Najlakše je pobjeći iz Hrvatske, kaže poduzetnik koji je ostao i uspio
Iscrpljujuća recesija u Hrvatskoj uzima danak pa se sve više mladih, ali i obrazovanih građa odlučuje svoju sreću potražiti u inozemstvu. U jednom od brojnih medijskih obraćanja naših novih iseljenika, novopečeni stanovnik Dublina osim što se pohvalio svojim postignućima u Irskoj, sve one koji su se ostali boriti na hrvatskom ‘neplodnom’ tlu prozvao je slijepcima, intelektualno zarobljenima unutar granica RH. Svoju prodiku je zatim završio “velikim riječima”: Hrabri umiru jednom, kukavice svaki dan. Na takve riječi reagirao je uspješni mladi poduzetnik iz Osijeka Damir Podhorski kazavši da su takvi članci šamar svima nama koji radimo u Hrvatskoj i pokušavamo nešto napraviti.
“Dakle, Hrvati dragi, pored zdravih očiju vi ste i dalje u većini slijepci, intelektualno zarobljeni unutar granica RH. Uopće vam ne zavidim, al’ ste jeben trn u oku. Nepotrebno je milijun pitanja o kojekakvim strukama: “je l’ se da pronaći”, “je l” bih mogao ja…” Pa kako da ja znam bi li ti mogao išta? Nisam ti niti ću ikada biti. Svi smo mi drugačiji i s drugačijim, već iscrtanim putevima. Želja za ciljem i spoznaja da ga imate taj put čini bržim ili sporijim. Hrabri umiru jednom, kukavice svaki dan…” napisao je naš imigrant u Irsku u tekstu objavljenom na portalu Osijek031.com.
Damir Podhorski, vlasnik internetske marketinške agencije Escape, odmah je na tekst reagirao na svojoj Facebook stranici istaknuvši da su takvi članci ‘šamar svim poduzetnicima koji su uspjeli preživjeti 10 – 15 godina i u svojim tvrtkama zaposliti mlade ljude’. ‘Šamar su svim kreativnim mladim ljudima koji imaju uspješne startupe. Šamar su svima koji su dovoljno hrabri pokušati uspjeti u Hrvatskoj. Najlakše je sklupčati se u položaj fetusa, zabiti palac u usta i plakati jer niste uspjeli u Hrvatskoj. Niste ni pokušali. Podvili ste rep i pobjegli. Klap, klap’, poručio je Podhorski.
Zanimalo nas je što ga je motiviralo na takvu (burnu) reakciju. ‘Iskreno, u tom trenutku nije bilo nekih posebnih motiva. No činjenica je da su takvi članci, statusi po Facebooku i prilozi na televiziji sve češći. Da se razumijemo odmah, ja nemam ništa protiv toga da netko ode iz države u potrazi za boljim životom, ali ta stalna potreba da se blati one koji u državi ostaju i pokušavaju nešto postići, postala je naporna. I prije su ljudi odlazili trbuhom za kruhom, ali se od toga nije pravila medijska senzacija. Previše se medijskog prostora poklanja onima koji iz države odlaze, a premalo onima koji ostaju’, kazao je tportalu Podhorski.
Priznaje da je iseljavanje mladih, uglavnom obrazovanih ljudi veliki hrvatski problem. ‘Odljev mozgova je nešto što se ne bi smjelo događati. I ja kao poduzetnik kroz poreze financiram obrazovanje mladih ljudi u Hrvatskoj, koji u konačnici napuste zemlju. Naravno da ne krivim njih, krivim one koji nisu sposobni obrazovanim ljudima osigurati normalne uvjete za život. No puno veći problem je u tome što Hrvatska gubi kvalitetni kadar koji bi mogao pokrenuti gospodarstvo samo da mu se pruži prilika’, smatra Podhorski.
Na pitanje je li u Hrvatskoj doista sve tako crno, Podhorski odgovara poslovicom: Nekome je čaša uvijek polupuna, a nekome je uvijek poluprazna. Za sebe kaže da spada u žestoku ‘klasu optimist’, tako da ne misli da je u Hrvatskoj sve tako crno.
“Smatram da je odlika pravog poduzetnika snalažljivost, odnosno, sposobnost da se prilagodi trenutnoj situaciji. Najjednostavnije je kukati kako ne valja ovo, kako ne valja ono, kako su porezi visoki, kako je birokracija komplicirana, kako imamo nesposobnu vladu i slično. Nikad zapravo nisam očekivao da će mi posao sam pasti u krilo i da ću se preko noći obogatiti ili ako se odselim naći posao iz snova. Odabrao sam teži put i nadam se da će se taj put jednog dana debelo isplatiti. Mislim da bi se svatko trebao boriti za boju u svojoj svakodnevici, a ne čekati da mu to riješi država ili bar ona država u koju se odseli”, navodi Podhorski.
On je, primjerice, svoju tvrtku Escape pokrenuo s kolegama dok su bili na fakultetu.
“Tu je i suosnivač Zorin Radovančević, zatim naš najpoznatiji brand Miroslav Varga te svi koji su bili zaposleni ili su i dalje zaposlenici Escapea”, otkriva Podhorski. Nakon 13 godina postojanja Escape ima deset zaposlenika, konstantno rade na edukaciji novih kadrova koje planiraju zaposliti. Svoje usluge izvoze u Rusiju (Moskvu), Njemačku, SAD, a prisutni su i na domaćem tržištu jer je digitalni marketing u Hrvatskoj u velikoj ekspanziji. Kao Escapeov poslovni podvig u koji su se upustili početkom 2014. godine, ističe preuzimanje franšize Londonske škole za odnose s javnošću. Ove godine se planiraju upustiti u nove izazove, ali to je trenutno u sferi poslovne tajne.
Napominje, međutim, da je tijekom tih 13 poslovnih godina bilo puno uspona i padova. “Bilo je situacija u kojima smo bili pred zatvaranjem tvrtke, otpuštanjem ljudi, blokadama računa, ovrhama, nemogućnosti naplate. Prošli smo vjerojatno najgore moguće situacije kojima, siguran sam, većina ljudi nikada nije bila ni blizu. No najvažnije je da nikad nismo posustali. Nismo zatvorili tvrtku i otišli u Irsku za boljim životom. I dalje smo pokušavali, trudili se i ponovno došli u situaciju da tvrtka raste i zapošljava”, kaže Podhorski.
Kao hrvatske biznis pozitivce, koji bi trebali biti pokretači bolje hrvatske budućnosti, navodi nekoliko imena: Tomislav Bilić (Inchoo), Matija Kopić (Farmeron), Mate Rimac (Rimac automobili), Hrvoje Bujas (Crno Jaje, GoHome), Ivan Brezak Brkan (Netokracija), Ilija Brajković (Akcija), Mario Frančešević (SeekAndHit), Daniel Ackermann (Degordian) i Ivo Lukač (Netgen).
Smatra da su za bolju hrvatsku budućnost ključni svi mladi ljudi koji se trude, rade, pokušavaju nešto pokrenuti i promijeniti. “Iskreno, upoznao sam puno ljudi i surađivao s nekima za koje mislim da bi mogli pokrenuti vlastite poslove i od njih jako lijepo živjeti, ali su ti ljudi odabrali put emigracije ili su odabrali raditi za drugoga. Ja ne kažem da je baš svatko za poduzetnika, nije jednostavno voditi tvrtku, ali najgore je kada ne pokušaš, jer ako ne pokušaš, nikada nećeš znati bi li mogao uspjeti”, zaključuje Podhorski.