Čini se da su dobri ljudi svojim uplatama financirali odmor belgijskom timu: Odlutala basenji kujica Rosa ipak pronađena!

Rosa je sigurna i uskoro se vraća kući. Veliko hvala svima koji su pomogli u njezinoj potrazi. Više o svemu, vjerujem, saznat ćemo kasnije. Ispričavamo se zbog nedostatka komunikacije u ovom trenutku, riječi su objavljene prije sat vremena na Facebook stranici Rosa, dog,Missing in Zadar.

Čini se da je nakon deset dana potraga na potezu od Borika, Brodarice, Višnjika pa sve do Bokanjca ipak uspješno okončana. U potrazi su sudjelovali brojni dobrovoljci iz Zadra, uključili su se čak i članovi zadarskog Kinološkog saveza da bi se s vremenom potrazi priključili i dobrovoljci iz Belgije te vlasnik Rose, Alain Alaerts.

Potraga se pretvorila u međunarodnu, a svi su svaki korak Rose mogli pratiti na prije navedenoj Facebook stranici. Upravo putem nje moglo se vidjeti kako su se za troškove boravka belgijske ekipe tragača u Zadru u kampu na Boriku skupljale donacije od oko 20-ak eura svo vrijeme trajanja potrage.

Sedamnaest mjesečna basenji kujica Rosa s Međunarodne izložbe pasa u kampu na Boriku pobjegla je dvjema handlericama i od tada traje potraga za njom. Potraga je postala još atraktivnija kada je Rosin vlasnik najavio da je nagrada za pronalazača Rose 1000 eura. Kako je pasmina basenji poprilično plaha, iako je Rosa viđana na određenim lokacijama, od ljudi pa čak i od svog vlasnika je već danima konstantno bježala. Kao krajnje rješenje u Hrvatsku je iz Belgije doputovao i Rosin partner E.T. koji je trebao pomoći u potrazi te su se svi nadali da će ga Rosa nanjušiti te prići barem njemu. Naime, Rosa i E.T.  su zajedno odrasli. No, ni ta ideja se nije pokazala baš najboljim rješenjem.

U međuvremenu, dogodilo se očito puno toga. Na Facebook stranici koja je u početku bila međunarodna, a objave na njoj su bile uglavnom hrvatske jer ruku na srce, Hrvati su je tražili i objavljivali sve novosti i detalje potrage, administratori su striktno zahtijevali objave na engleskom jeziku kako bi njihovi pratitelji u Belgiji i drugim zemljama razumjeli što se to u nas događa.

Dok su stranci pisali po Facebooku, Hrvati, Zadrani su Rosu tražili po terenu, zapostavljajući svoje obveze, prašnjavi, znojni, izloženi visokim temperaturama i mogućim ugrizima zmija i brojnih insekata jer se kujica kretala po takvom terenu. No, bili su vođeni jedinim ciljem, a to je da se prestrašena kujica konačno vrati kući svom vlasniku.

Nakon nekoliko dana potrage domaćim ljudima pridružila se i financirana ekipa iz Belgije, koja je čini se najveći dio svoje potrage bazirala na mjestu nestanka, u hladu kampa na Boriku uz miris borova i mora s  obližnje pješčane plaže, nadajući se valjda da će se Rosa sama vratit na “mjesto zločina.” Belgijanci nisu pretjerano surađivali sa zadarskim tražiteljima što je kod naših ljudi izazvalo poprilično  negodovanje, jer kao što rekosmo, prvima je potraga bila međunarodno sponzorirana, a čini se da se potraga pretvorila i u zgodan godišnji odmor.

Prema riječima jedne tragačice koja je u potrazi sudjelovala od samog početka, a svoje nezadovoljstvo izrazila i u svom postu na Facebook-u, više štete no pomoći u potrazi je napravio i sam vlasnik Alain Alaerts koji je u prilogu na Nacionalnoj televiziji izjavio da Rosa vrijedi 100.000 kuna, nakon čega se u potragu priključilo još više ljudi što je kod Rose samo pojačavalo strah te je postojala mogućnost da pobjegne tako daleko da je bude potpuno nemoguće pronaći. Osim toga, pri svakom bližem susretu s Rosom trčao bi iz automobila te na takav način svaki puta dodatno prestrašio plahu i već iscrpljenu Rosu. Nakon priloga na televiziji, prestale su i objave o lokacijama, čak i na engleskom jeziku, na kojima je Rosa viđena kako bi otežali potragu  ljudima koji su se potrazi priključili, kažu, iz mnogih razloga.

