U Hrvatskoj se godišnje baci 309.000 tona hrane. Čak 40 posto tih gubitaka stvara se na razini prodaje i od krajnjih potrošača.
Trgovci ističu kako bi hranu donirali u većim količinama, no na nju su dosad plaćali PDV, pa su pribjegavali uništavanju proizvoda kojima je netom istekao rok trajanja jer ih je ono koštalo znatno manje. Takva bi se apsurdna situacija, možda i prije ljeta, trebala promijeniti.
Uskoro će, naime, stupiti na snagu novi Zakon o poljoprivredi koji prvi put regulira mogućnost doniranja hrane, odnosno ukida PDV na prehrambene proizvode koji završavaju u donacijama.
Pokretanju spomenute inicijative sasvim sigurno je pridonio i međunarodni skup ‘Kako smanjiti gubitke i bacanje hrane: od polja do stola’ koji je prije nekoliko mjeseci organizirala Hrvatska agencija za hranu (HAH). Prema riječima Andree Gross-Bošković, ravnateljice HAH-a, zaključci sa skupa poslani su u Ministarstvo poljoprivrede što je ‘zasigurno ukazalo na postojeće probleme…’
”Na globalnoj razini baci se oko trećina hrane – prema podacima FAO-a (Svjetska organizacija za hranu) iznosi oko 1,3 milijarde tona godišnje. Količine bačene hrane su podjednako velike u industrijaliziranim zemljama kao i u zemljama u razvoju”, naglašava ravnateljica Gross Bošković.
Natjerati trgovce
Tanja Popović Filipović iz Saveza udruga za zaštitu potrošača i članica Upravnog vijeća HAH-a, smatra da bi se bacanju hrane moglo stati na kraj i prije donošenja Zakona o poljoprivredi, i to tako da se trgovce natjera da proizvodima kojima istječe rok trajanja cijenu spuste na vrijeme.
”Primijetila sam u trgovini da se maslinovom ulju snižava cijena za 20 do 30 posto, i to tjedan dana prije isteka roka trajanja, što je neznatno kad je u pitanju redovna cijena od 80 kuna. S jedne strane, kupca se mami tom akcijom, a s druge strane trgovac zna da je realno teško potrošiti bocu maslinova ulja u sedam dana. Većina potrošača, nažalost, nastavlja koristiti takve proizvode izvan isteka roka iako oni mogu promijeniti organoleptička, kemijska i hranjiva svojstva.
Takav proizvod, na koncu, ne ide na teret trgovca koji nije na vrijeme spustio cijenu na njegovu realnu vrijednost, već na štetu potrošača koji konzumacijom hrane nakon isteka roka trajanja riskira zdravlje”, objašnjava Slobodnoj Dalmaciji Tanja Popović Filipović.
U pozadini priče o bacanju hrane nije, dakle, samo dosadašnja politika zakonodavca koji je inzistirao na plaćanju PDV-a za doniranu hranu, već i utrka za profitom, kako proizvođača, tako i trgovaca. U takvim je uvjetima, kaže Filipović, iznimno važno osigurati djelotvornu politiku sigurnosti proizvoda, usluga i hrane, i to tako da se adekvatnim propisima onemogući dostupnost nesigurnih proizvoda, pa tako i onih prehrambenih, potrošačima.