Vitalna 106-godišnjakinja, baka Šika iz Islama Latinskog: “Prvih 100 godina nisam nikada bila kod doktora!”

Baka Šimica Bozza, u Islamu Latinskom poznatija kao baka Šika, najpoznatija je žena u selu i okolici. Naime, baka Šika je  16. veljače 2015. godine proslavila svoj, mnogima nezamislivi 106. rođendan u krugu svoje najuže obitelji i prijatelja. Osim po svojoj dugovječnosti, baka Šika je živuća legenda ovog kraja i zbog činjenice, kako kaže, jer prvih 100 godina nikada nije bila kod doktora.

Tajna njene dugovječnosti ovoj još uvijek vitalnoj starici ni samoj njoj nije poznata, a kako se čini, niti se ne zamara puno s odgovorom na to pitanje, godinama i datumima. Iako, muči je nostalgija za nekim davnim vremenima i ljudima koji su prošli kroz njezin život.

– Dite moje, ne znam, možda zato što ne obadivan puno doktore i lijekove. Jedem puno voća, povrća i mesa.  U životu nisam bila kod doktora, zdravlje me još služi i sama se krećem po kući i dvoru. Znaš, stvari u životu treba prihvaćati kako dođu, ako su dobre, sve je u redu, a ako i nisu baš  dobre, opet je u redu. E, da mi je samo svoju zemlju di san kopala ka mlada još jednom  vidit, pa nek umren,  kaže baka Šika.

Do svoje 100. godine, kako je rekla, doktora nije vidjela, ali onda je prvi put pala, ozlijedila se i dobila umjetni kuk. Nije presretna što joj za hod treba pomoć i oslonac. Navikla je baka sama i poletno, onako po težački kako se nekada radilo i išlo u polje.

– Kad padnem drugi put, nema me više. Jadan je onaj tko ne more na noge. U životu mi je najdraže bilo dok sam mogla sve raditi i blago gledat. Imala sam šest godina kad su me prvi put poveli na pašu. Sad mi drugi sve donose. Bilo meni drago ili nedrago, moram živit dok mi ne dođe vrijeme, mudro zaključuje baka.

Iako joj za hod treba oslonac što je posebno ljuti, za provući konac kroz ušicu igle još uvijek joj ne treba nitko. Navikla je baka sama, a za to joj ne trebaju niti naočale.

– I danas sama sebi krpam što se raspara. Ne treba mi oko toga pomoć, navikla sam ja. Što se može popravit ne baca se, kaže baka Šika.

Rodila je jedanaestero djece, od kojih je danas živo samo njih četvero. Ima jedanaestero unučadi, isto toliko praunučadi i čak tri šukununuka

– Pravo bi bilo da su oni mene pokopali, a ne ja njih. Ali, dragi Bog je tako htio i evo mene još među živima. Ne možeš živ u grob, zaključuje onako po starinski baka.

Baka Šika nadživjela je je i supruga Josu koji je preminuo kada je imala 85 godina, ali i svu braću i sestre.

– Nije mi to drago. Volila bi s njima malo proćakulat, a nikoga više nema, kaže s nostalgijom u glasu baka.

Baka Šika danas živi sa sinom Antom i nevjestom Sonjom koji brinu o njoj i zahvaljujući kojima je, kako kaže, još na životu. Preživjela je tri rata, I. i II. Svjetski te Domovinski rat, a osobnu iskaznicu je napravila tek prije tri godine kada je na policiju morala dovesti dva dovoljno stara živuća svjedoka s dobrom memorijom da posvjedoče o njezinom identitetu i godinama.

Uspoređujući život nekad i sad baka je naglasila kako se danas puno bolje živi, ali da su se nekada ljudi međusobno puno više poštivali za razliku od danas kada je to rijetkost, zaključila je ova pronicljiva, vjerojatno i najstarija stanovnica naše županije.