Podsjetimo, Krešimir Ćosić preminuo je 1995., u 47. godini života. Sportski put započeo je u Zadru da bi se nakon četiri godine uputio na sveučilište Brigham Young u Americi. Bogatu košarkašku karijeru proveo je u ljubljanskoj Olimpiji, Virtusu iz Bologne te za Zadar i Cibonu.
Jedan je od najtrofejnijih hrvatskih sportaša i osvajač je brojnih odličja s reprezentacijom Jugoslavije, a u povijest je ušao kao prvi ne-amerikanac na NBA draftu kada su ga 1972. godine izabrali Portland Trail Balazersi, a godinu dana kasnije i Los Angeles Lakersi.
Na sam dan dvadesete obljetnice Krešine smrti, u ponedjeljak 25. svibnja, obitelj, prijatelji i organizatori će položiti vijence na Krešin spomenik ispred dvorane na Višnjiku koja nosi njegovo ime.
Rani lipanj u Zadru podario me lijepim iznenađenjem.
Zadar je spretnim slalomom i stjecajem prilika do finala Kupa Jugoslavije dospio olako, iako je u Prvoj ligi tek u produžetku, u “majstorici” uspio osigurati ostanak u ligi. Zaslugom Pina Giergie, naravno.
U Kupu su Zadrani dobili Željezničar u Beogradu, a Proleter u Zrenjaninu, dok su se ostali favoriti, osim Jugoplastike, međusobno eliminirali.
Splitska Jugoplastika neočekivano je pobijedila Olimpiju, pa se Zadar još iznenadnije našao u finalu s nešto južnijim susjedima. Pravo dalmatinsko finale.
Splićani su dvije godine bili u stalnom usponu. Gostovao sam povremeno u njihovoj momčadi i odlično ih sve poznavao. Momci su bili pravi, dobroćudni, ali i ljuti što im je dosad, kao i Zadru, trofej u Kupu uvijek izmaknuo.
Znalo se da je Zadar sada slabiji i da nema poštenog, nego uopće nema centra. Kako mi je bilo? Lako! Sve su se zadjevice zaboravile, a zločinac se ionako uvijek vraća na mjesto zločina, kažu pravnici i biznismeni.
Zadrani su uvijek znali nešto pametno smisliti, toliko da su se tome poslije sami čudili.
Na primjer, imali su taktiku registrirati i one igrače koji su nastupali vani. Pina Giergiu su uvijek za svaki slučaj imali na popisu, gdje god bi bio, sve do njegove 38. godine.
Čovjek navrati doma, a iz kluba poruče, imamo mjesta za tebe, sve potrebne dokumente, mi smo te registrirali. Ti samo igraj. Kažu, sjeti se da nisi ni dobio upisnicu kad si ušao u klub, pa je ne možeš ni izgubiti.
Dobro, nije bilo baš tako kako se šalim, ali nije ni daleko od istine.
Atmosfera u gradu je bila odlična, od dna pa do vrha. Gradski oci i gradonačelnik zvali su me k sebi i rekli da razumiju studente kojima treba svaki novčić.
Ja sam, međutim, živio zapravo uvijek dobro. Trošio bih koliko sam imao.
Imam li u džepu sto tisuća dinara, potrošim sve. Ali ni paru više. Imam li tisuću, nikad manje od toga i tako se to fino živilo.
Vele gradski oci da ovo nije više vrijeme kad se vezivalo tovare za Grgura Ninskog i da se sve može urediti. Oni mene nagovaraju da zajednički poklonimo Zadru kup. Uvjeravaju me, ništa jednostavnije, uzmeš nagradu ako se utakmica izvuče.
Naravno da nema nikakvog izgleda da se uopće dobije. K tome je ispalo da, umjesto na neutralni teren, moramo baš na Gripe.
Ja se nećkam, ovo-ono, puštam ih da me nagovaraju. Ako moji splitski prijatelji Pere Skansi, Rato Tvrdić i ostali izgube, opet sam propa’. Neću moć’ živ iz Splita. A ne moš’ reć’ ne!
U Splitu, međutim, nitko nije zna’ da igram i oni sve fino isplanirali i priredili feštu u Javora. Na rivi pripremili postolje za pehar, a limenu glazbu i golubove spremili u dvoranu.
Radijski reporter Edo Pezzi najavio je slavlje putem etera, a kad su to čuli Zadrani, došlo ih je u Split više nego za svih deset splitsko-trogirskih ratova u četiri stoljeća.
Puna dvorana, a okolo već tučnjava. Policija radi k’o nikad. Živa atmosfera. Da živa, ludnica!
Ušao sam bez torbe, a Splićani fini i učtivi, nude mi mjesto u gledalištu uz dvije splitske plavuše kao bogatom Amerikancu. Ne mogu odbiti, malo sam sjeo kao što bi svaki dobar čovik, a onda na užas Dioklecijanovih sinova, krenuo u svlačionicu i odmah na posao.
Pino i ja polako vodimo igru, a oni da nije fer, da mi to njima smještamo i slično. U prvi mah, koliko god je bilo pakleno vruće, sledili su se ka’ da su blokirani.
Pridružio nam se Valčić, stari borac, a imali smo i našu staru taktiku i malo po malo, sigurno četiri do šest razlike vodimo kroz čitavu utakmicu. Oni nemaju nikakvu šansu, niti su je primirisali, i mi naravno sigurno dobijemo utakmicu.
Kakvi su samo bili naručeni krasni škampi, riba. Prilika, prilika, a ispala teška neprilika. Čitava fešta pobrkana, glazba pobigla. Zaboravili golubove.
Zadrani mi dali premiju, a ja je proslijedio u korist fonda za razvoj juniorske košarke u Zadru. I time smo kvit. Kup smo odnijeli u Zadar i eno ga i sad tamo.