– Nakon devet dana intenzivne potrage odlučila sam prestati tražiti Rosu. Zapostavila sam svoj posao, pse, obitelj, potrošila novac, vrijeme, ali najviše svoje srce i dušu. Razlog: dva tima iz Belgije koja su došla u Zadar u potragu za Rosom, i možda su njihova srca bila na pravom mjestu, ali na žalost nisu pokazali niti poduzeli bilo kakvu inicijativu, ili bar čekali moja uputstva. Danas sam primila poruku da je Rosa viđena na jednoj lokaciji te sam poslala belgijskom timu fotografiju i uputila ih kako doći do tog mjesta. Odvezli su se do tamo automobilom te se vozili neko vrijeme pokušavajući pronaći Rosu. Bilo je podne, a sunce je bilo jako kao nekoliko prethodnih dana kao kada smo mi trčali okolo pokušavajući pronaći Rosu s Alainom. Nakon nekoliko sati ustanovili su da je ne mogu pronaći te su se vratili u kamp. Rosa je i dalje bila tamo negdje i oko 17 sati primila sam drugu poruku. Po primitku, hrvatski tim: Josipa Šmit, Denis Kljajić, Branko i ja otišli smo na dojavljenu lokaciju i tražili posvuda. Pola sata kasnije pozvala sam belgijski tim da vidim gdje su i da ih zamolim za pomoć, no oni su još bili u kampu. Pokušala sam im objasniti kako ne mogu tek  tako napustiti teren nakon što je na istom kujica viđena i da moraju čekati na toj lokaciji i biti strpljivi. Pozvala sam ih da se opet vrate. Nakon sat vremena potrage i trčanja okolo i čekajući da nam se belgijski tim pridruži, ponovno sam ih pozvala oko 18.21 sat pitajući ih gdje se nalaze, a oni su bili i dalje u kampu!!! Udaljenost između nas je bila oko max. 15-ak minuta automobilom. Vjerujem da sada možete shvatiti moju frustraciju, bijes i osjećaj izdaje kada sam to čula. Putovali su 2000 km u stranu zemlju s ciljem pronalaska izgubljene kujice, koja je gladna, žedna i sada vjerojatno vrlo mršava te jako prestrašena. Ljudi su vam donirali novac kako bi ju tražili! Stoga ne možete napustiti lokaciju! Hodate po suncu koje prži s komadom mesa u ruci, nadajući se kako ste svakim novim korakom bliže Rosi. To je bilo najmanje što smo mogli učiniti. Ujedno, i Rosin vlasnik je učinio više štete no koristi, jer kad god smo je gotovo imali, istrčao bi  iz automobila, zvao je i ona bi opet pobjegla. Također, na nacionalnoj televiziji kazao je da je Rosina vrijednost 13.000 eura što zapravo nije istina jer basenji štene vrijedi oko 1.000 eura. Stoga, za sve vas koji donirate novac za Rosinu potragu, žao mi je, ali da sam ja na vašem mjestu ne bih to više činila, jer ja imam osjećaj da tako financirate nečiji godišnji odmor. A za sve vas koji tražite Rosu da biste dobili nagradu od 1.000 eura, žao mi je, ali istinski sumnjam da ćete ikad primiti svoju nagradu. Nikada nisam nikoga tražila novac, čak niti da se pokriju moji troškovi, a bilo ih je zaista dosta, i nikada neću. Ali bilo bi pristojno da je netko barem pitao da li treba pokriti troškove goriva. Sve u svemu, samo sam htjela pomoći čovjeku, strancu koji je trebao pomoć. Želim da pronađe svog psa jer također imam pse i ne mogu zamisliti kako bi se osjećala da se isto dogodi meni. Ne mogu zamisliti život bez njih. Moji motivi bili su iskreni i zato ova moja odluka tako boli. Službeno odustajem. Rosa Salvaje, oprosti mi, riječi su tragačice iz hrvatskog tima koja je ovu poruku sinoć postavila na Facebook stranici Rosa, dog, Missing in Zadar.

Ipak, usprkos svemu najvažnije je da je Rosa konačno pronađena i da se vraća kući. A belgijski tim, nadamo se da će nam nakon ovoga pružiti barem nekakvu turističku reklamu kada svojim prijateljima pokažu fotografije našeg grada. Ionako, na tom sistemu funkcionira sve u našem gradu. Stoga, budimo sretni zbog Rose i zbog njih.