Vojni vrh države tek se bio oporavljao od prvog šoka zbogobjave o odlasku 6 pilota akrobatske skupine Krila Olujena odlično plaćeni posao u Katar kad je još jače zazvonilo na uzbunu. Javnost nije znala da je u roku od nekoliko dana ovaj skandal poslužio i kao “okidač” za iskazivanje nezadovoljstva i kod drugih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Usijalo se toliko da su ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera OS RH general Drago Lovrić hitno krenuli u “gašenje” novog požara među nezadovoljnim pilotima HRZ-a.
Ovog je puta vojni vrh bio u toku, obaviješten o situaciji, za razliku od skandala s pilotima Krila Oluje, kad su u vrhu vojske shvatili da se nešto događa tek kada su piloti zatražili sporazumni raskid radnog odnosa.
Popravljanje propusta
Prve informacije govorile su da sunajnezadovoljniji piloti kanadera i ostalih letjelica koje služe za obranu od požara, air tractora i Mi-8 helikoptera. Posebno je napeto bilo u Zadru, gdje je na aerodromu u 93. zrakoplovnoj bazi na Zemuniku stacionirana većina pilota HRZ-a, njih dvjestotinjak. Navodno su trojica od devet kapetana kanadera razmišljala o odlasku. Eventualni odlazak nekolicine najiskusnijih kapetana kanadera bila bi već prava ugroza nacionalne sigurnosti s obzirom na to da je protupožarna sezona već počela, a kapetana tih zrakoplova ionako uvijek manjka.
Hrvatsku od požara brani 6 kanadera (i 5 air tractora te dva helikoptera Mi-8), a na taj broj aviona trebale bi dolaziti tri grupe pilota, kopilota, tehničara i mehaničara, no taj je standard kod nas neostvariv. Kapetana ima dvostruko manje, 9, što jest problem jer su kapetani ti koji su ovlašteni gađati požare vodenim bombama. U prosjeku, svaki od tih kapetana u karijeri je odradio 20 do 25 tisuća vodenih udara. U kanaderu leti i kopilot, no on, u pravilu, radi spuštanje na more i zahvat vode te rjeđe dobiva prigodu bombardirati vodom.
I sama pomisao da bi neki od tih pilota (ključnih za sigurnost zemlje, infrastrukturu, opstanak šuma, polja i turizma) mogli pobjeći iz HRZ-a uoči turističke sezone – jest neodrživa. Premda potvrđuje da je bio u Zadru i vodio razgovore s pilotima, ministar obrane Ante Kotromanović uvjerava da ne prijeti nikakva opasnost i da su svi kapetani i piloti kanadera na broju. “Donio sam odluku o formiranju posebnog tima koji sada analizira stanje, koji će popisati probleme i zahtjeve pilota te će to onda poslužiti i za donošenje dugoročnih odluka”, kaže ministar. Primjedbe i prijedlozi pilota već su došli do vojnog vrha, međutim, ta prva analiza koja je prošla filtar zapovjedništva HRZ-a i PZO-a ocijenjena je lošom, pa su je odbili i Kotromanović i general Lovrić. Analiza je, potom prepuštena zapovjednicima eskadrila i pilotima. Kotromanović potvrđuje da postoji izravna komunikacija s novoosnovanim timom te da sustav već počinje popravljati propuste koji se mogu brzo ispraviti i koji će smanjiti nezadovoljstvo pilota.
Mnogi su podstanari
– Riječ je o vraćanju nekih vrsta letačkih dodataka i prava, no ne odnosi se to samo na plaće i status pilota nego i na infrastrukturalna rješenja koja možemo relativno brzo provesti, objašnjava Kotromanović. Pod hitno će se, tako, riješiti zahtjev pilota za popravak Doma pilota u Zemuniku. Za “pregovore” je zadužen general Lovrić. U MORH-u su pilote već stavili na listu deficitarnih zanimanja koja omogućuju povećanje prihoda, ali, uskoro i rješavanje stambenih problema jer su mnogi od njih podstanari. Kada istekne ugovor (od 10 do 15 godina službe), pilotima će se omogućiti i otkup stanova.
U pilotskim krugovima jedino se može čuti da je prije dva tjedna jedan pilot helikoptera s Divulja prešao u MUP, te da još četvorica helikopteraša rješavaju papire s MORH-om i prelaze, također, u MUP. U MORH-u tvrde da su jako zadovoljni komunikacijom sa zapovjednicima eskadrila i pilotima. Pobuna među pilotima nije izbila, no ostaje problem to što je sustav zapušten već više od 10 godina.