Britanac Andy Tomlinson 1990-ih se doselio u Hrvatsku, najprije u Zagreb, a danas živi u Zagorju, u Konjščini. On je stručnjak za engleski jezik, prevoditelj, lektor mnogih naših udžbenika za engleski, voditelj radionica za učitelje engleskog, poluprofesionalni glumac i saksofonist, pripada karakternoj klasi zadubljenih usamljenika i promatrača.
“Nekada sam volio Zagreb, sada ga mrzim. Bilo mi je izuzetno što možeš vidjeti Medvednicu s tramvajske stanice u Držićevoj, što ima tramvaje, što su imena ulica napisana u slatkom fontu, što je imao rupe u nogostupu… a onda je došao Bandić i počeo graditi kao lud. Sada Zagreb hoće postati Frankfurt i ne sviđa mi se”, kazao je.
“Bio sam svugdje i samo su me četiri mjesta oduševila svojom izvanrednom ljepotom. Pustinja Red Rocks u Utahu, pustinja Namib u Africi, područje Mooreland u Velikoj Britaniji i Zagorje u Hrvatskoj. Imam šest kilometara vožnje od vikendice u dolini Orješje Gornje do Konjščine i to mi predstavlja jednu od najljepših vožnja u životu. Usporedivo s vožnjom ‘chicken’ autobusom u Guatemali”, dodaje.
“Vi ste epikurejci, jedino do čega vam je stalo su gušti – dobra hrana, dobro vino, dobri prijatelji. U se, na se i poda se. Ne postoji nešto više od toga. Hrvatska nije mjesto gdje ljudi upotrebljavaju svoj um. Vrlo ste antiintelektualna zemlja. Što ne znači da niste obdareni potencijalom, samo ga ne koristite”, kaže Andy te baca nekoliko paralela s Britancima: “Mislim da je najgora kvaliteta Britanaca sebičnost, a najgora hrvatska nepromišljenost. Hrvati se ne bave samopromocijom kao Britanci, ali nisu ni obazrivi kao oni. Kod vas postoji ozbiljni nedostatak poštovanja jednih za druge. Ne uzimate u obzir potrebe drugih oko sebe, jednostavno radite što vam je volja, svaki za sebe. Zapravo, ono što najviše volim kod vas je što me puštate na miru”.