Finaliziranjem 7,7 milijuna kuna vrijednih radova na izgradnji crpnih stanica Centar 1 i Centar 2 na Liburnskoj obali koji se financiraju iz kredita Svjetske banke u sklopu Projekta Jadran nećemo dobiti samo grad koji prvi na Jadranu neće imati ispust otpadnih voda u more, već i grad bez identiteta.
Naime, nakon svakog imalo ozbiljnijeg novog graditeljskog poduhvata u povijesnoj jezgri grada, gradske ulice sve više ostaju zakinute za izvorni, starinski izgled, na način da se prepoznatljivi izglačani lavdarski kamen s Poluotočkih kala i kaleta uklanja i mijenja modernijim, što ne znači automatski pametnijim i oku ugodnijim rješenjima.
Lavdarski, povijesni zadarski kamen, neodvojiva je cjelina povijesnog identiteta stare, povijesne jezgre Zadra. Svakim zadiranjem u prostor sve ga je manje, upravo kao i našeg starog Zadra.
Iako smo mislili da su ususret Uskrsu radovi pri kraju, zadovoljni konačno što nam bar za Poluotok ne treba GPS za kretanje neraskopanim gradskim ulicama, uslijedio je novi šok. Naime, već nekoliko dana djelatnici tvrtke Stipčević strpljivo slažu kocke uklonjenog lavdarskog kamena na ulazu s mosta na Poluotok. No, nije problem u tome, već u onome što su na njega “nadožuntavali”. Na lavdarski kamen nadograđivali su intenzivno bijeli čvrsti dolit. Kako to izgleda vidljivo je na fotografijama.
Komentari slučajnih prolaznika su bili izrazito negativni u smislu vizualnog efekta, a išli su čak do te mjere nagađanja na uljepšavanju čije okućnice je završio nestali izglačani lavdarski kamen. “Otkrij Zadar”, nekadašnji slogan Turističke zajednice grada Zadra ovdje bi se savršeno dobro uklopio, jer pronaći stari Zadar čini se postaje sve teže i nama domicilnom stanovništvu, a kamoli onima na proputovanju.
Stručnjaci kažu kako se pri svakom vađenju kamena ošteti oko 40 posto ploča te je za ponovnu, sekundarnu upotrebu moguće tek nekih 60 posto od prvobitne površine. No, u ovom slučaju radilo se i o mehaničkim oštećenjima koja su na kamenu nastala prilikom prelaska radnih strojeva preko istog za vrijeme trajanja radova na Liburnskoj obali te spoj s prometnicom kod mosta nije bilo moguće dovršiti našim “toplim izglačanim” kamenom jer je naprosto uništen.
Tako smo dobili modernu bijelu zakrpu na mjestu jednog od dva moguća prva kontakta s povijesnom jezgrom grada.
S obzirom na oštećenja, konzervatori nisu imali previše izbora jer lavdarski kamen se nema više gdje nabaviti te su pribjegli jedinom mogućem alternativnom rješenju.
– Mi bismo bili sretni da se sve moglo vratiti u prvobitno stanje. Naime, izvođaču radova naloženo je da vrate sav kameni materijal koji je izvorno bio na ulazu u grad. Tražili smo da u potpunosti iskoriste postojeći kamen i da ukoliko imaju negdje deponiran upotrijebe tradicionalni lavdarski kamen. S obzirom na nastala oštećenja bili smo primorani presložiti lavdarski kamen te ostatak opločati čvrstim dolitom, istaknuo je Igor Miletić, pročelnik zadarskog Konzervatorskog odjela.