove višnje maraske sad ima svoje nasade, a i sama je u financijskim problemima pa stalno smanjuje otkupnu cijenu. U takvim tržišnim, uzgajivačima nametnutim uvjetima i najuporniji polako odustaju, javlja Radio Zadar.

Strašan prizor ispilanih i počupanih stabala višnji maraski svakodnevna je slika Škabrnje, Prkosa i mnogih mjesta u Ravnim kotarima. Jedan od uzgajivača, Šime Pavičić pokazao nam je prazno zemljište od jednog hektara.

Ovo je sve bilo pod višnjom maraškom u zadnje dvije godine, to je sve izvađeno i nestaju nasadi, kaže Šime koji je prije šest godina imao 1200 stabala, a danas tek 600.

Sve manje i manje maraške ima, čak 60-70 posto manje To je lako zaključiti jer u Škabrnji je prije 4-5 godina bilo 70 vagona ploda višnje maraške, a ove prošle samo oko 15. Zbog niskih cijena, nikomu se ne isplati raditi pa mnogi čupaju.Višnja maraška, koja je bila simbol Škabrnje, polako nestaje i vrlo skoro bi mogla postati samo priča koju ćemo pričati unucima, konsterniran je uzgajivač iz Škabrnje.

Slično misli i  Davor Škara.

Maraska nas je poticala, tražila da sadimo stabla, a danas neće otkupljivati jer imaju svoju plantažu koja je došla na rod, pa nisu ovisni o nama iz Škabrnje, Prkosa okolnih sela. Imaju monopol, spuštaju cijenu, kaže.

Maraska, neslužbeno doznaje Radio Zadar, planira otkup, ali još nisu odredili cijenu. S druge strane uzgajivači višnje maraske pokušavaju mijenjati strategiju. Može se napravit paleta proizvoda od marmelade, cherry brandyja, maraschina, vina, zapravo, široka paleta prizvoda, kaže Škara. Ondio svojih proizvoda prodaje tijekom ljeta specijaliziranim dućanima i tako pokriva troškove uzgoja.

Koliko je višnja maraška značajna u zadarskom zaleđu svjedoči i podatak da je na području Zadarske županije podignuto oko 300 ha nasada tog stabla na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Od toga 200 je Maraskino.

S druge strane, ako se uzgajivači poput Šime i Davora ne organiziraju sami, i dalje će moći raditi ono što su ionako najčešće radili proteklih godina – pilati stabla.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...